Kao čovjek širokih shvatanja svoj pogled je upravljao i izvan granica Rimskoga Carstva, na nove germanske narode što su nadirali prema zapadu i jugu. Svojom je oštroumnošću odmah shvatio da je zadaća rimske Crkve te narode ne samo obratiti i pokrstiti, već i učiniti ih svojima, da se u njoj osjećaju kao u vlastitoj kući. Tako je Rim pod njegovom vladavinom postao misionarsko središte Zapada. Najprije je bio rimski prefekt, potom je osnivao samostane na Siciliji i u Rimu. I svoju rimsku palaču pretvorio je u samostan, u kojem je postao jedan od redovnika. Bio je delegat pape Pelagija II. na carigradskom dvoru od 579. do 585., a za papu je kao prvi redovnik izabran 590. On to nije htio prihvatiti, ali su ga car i narod prisilili.
Tada je napisao carevoj sestri: „Car je htio da jedan majmun postane lav.“ I doista, vladao je kao lav. Započeo je obnovom u redovima svećenika i uveo celibat za svećenstvo. Govorio je: „Propast naroda potječe od loših svećenika.“ Mistik, benediktinac, sklon kontemplativnom redovničkom životu, reorganizirao je upravu nad papinskim teritorijem i crkvenim dobrima, poticao širenje benediktinskog reda i pokretao misionarsku aktivnost u Engleskoj, Francuskoj, Španjolskoj i Africi.
Sprečavao je ratove, borio se za ukidanje ropstva, a crkvenim novcem i prodajom kaleža otkupljivao je robove. Obnovitelj bogoslužja, reformirao je crkvene obrede i crkveno pjevanje. Spretnom politikom prema Langobardima postavio je temelje političkoj moći papinstva. Toliko je oduševio langobardsku caricu Teodolindu da je Crkvi darovala zlatnu krunu s 22 dragulja i 24 dijamanta. Prvi je kao naslov rimskog pape upotrijebio izraz „sluga slugu Božjih“. Autor je brojnih važnih djela, kulturni povjesničar ranog srednjeg vijeka.
Preminuo je u Rimu 12. ožujka 604. Jedan je od četvorice „velikih doktora latinske Crkve“, a crkvenim naučiteljem proglasio ga je 1295. papa Bonifacije VIII. Zaštitnik je bolesnih od kuge i kostobolje, zborista, pjevača, glazbenika, odgojitelja, učitelja, školske djece, studenata, zidara, klesara, kamenorezaca, papinstva, papa, Engleske, Kariba te mnogih naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta.
Ime mu je grčkog porijekla i znači: onaj koji budi.
J.P., KT
