Sinoda ’24: Proces je proizvod
Kršćanski život

Sinoda ’24: Proces je proizvod

Evo nekoliko misli o tome gdje smo dosad bili u tri godine otkako je papa Franjo pokrenuo sinodalni proces.

Marshall McLuhan bio je kanadski komunikacijski guru prošlog stoljeća koji je vjerojatno bio najpoznatiji po izjavi: “Medij je poruka.”

Kako se bliži drugo i posljednje zasjedanje Sinode o sinodalnosti, pada mi na pamet da je nešto u tom smislu očito ono što papa Franjo ima na umu za sinodu, ali u varijantnom obliku: “Proces je proizvod.”

Iako već postoji stalno rastući korpus sinodalnih izvješća, sažetaka i sinteza, zaključno zasjedanje, od 2. do 27. listopada, dodati će ih mnogo više. Nekoliko mjeseci nakon toga, Papa će dati svoj sažetak, govoreći nam što misli da je Sinoda o sinodalnosti postigla. Očekujem da će to biti neka verzija McLuhanesque uvida koji je upravo predložen: Sinodalnost je sama po sebi rezultat sinode.

U očekivanju toga, evo nekoliko razmišljanja o tome gdje smo dosad bili u tri godine otkako je papa Franjo pokrenuo ovaj proces.

Unatoč brojnim radosnim pričama organizatora i poticatelja Sinode o tome kako su stvari išle dobro u pridobijanju podrške katoličkih masa za sinodalnu Crkvu, tek trebam vidjeti mnogo dokaza o uistinu velikom broju ljudi koji se penju na sinodalnu vagonu.

Primjer: Izvješće s nedavno završene biskupijske faze projekta sinode u SAD-u ponosno je objavilo da je sudjelovalo 700.000 ljudi. Sada, 700.000 je doista prilično malo ljudi, ali oni su usporedna šačica pored 66,8 milijuna koji su ukupno tijelo Crkve u Americi.

U dogledno vrijeme bit će nam rečeno koje korake papa Franjo poduzima u tom procesu. Unatoč spominjanju u nekim nacionalnim izvješćima iz zapadne Europe ređenja žena za đakonice, Papa je to već isključio jer bi to uključivalo dodjelu sakramenta reda njima. Što se tiče zaređenja viri probati — stariji muškarci na dobrom glasu, većina njih oženjeni, da služe kao svećenici na mjestima (opet razmislite o Zapadnoj Europi) gdje je nedostatak svećenika akutan — vidjet ćemo.

A samo će vrijeme pokazati je li, kao što organizatori sinode stalno inzistiraju, Sinoda o sinodalnosti proizvela pravu bujicu podrške među laicima da se proces koji se zove sinodalnost učini trajnom značajkom života Crkve. Zasigurno će, međutim, iza sebe ostaviti značajnu novu birokraciju posvećenu raspirivanju sinodalnog plamena.

Iz ove perspektive, možda nije previše važno da instrumentum laboris — radni dokument koji je trebao usmjeravati rasprave Sinode u listopadu — pokazao se uglavnom kao 22 tijesno ispisane stranice o strukturama i procedurama same skupštine.

Nastojeći, međutim, zaključiti inspirativnu notu, dokument teži povišenom tonu:

Sve je na ovom svijetu povezano i obilježeno nemirnom čežnjom za drugim. Sve je poziv na odnos … koji će se konačno ispuniti u zajedničkom društvu različitosti, u potpunosti ostvarenom na eshatološkoj gozbi koju je Bog pripremio na svojoj svetoj gori. … Kada se članovi Crkve prepuste da ih Duh Gospodnji povede do obzora koje prije nisu vidjeli, doživljavaju neizmjernu radost. U svojoj ljepoti, poniznosti i jednostavnosti, ovo je trajno obraćenje načina bivanja Crkvom na koje nas sinodalni proces poziva.”

Dobra tuga! Onaj tko je to napisao nedvojbeno je dobra duša koja Crkvi želi dobro. Ali ostavlja me s McLuhanesque strahom: Što ako se proces koji je proizveo te rečenice ispostavi da je proizvod?

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

ODRŽAN DRUGI VIKEND SUSRET AMBASADORI MIRA

Katoličke vijesti

‘Neliturgijski’ blagoslovi ne postoje

Katoličke vijesti

7 bitnih svetaca za učenike koji polažu završni ispit

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti