Na gradskom groblju sv. Ilije u Požegi, 26. kolovoza 2024. pokopana je Mira Matić-Primorac, majka pokojnog svećenika Pavla Primorca. Nakon sprovodnih obreda koje je predvodio požeški biskup Ivo Martinović, svetu misu zadušnicu u župnoj crkvi sv. Leopolda Mandića u Požegi slavio je požeški biskup emeritus Antun Škvorčević. U slavlju su sudjelovali članovi Stolnog kaptola sv. Petra na čelu s prepoštom Ivicom Žuljevićem, domaći župnik Jozo Jurić te rodbina preminule Mire i drugi vjernici.
Na početku misnog slavlja biskup Antun je kazao kako se zatvorila knjiga života još jedne svećeničke majke, gospođe Mire Matić-Primorac. „Pred činjenicom smrti stojimo u nedoumici. Što se s nama konačno događa? Zna to Jedan koji je upravo zato došao s one obale našeg postojanja – Isus Krist, da bi ušao u naše nepoznanice i rastvorio naše granice za Božju prisutnost. Stoga, nakon što smo položili smrtno tijelo gospođe Mire u grob, želimo sada njezinu besmrtnu dušu, njezinu jedinstvenu i neponovljivu osobu, povjeriti Isusovoj ljubavi s križa kojom je pobijedio smrt. To su Božje koordinate unutar kojih želimo promatrati našu preminulu sestru Miru“, ustvrdio je biskup Antun.
Prigodnu homiliju biskup je započeo prisjećanjem da je nedavno nakanio posjetiti gospođu Miru prije njezina odlaska na liječenje u bolnicu. No, gospođa Mira ga je zamolila neka odgodi planirani posjet za neku drugu priliku, jer ga ne bi željela primiti u kućnom neredu i vlastitom neurednu stanju. Biskup Antun je ustvrdio kako je taj susret odgođen za vječnost gdje ćemo se – kako se nadamo – susresti u božanski urednom stanju. Osvrnuo se potom na naviješteni evanđeoski ulomak koji govori o uplakanoj udovici iz Naina koja se obraća Isusu jer joj je sin jedinac preminuo. „Vjerujem da znadete kako je sv. Augustin ovo evanđelje primijenio na svoju majku Moniku koja je u suzama molila za obraćenje svoga sina, te je njegovo krštenje na svoj način bilo uskrišenje od mrtvih“, rekao je biskup Antun. Istaknuo je kako je majka Monika žarko željela da Augustin progleda, ne samo umom – bio je vrlo uman čovjek – nego srcem, pa se susretnu Augustin i Isus Krist te ostvare ono zajedništvo života na zemlji koje ima takav odjek na nebu da postaje život vječni. B
iskup Antun primijenio je navedeni evanđeoski tekst na gospođu Miru i njezina sina Pavla, koji je nakon očeve smrti postao sin jedinac majke udovice. Ispripovjedio je kako je Pavle kao srednjoškolac zahvaljujući određenim osobama počeo rasti u povezanosti s Bogom te je kazao: „Majka Mira radovala se što će njezin sin na svoj način u krštenju biti uskrišen od mrtvih kao sin jedinac majke udovice u evanđelju. On je krštenjem pronašao sebe u dimenzijama onostranosti i nastojao oblikovati svoj život ne krećući od nekih malih ljudskih interesnih polazišta, nego s polazišta Božjih. Na tom putu otkrio je u sebi i svećenički poziv te je postao svećenik. Radosna majka Mira, radostan on“, rekao je biskup Antun, dodavši kako je osobno bio svjedokom toga „uskrsnuća“, a kasnije i plača kojim je bio popraćen daljnji Pavlov život. „Kad se Pavle razbolio, majka Mira je što skrivečki što javno prolila mnoge suze, a on je sa svoje strane patio zbog nje, koja se također razboljela. Suze i patnja označile su jedan dio njihova zajedničkog života prije negoli je Pavle preminuo, kazao je biskup Antun, zapitavši koje je zapravo značenje suza za naše postojanje. Podsjetio je sudionike slavlja kako sveti pisac u poslanici Hebrejima navodi da je i Isus „sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i 
prošnje Onome koji ga je mogao spasiti od smrti“, i da je po poslušnosti Ocu i patnji postao začetnik našega vječnog spasenja. „Mi smo se danas na ovome oproštaju svojim suzama pridružili suzama majke Mire i svećenika Pavla, a svi zajedno Isusovim spasenjskim suzama. Biskup je ustvrdio da su to suze ljubavi: „Kad ljubav plače, nebo se otvara, započinje vječnost. To su Isusove suze! On ljubavlju Božjom uzlazi na križ i pati, polaže sebe za nas da bi nas oslobodio smrtnih okova koje je prouzročila ljudska sebičnost i zloća.“ Biskup je izrazio uvjerenje kako su suze majke Mire i sina Pavla uslišane od Boga kao suze ljubavi. „Uvjeren sam da su se njih dvoje nakon suza na ovoj zemlji, našli konačno zajedno u vječnosti, oslobođeni patnje. Tumači nam pisac Knjige otkrivenja iz koje smo čuli današnje prvo čitanje da je Bog u Isusu Kristu naumio stvoriti novo nebo i novu zemlju gdje neće biti više suza: ‘I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu’. Bog računa s našim suzama ljubavi na ovoj zemlji. Ljubav je uvijek povezana s patnjom i trpljenjem, da bi u vječnosti bila oslobođena suza postala puna sloboda Boga u nama i nas u njemu”, poručio je biskup Antun.
Pozvao je potom vjernike da obnove svoju vjeru u to Božje djelo i da mu se raduju. „Suze koje je Isus isplakao s nama na ovoj zemlji, na križu, jesu suze ograničenosti našeg postojanja i našeg hoda ovim svijetom. Upućeni smo prema cilju koji si nismo zadali, nego je on Božji”, naglasio je biskup. Potaknuo je nazočne vjernike da zagledani u Isusa Krista žive u nadi da će on svakoga od nas podignuti iz naših granica i iz smrti te da će i naša ljubav u vječnosti biti oslobođena suza. „Kad božanski razmišljamo o tome tko smo mi i što je Bog naumio s nama u Isusu Kristu, otkrivamo da je to takav događaj nad događajima da mu se uistinu treba radovati. Naša sudbina nije djelo naših ruku, naših mislenih, gospodarskih ili drugih mogućnosti, nego naša budućnost je vječnost, ona je djelo Božje ljubavi moćnije od smrti“, zaključio je biskup Antun. Poželio je da pokojna Mira sa svojim sinom Pavlom svećenikom uživa puninu toga života ljubavi oslobođene za vječnost, u nadi da ćemo se svi sabrati jednom u zajedništvu koje nam je pripravio Isus Krist.
Na svršetku slavlja biskup Antun je podsjetio kako nismo odvojeni od preminule Mire, jer ona ostaje živa osoba u pobjedniku nad smrću Isusu Kristu te je pozvao da tu povezanost svakodnevno potvrđujemo molitvom. Zahvalio je svima onima koji su se ugradili u njezin život i za sve ono čime je ona obogatila Crkvu i društvo, a napose za dar sina svećenika. Svima je poželio da u toj svijesti vjere budu ispunjeni obiljem Božje utjehe.
