U petak, 23. kolovoza, je u Lanišću, mjestu mučeništva bl. Bulešića, uoči 77. obljetnice njegove mučeničke smrti, održano svečano misno slavlje koje je predvodio je porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan. Nadahnutu homiliju izrekao je porečki i pulski ordinarij mons. Ivan Štironja.
Koncelebriralo je dvadesetak svećenika, a misi je nazočio velik broj hodočasnika iz svih dijelova Istre, iz drugih biskupija RH te iz Trebinjsko-mrkanjske biskupije iz Bosne i Hercegovine.
Biskup Milovan je u uvodnom pozdravu podsjetio da su pojedini dani, obljetnice, posebno milosni trenutci za susret s Bogom, a tako su posebna i određena mjesta, upravo su to dani obljetnice mučeništva bl. Miroslava, Lanišće, mjesto njegova mučeništva i Svetvinčenat, gdje se čuvaju njegove relikvije. „Hodočasteći na ta mjesta želimo se nadahnuti divnim primjerom života našeg Blaženika i uteći se njegovom moćnom zagovoru kako bismo se na putu života ojačali u vjeri, nadi i ljubavi“, istaknuo je biskup Milovan.
Propovjednik je na početku podsjetio da se ovogodišnja obljetnica odvija pod geslom „Budi volja Tvoja“ što je dio Blaženikova mladomisničkoga gesla “Budi volja Tvoja, dođi kraljevstvo Tvoje”. „Misao o volji Božjoj i kraljevstvu Božjem mogla je poteći samo iz bogate riznice mudrosti Boga Oca stvoritelja, Sina otkupitelja i Duha Svetoga posvetitelja“, rekao je biskup Ivan.
U nastavku homilije je naglasio veliku pozornost koju je bl. Miroslav, još od mladosti, pridavao spasenju svoje duše. „Spasenje duše bila je vrlo važna tema u životu bl. Miroslava. O tomu je često propovijedao te svoje vjernike, djecu i mladež pozivao na ozbiljno razmišljanje o Riječi Božjoj koju Crkva neumorno i neustrašivo propovijeda radi spasenja duša i širenja kraljevstva Božjega. Samo u kontekstu vječnih i neprolaznih razmjera možemo shvatiti činjenicu da bl. Miroslav u posljednjim trenutcima svoga života, dok ga ubojica udara i nožem ubada ne razmišlja o tjelesnoj boli, nije mu na pameti tijelo nego mu je na pameti samo duša koju želi spasiti i Isus kojega u vječnosti želi susresti i s njim se nastaniti. Ne viče niti plače, ne zdvaja niti zapomaže nego mirno i spokojno praštajući moli: ‘Isuse, primi dušu moju’. Upravo se u ovoj činjenici prepoznaje dimenzija svetosti i potpunoga predanja Bogu. Posljednje trenutke ovozemaljskoga života bl. je Miroslav mislio samo na Isusa i na svoju dušu.“
Pozvao je okupljene da promisle o svojim, često neumjesnim reakcijama, pa i kod najmanjih bolnih trenutaka. „Bl. Miroslav, dok ga udaraju i nožem bodu, ne viče niti jauče. Usta svojih ne otvori osim što moli: „Isuse primi dušu moju“, podsjetio je propovjednik.
Biskup se je u nastavku osvrnuo na naviješteno evanđelje, na govor o zrnu kojim se Isus služi kako bi dao pouku i objasnio vrijednost i veličinu života kojega treba založiti. „Zrno nosi u sebi klicu života, veliku snagu i potencijal, ali ako ga se ne stavi u zemlju, ostaje besplodno. Ništa od potencijala ako se ne oslobodi onoga što ga veže za zemlju“, rekao je propovjednik te podsjetio da „čovjek, kao i zrno, u svom smrtnom tijelu krije neobjašnjivu snagu koja se očituje tek kada se oslobodi tijela koje je podložno propadanju.“ „Ovo su teme o kojima današnji čovjek nema vremena a možda ni volje razmišljati.“ Podsjetio je da je najveći dokaz postojanja vječnoga života upravo Isusovo uskrsnuće. „Primjer bl. Miroslava nam govori da je to neprolazna tema kojom se čovjek mora baviti. Volja Božja nije da čovjek propadne nego da ima život vječni. On je Otac sviju nas. Ako zemaljski otac svomu djetetu želi toliko toga dobra, koliko tek naš Otac nebeski želi svojoj djeci, svakome od nas, svima nama. Bl. Miroslav je čvrsto vjerovao i zato je s čvrstom vjerom molio: ‘Budi volja tvoja, dođi kraljevstvo tvoje’ i to je stavio kao svoje mladomisničko geslo. To je živio i zato je mogao na kraju u miru zavapiti: ‘Isuse, primi dušu moju’.“
Spominjući uz bl. Bulešića još i bl. Alojzija Stepinca i bl. Francesca Bonifacia biskup je istaknuo da je „mučeništvo tema za sva vremena jer svako vrijeme pa i ovo naše treba svjedoke vjere. Mučeništvo je izvrsno svjedočanstvo vjere u Boga, najveći stupanj ljubavi i izvrsna potvrda nade koja je potrebna svakomu čovjeku pa i onomu koji ne vjeruje u Krista, i onomu koji ne vjeruje Evanđelju. Mučeništvo je, dakle, hrabri i potpuno slobodni skok u vjeri, skok u zagrljaj onomu komu besprijekorno vjerujem i nadam se da me ne će iznevjeriti“, istaknuo je biskup.
