Uoči dolaska pape Franje u Papuu Novu Gvineju, nadbiskup Rochus Joseph Tatamai, MSC, iz nadbiskupije Rabaul, kaže da je zemlja možda “daleko i na periferiji”, ali uživa u živahnoj Crkvi s mladim ljudima koji su okupljeni u klupama.
Autor: Claudia Torres – Port Moresby
Misionari Presvetog Srca (MSC) održavaju stalnu prisutnost u Papui Novoj Gvineji od svog dolaska 29. rujna 1882., čineći ih sastavnim dijelom povijesti i misije Katoličke Crkve u zemlji i referentnom točkom za ovu dan, uključujući sektore obrazovanja i zdravstva.
To je potvrdio nadbiskup Rochus Joseph Tatamai, MSC, nadbiskup Rabaula, u intervjuu uoči posjeta pape Franje Papui Novoj Gvineji, od 6. do 9. rujna.
U 19th stoljeća, Misionari Presvetog Srca stigli su iz različitih dijelova svijeta i podijelili su svoj pastoralni rad, a svaka skupina preuzela je odgovornost za drugo područje Papue Nove Gvineje.
“Francuzi i Švicarci brinuli su se za sva mjesta od otoka Yule—to je današnja biskupija Bereina—do Kerema i natrag do Daru-Kiunga i Mendija,” objasnio je nadbiskup. “Australski MSC-ovi brinuli su se za Port Moresby i Alotau-Sidea, dok su Nijemci brinuli o Rabaulu i Kimbeu.” Kasnije su stigli američki i irski misionari.
Međutim, Misionari Presvetog Srca nisu bili jedini katalizatori evangelizacije u ranim danima. Maristi, PIME [Pontifical Institute for Foreign Missions]a kasnije i Misionari Božanske Riječi, također su igrali ključne uloge.
Ovaj mozaik misionara iz različitih zemalja susreo se s već bogatom tapiserijom multikulturalne zemlje s više od 800 različitih jezika, gdje širenje jedinstvene evanđeoske poruke svima nije bilo lako.
Nadbiskup je objasnio da je “glavni izazov od samog početka bio izazov razumijevanja, jer kada su došli misionari, nitko od njih nije govorio lokalni jezik”.
Zemljopisna izolacija mnogih plemena dodatno je pogoršala ovaj problem. “Oni ljudi koji su živjeli na graničnim crtama imali su prednost govorenja više jezika zbog svoje povezanosti s različitim granicama i etničkim skupinama”, objasnio je, dok oni u udaljenijim područjima nisu.
Kako bi prevladali ovaj izazov, misionari su živjeli među ljudima i učili njihov jezik. Čineći to, objasnio je nadbiskup, misionari su bili u mogućnosti “razumjeti unutarnji svijet, melanezijski svjetonazor” ljudi, pretvarajući tako prepreku u priliku za evangelizaciju.
„Za mene je“, dodao je, „tako, tako duboko da su prvi misionari, iako je Vatikanski koncil govorio o inkulturaciji kasnih 1960-ih, prvi misionari Presvetog Srca koji su došli na naše obale, iako moraju Prevladaju barijeru pokušaja razumijevanja jezika, oni odmah koriste jezike i običaje, kulturne vrijednosti, kako bi mogli pokušati vidjeti integraciju, a posebno pokušavajući naviještati Radosnu vijest naroda.”
Intervju se potom osvrnuo na lik blaženog Petra To Rota, kojeg je papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim 17. siječnja 1995. godine.
Tijekom Drugog svjetskog rata kateheta laik, čije su roditelje među prvima u Papui Novoj Gvineji krstili Misionari Presvetog Srca, poučavao je katoličkoj vjeri lokalne zajednice, prkoseći naredbama okupacijskih japanskih snaga. Stoga ga je japanska policija uhitila i na kraju usmrtila.
“Blaženi Peter To Rot,” rekao je nadbiskup Tatamai, čiji je djed bio brat Petera To Rota, “za mene predstavlja snažnu suradnju između misionara i kateheta. A kateheta je srednja osoba koja razumije lokalnu kulturu i ljude. A misionar uvijek razgovara s katehetom. A kateheta je taj koji te stvari prenosi i pojednostavljuje lokalnim ljudima i lokalnoj kulturi.”
Papa Franjo dao je zeleno svjetlo za blaženikovu kanonizaciju, iako datum tek treba biti određen. “Ljudi su vrlo, vrlo sretni i vrlo su uvjereni da je ono što Peter To Rot za nas predstavlja zapravo Crkva u Papui Novoj Gvineji iu Melaneziji, a posebno Konferencija Papua Nove Gvineje Salomonskih Otoka”, rekao je nadbiskup. . “Ona ističe laike i njihov doprinos djelu humanizacije. I sve što Crkva u Papui Novoj Gvineji može ponuditi u ovom trenutku zapravo je naglasak na duhovnosti laika i aktivnom sudjelovanju u knjizi evangelizacije”.
Napomenuo je i da je sam papa Franjo rekao misionarima da „Petar To Rot predstavlja sveca kakvog danas trebamo posebno za izazove koji kradu ljepotu sakramenta braka i temelj svih društava, obiteljskog života. ”
Nadbiskup zaključio je izrazivši optimizam glede posjeta pape Franje, za koji je rekao da će doći do “većeg oživljavanja i ponovnog buđenja vjere među starijima, starijima, najstarijima, ali i među našim mlađim naraštajima”.
Potvrdio je da “iako smo možda daleko i na periferiji, imamo živu Crkvu, imamo živu vjeru, a naši mladi ljudi još uvijek vrve naše crkve.”
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
