Vjernici Župe svetog Andrije, ili kako to oni od milja vole reći, svetog Andreja, okupili su se u nedjelju 25. kolovoza na uobičajenoj župnoj misi u 10. 30 sati gdje ih je pored novoga župnika Zdenka Lendla, dočekao još jedan gost, svećenik i književni autor, Đuro Zrakić. Svećenik Đuro Zrakić, inače umirovljen i s trenutnim boravištem u Berlinu rado se pridružio zajednici predvodeći misno slavlje najprije u filijalnoj crkvi sv. Kuzme i Damjana u naselju sveti Kuzam. U bakarskoj je velebnoj crkvi predvodio misno slavlje započevši ga sažetkom svojeg rada i svećeničke službe, promicanjem dara života, riječima: „Dragi vjernici, dragi roditelji, uvijek čuvajte i prihvaćajte dar života. Životu služite.“
U propovijedi, s vjernicima je podijelio potresno svjedočanstvo žene na čija je životna priča osnova i njegove posljednje knjige „Živi među mrtvima“: „ ‘Još danas želim umrijeti. Živjeti za mene bi bilo previše.’ To su riječi mlade liječnice iz Zagreba, riječi koje godinama ponavlja. Zašto?“ Propovjednik početak ovog potresnog svjedočanstva nastavlja obrazloženjem: „’Želim pitati svoje nerođeno dijete koje sam svjesno pod svojim srcem priključila mrtvima hoće li mi oprostiti?’ Bila je jedino dijete roditelja koji su godinama radili u Francuskoj. S njima se povremeno susretala za vrijeme studija u Zagrebu. I tako je jednoga dana sa svojim suprugom, liječnikom, dočekala svoje roditelje koji su se vraćali iz Pariza. Drhtala je od uzbuđenja da im priopći najveću vijest koju roditelji mogu čuti od svoje djece, da očekuje dijete. Prvo je prišla ocu: ‘Mi očekujemo dijete.’ Otac ju je mrko pogledao, a potom povikao: ‘Najprije studij, za djecu uvijek ima vremena!’ Bilo je to kao grom iz vedra neba za ovu mladu ženu koja se cijelog života od tog udara nije oporavila. Vidite, on je htio gospodariti njom, i ne samo njom, nego i nerođenim životom kojeg je nosila pod srcem. Nikome nije rekla, ni svome suprugu, te je život koji je nosila bez jedne jedine riječi priključila mrtvima. Nakon toga, nitko više u obitelji nije imao mira. Ni ona, ni njezin suprug, ni kasnije prvorođena kćer. Dragi vjernici, ova žena bi imala mira da postoje mrtvi koji nisu među živima. Bog, Stvoritelj svakog ljudskog života, ne može biti nepravedan prema onima koji su se trebali roditi a nisu. Ne smijemo mi, ljudi, prekinuti život koji je Bog stvorio. Mi možemo nerođeni život priključiti mrtvima, ali oni žive u našoj savjesti.“
Naglašavajući važnost Božjeg oprosta, te opraštanja sebi i drugima, Đuro Zrakić propovijed zaključuje riječima: „Suprug ove žene vidio je njezinu patnju, suosjećao je s njom. Pokušao ju je utješiti riječima: ‘Postoji opraštanje.’ No, ona nije htjela čuti za to, rekavši: ‘Ja ne želim da mi se oprosti, ja želim biti kažnjena.’ Dragi vjernici, radosna vijest za nas danas glasi: Bog koji je stvoritelj života i koji je naše ime upisao u dlanove svoje ruke, naizmjerno nas voli, oprašta nama ljudima i grijehe protiv života. Dokle god si živ, možeš nešto pozitivno za učiniti za život. On nas umiruje i govoreći nam: ‘Ne boj se, ja sam ti sve oprostio!’ Hoće li dijete ove mlade liječnice njoj oprostiti? Hoće. Hoće li joj Bog oprostiti? Hoće. Bog će oprostiti svakom tko ga za praštanje moli!“
Pred kraj misnog slavlja, župni upravitelj Zdenko Lendl zahvalio se predvoditelju Đuri Zrakiću, iskazavši radost zbog mogućnosti zajedništva, riječima: „Mislim da nam je svima bilo drago čuti glasove djece kako spontano pjevaju u crkvi. Daj Bože da tih glasova bude što više. Velečasnom Đuri hvala što nam se priključio ove nedjelje podijelivši s nama svoje vrijeme i prenijevši nam još jednom ovu važnu poruku, poruku opraštanja i čuvanja dara života. Nadamo se kojoj skoroj zajedničkoj duhovnoj obnovi.“
Pozvao je vjernike da se upoznaju s književnim radom Đure Zrakića ispred župne crkve gdje su se mogle razgledati i nabaviti knjige. Vjernici su se rado odazvali, provevši neko vrijeme u razgovoru i druženju s autorom, te obogativši svoju kućnu knjižnicu još kojim vrijednim literarnim djelom.
(Tekst: Eva Marković; Fotografije: Miljenko Šegulj)
Objavljeno: 26. kolovoza 2024.
