Rođen je u 1. st. u Ramli, u Arimateji blizu Jeruzalema, odakle je potjecao i slavni izraelski sudac i prorok Samuel. Bio jeistaknuti član Velikog vijeća i vlasnik novog groba isklesanog u stijeni blizu Golgote. Iz straha pred Židovima nije se usuđivao javno očitovati o Isusu, nego je potajno bio njegov učenik, kao i Nikodem. Josip je iščekivao kraljevstvo Božje i nije odobravao presudu protiv Isusa. U okrutnim trenutcima raspeća nije se libio zatražiti od Pilata Isusovo tijelo. S dopuštenjem prefekta skinuo je tijelo s križa, omotao ga u čistu plahtu i uz pomoć Nikodema položio u svoj grob. Njih dvojica zatim su zatvorili grob velikom stijenom i otišli. Kasnije su osnovali crkvu u Lodu.
Slavni talijanski povjesničar kardinal Cesare Baronio, stavio ga je u Rimski martirologij 17. ožujka. Povod je bilo štovanje kanonika vatikanske bazilike, koji su baš na taj dan častili relikvije Josipove ruke. U Baronijevo doba najstariji dokument o Josipovoj ruci potjecao je iz 1454., ali tijekom vremena nestalo je mnogo dragocjenih svjedočanstava.
O Josipu iz Arimateje postoji i vrlo bogata ikonografija, što je posve razumljivo s obzirom na to da je bio sudionik Isusova pogreba. Ovjekovječili su ga brojni majstori među kojima se najviše ističu Michelangelo i Tizian. Na većini slika Josip iz Arimateje prikazan je kao zreo i vremešan čovjek, s dostojanstvenom bradom i bogatim odijelom. Nakon Tridentskog sabora često se prikazuje zajedno s anđelima.
U armenskom kalendaru slavi se 25. listopada, luderanci ga časte 31. srpnja, a u Katoličkoj Crkvi ima i spomendan prijenosa njegovih relikvija u Jeruzalem (16. listopada).
Spominje se u sva četiri evanđelja. Zaštitnik je pogrebnika, grobara, nosača lijesova, kopača kositra i limara te mnogih crkava i kapela diljem svijeta.
Ž.I., KT