Kad joj je bilo samo devet godina, poginuo je njezin otac Nikola. Kako bi uzdržavala obitelj, majka Drana otvorila je tkaonicu, a svoju djecu odgajala je strogo i kršćanskome duhu. Agnes je kao djevojčica redovito odlazila u crkvu i pjevala u crkvenom zboru, a kad joj je bilo 12 godina poželjela je postati časnom sestrom.
U dobi od 18 godina napustila je dom te se zaputila u Irsku gdje je pod imenom Marija Terezija primljena u Institut loretskih sestara. Nekoliko mjeseci kasnije, poslana je u Indiju, u Kalkutu gdje je dovršila redovničku formaciju.
Prvih 20 godina redovničkog života provela je poučavajući djevojke te istovremeno izgrađujući snažnu duhovnost koja se oslanjala na ljubav i molitvu prema susestrama i učenicama. Majku Tereziju najviše je zabrinjavala ravnodušnost ljudi prema siromasima, koji su u velikom broju stradavali u bijednim naseljima i na ulicama grada.
Za vrijeme jednoga putovanja vlakom 1946., čula je glas koji ju je pozivao neka sve napusti kako bi se stavila u službu siromaha. Majka Terezija je prihvatila taj poziv, a dan koji joj je u potpunosti promijenio život, nazvala je “danom odluke”. Trebalo je vremena kako bi ishodila dopuštenje napustiti loretske sestre, ali je naposljetku 1948. postala slobodnom slijediti svoj poziv i ući u svijet siromaha. Obukla je sari-bijelu haljinu kakvu nose Indijke s plavim crtama i u svom novom habitu zaputila se u Patnu k medicinskim sestrama misionarkama na kratki tečaj bolničarstva. Vrativši se u Kalkutu, 21. prosinca 1948. prvi puta se zaputila u siromašne četvrti: posjećivala je obitelji, ispirala rane djeci, pobrinula se za starca koji je lutao posve izgubljen ulicom. Ženu na samrti koja je danima ležala na ulici i kojoj nitko nije pritekao u pomoć, odnijela je u obližnju bolnicu. Kalkuta je bila puna ljudi koji su umirali na takav način.
Terezija je shvatila kako mora nešto poduzeti. Zatražila je i dobila dopuštenje da se smjesti se u jednom napuštenom hinduskom hramu, utočištu prosjaka.
Kasnije je utemeljila, zajedno sa ženama i djevojkama koje su joj se pridružile, kongregaciju Misionarki ljubavi. Početkom šezdesetih godina 20. stoljeća započelo je širenje Misionarki ljubavi u ostale dijelove Indije.
Poslije su otvorene brojne kuće u različitim dijelovima svijeta u kojima su zaklon pronašli najsiromašniji. Osamdesetih godina 20. stoljeća, Majka Terezija otvorila je misijske kuće i u komunističkim zemljama, uključujući bivši Sovjetski Savez, Albaniju i Kubu. Kako bi još bolje odgovorila na potrebe siromaha, Majka Terezija je ovoj prvoj kongregaciji pridružila još neke: braću misionare ljubavi, kontemplativne sestre i braću, oce misionare ljubavi te skupine laičkih suradnika.
Posljednjih godina svoga života unatoč ozbiljnim zdravstvenim poteškoćama, nastavila je voditi Kongregaciju i odgovarati na potrebe siromašnih. Majka Terezija preminula je u Kalkuti, 5. rujna 1997. Indijska država organizirala joj je pogreb s državnim počastima.
Pokopana je u matičnoj kući Misionarki ljubavi, a njezin je grob ubrzo postao mjestom hodočašća i molitve. Majku Tereziju 19. listopada 2003. blaženom je proglasio Sv. Ivan Pavao II., a svetom papa Franjo, u Rimu 4. rujna 2016.
U Vrhbosanskoj nadbiskupiji župa Vogošća pokraj Sarajeva slavi Sv. Majku Tereziju iz Kalkute kao svoju nebesku zaštitnicu.
KT