U tom kontekstu citirao je papu Franju koji u svojoj Buli proglašenja Redovnog jubileja godine 2025., pod naslovom „Nada ne razočarava“, govori o kršćanskoj nadi te među ostalim kaže: „Najvjerodostojnije svjedočanstvo te nade daju nam mučenici koji su se, nepokolebljivi u vjeri u uskrsloga Krista, znali odreći i ovozemaljskog života samo da ne izdaju svoga Gospodina. Ima ih u svim vremenima i danas su možda brojniji nego ikad prije, kao ispovjedaoci života koji ne poznaje kraja. Moramo čuvati njihovo svjedočanstvo kako bi naša nada bila plodonosna“.
„Trodnevnim duhovnim obnovama, kao i ovim večerašnjim i sutrašnjim slavljem, na razini biskupije Porečke i Pulske, sjećamo se, njegujemo i čuvamo svjedočanstvo vjere i mučeničkog predanja našega bl. Miroslava“, rekao je ordinarij te je u nastavku pozdravio i pohvalio hodočasnike koji su toga dana, ali i u trodnevnici koja je prethodila pohodili Lanišće i Svetvinčenat, a posebno je istaknuo one koji su došli iz najveće udaljenosti, iz Bosne i Hercegovine, s krajnjeg juga, iz župe Domanovića, iz Trebinjsko-mrkanjske biskupije. “Dok pohvaljujem vaše vjerničko svjedočanstvo i osjećaje, zahvaljujem vam svima i molim Gospodina u ovoj svetoj misnoj žrtvi da po zagovoru bl. Miroslava primi vaše hodočasničke molitve i prošnje, neka ih usliša i neka budu na spasenje duša vaših i onih za koje prikazujete žrtve ovoga hodočašća.” Posebno je pozvao roditelje – „nemojte prestati brinuti za duše svoje djece!“. Mladiće i djevojke, djecu i mladež potaknuo je, „neka vam ne dosade upozorenja vaših roditelja da čuvate čistoću duše“.
„Poput bl. Miroslava i ostalih mučenika Crkve nikada ne gubimo nadu. I u teškim trenutcima jasno i glasno svjedočimo da je Kristova ljubav jača od nasilja i mržnje. Dok gledamo strašne slike iz ratom zahvaćenih zemalja, iz Ukrajine, Palestine, Izraela, Konga i mnogih drugih, ne zaboravimo da je Kristova ljubav jača od rata i mržnje“, rekao je propovjednik te je pozvao „poput bl. Miroslava budimo, ponajprije u svojim obiteljima, graditelji mira i pomirenja, praštanja i milosrđa, a to ćemo biti ako budemo svjedoci vjere. Kao što je bl. Miroslav, poučen primjerom Isusa Raspetoga posvjedočio: „Moja osveta je oprost“, i mi to činimo. Tako ćemo i mi zadobiti milost da na kraju života s potpunom vjerom i nadom „skočimo“ u ruke Kristove s molitvom: „Isuse, primi dušu moju“. Nema ništa važnije od toga. Najvažnije je biti u rukama Isusovim, pogotovu kada je u pitanju sretna vječnost“, rekao je mons. Štironja.
Po završetku misnoga slavlja, u sumrak, po prvi je put održana sugestivna procesija sa svijećama po ulicama mjesta. Otpusni blagoslov je biskup Milovan udijelio s relikvijom blaženika.
Misi su nazočili načelnica Općine Lanišće Roberta Medica te gradonačelnik Buzeta Damir Kajin.
Svečanost su glazbeno animirali združeni župni zborovi Buzetskog dekanata.
Porečka i Pulska biskupija se je na ovogodišnju obljetnicu pripremala trodnevnicama, dekanatskim hodočašćima u Lanišće i Svetvinčenat. U Lanišće su hodočastili vjernici Pulskog, Rovinjsko-kanfanarskog, Vodnjanskog, Pazinskog i Pićanskog dekanata, a u Svetvinčenat vjernici Umaško-oprtaljskog, Buzetskog, Porečkog i Labinskog dekanata.
Danas, na samu obljetnicu mučeništva, središnje svečano misno slavlje u Svetvinčentu, Blaženikovoj rodnoj župi, predvodit će apostolski nuncij u RH mons. Giorgio Lingua.
G. Krizman
