SVEČANI DOLAZAK MOĆI SV. ŠARBELA MAKLOUFA U GRKOKATOLIČKU KATEDRALU U KRIŽEVCIMA
Križevačka eparhija

SVEČANI DOLAZAK MOĆI SV. ŠARBELA MAKLOUFA U GRKOKATOLIČKU KATEDRALU U KRIŽEVCIMA

Detalji

Križevačka eparhija s radošću objavljuje vijest da u nedjelju, 22. rujna 2024. godine, u grkokatoličku katedralu Presvete Trojice u Križevcima dolaze moći omiljenog maronitskog katoličkog sveca sv. Šarbela Makloufa (Charbel Makhlouf, 1828-1898). Moći sv. Šarbela Križevačkoj je eparhiji darovao Maronistki katolički patrijarhat Antiohije iz Libanona te Samostan i svetište sv. Marona (Annaya, Libanon), a bit će svečano postavljene i čuvane u grkokatoličkoj katedrali u Križevcima gdje će od sada vjernici moći hodočastiti i moliti se. Sve informacije o dolasku moći i svečanosti može se dobiti na broj: 0994424420.

Svečani doček svečevih moći bit će u nedjelju, 22. rujna 2022., u 10 sati, u križevačkoj katedrali, s arhijerejskom božanskom liturgijom koju će služiti vladika Jona Maxim, grkokatolički metropolita slovački i nadbiskup Prešova zajedno s križevačkim vladikom Milanom Stipićem i svećenstvom. Svečanosti će prethoditi trodnevna duhovna obnova u katedrali (četvrtak 19. i petak 20. rujna u 18 sati: bogoslužje i duhovni nagovor u organizaciji Molitvene zajednice sv. Šarbela – Križevci; u subotu, 21. rujna u 21 sat bit će svečano noćno bdjenje).

Svećenika redovnika Šarbela Makhlufa proglasio je papa Pavao VI. blaženim 5. prosinca 1965., a svetim 9. listopada 1977. godine. Brojna obraćenja postignuta su njegovim zagovorom i ubrzo je postao poznat i omiljeni svetac širom katoličkog svijeta. Sv. Šarbel zaštitnik je obiteljske molitve, a časti se kao “svetac mira”. Rodio se u Beka Kafri (Libanon) 8. svibnja 1828. i dobio ime Josip, a preminuo u Samostanu sv. Marona u Annayi na Badnjak, 24. prosinca 1898. S trinaest godina stupio je u maronitski red Antonijanaca gdje je 1851. položio redovničke zavjete i uzeo novo monaško ime Šarbel (ime biskupa i mučenika koji je dao svoj život za Krista i Crkvu 107. godine, u vrijeme progona cara Trajana (98. – 117.). Njegovo se ime na arapskom izgovara Harbel ili Karbel, a u svijet je ušlo prema francuskom izgovoru i pisanju kao ”Charbel”. Živio je asketskim životom te je nakon teološkog studija 1859. godine zaređen za svećenika. Zauzimao se za mir među kršćanima, muslimanima i druzima u teškim prilikama međusobnih sukoba u Libanonu. Od 1875. do smrti živio je u brdskom samostanu sv. Petra i Pavla gdje je i preminuo, tijelo mu je do danas ostalo čudesno očuvano. Papa Pavao VI. proglasio ga je 1965. blaženim, a 1977. svetim. Brojna čudesa koja su se dogodila na zagovor sv. Šarbela diljem svijeta učinila su ga nadaleko poznatim diljem svijeta. Poznato je da i muslimani hodočaste na njegov grob. Godine 2009. snimljen je film (Charbel) o ovom velikom libanonskom svecu.

Maroniti su istočni katolici koji su zapadno-sirskog (ili siro-antiohijskog) obreda, a svoj početak imaju u drevnoj Crkvi Antiohije. U vrijeme velikih sukoba oko kristologije Kalcedonskog sabora u 5. st., u Antiohijskom patrijarhatu u Siriji kao i u Aleksandrijskom patrijarhatu u Egiptu, došlo je raskola među kršćanskim Crkvama i zajednicama. Dok su Latini (Rim) i Grci (Carigrad) pristajali uz Kalcedonski sabor i nauk o nepomiješanosti Kristove božanske i ljudske naravi, kršćani Siro-aramejci i Kopti su se odvojili u zasebne Crkve i prihvatili drugačije tumačenje Kristove osobe (tzv. monofizitizam). Međutim, jedna manja skupina Siro-aramejaca na području Antiohije ipak je ostala vjerna Kalcedonu i odbila monofizitstvo, te se predvođena pustinjakom sv. Maronom u 6. st. povukla u Libanonsko gorje. Oni su po svom predvodniku Maronu dobili naziv “maroniti“. Sačuvali su zapadno-sirski (ili siro-antiohijski) obred kao i monofiziti od kojih su se odvojili, a s vremenom su se oblikovali u zasebnu “maronitsku“ Crkvu i naciju koja je uslijed dodira s križarima u 11. st. pristupila jedinstvu s Rimom. Tako su svi Maroniti do danas pripadnici Maronitske katoličke Crkve. Njih oko milijun uglavnom živi u Libanonu, gdje su kompaktna i značajna zajednica koja je dobrim dijelom zaslužna za stvaranje libanonske države u 20. st. Uslijed mnogih progona i nestabilne situacije na Bliskom istoku, većina Maronita se ipak danas nalazi raseljena po svijetu. Maroniti su po nacionalnosti su Libanonci, po kulturi i jeziku Arapi, po crkvenoj pripadnosti katolici, a po obredu baštinici siro-antiohijske liturgijske tradicije koju dijele sa Siro-jakobitima i Siro-katolicima i gdje se još u liturgiji čuva Isusov materinji aramejski jezik. Maronitska Crkva se razvijala u uskoj povezanosti sa svojim monasima i samostanima te danas zajedno s Koptima u Egiptu, Maroniti predstavljaju jednu od ”najmonaškijih” Crkava u kršćanstvu.

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

VLADIKA STIPIĆ PROSLAVIO IMENDAN NA SV. MIHAELA ARKANĐELA

Katoličke vijesti

PAPA IMENOVAO NOVOGA BISKUPA ZA BUGARSKU GRKOKATOLIČKU EPARHIJU ”SV. IVAN XXIII”

Katoličke vijesti

VLADIKA STIPIĆ BLAGOSLOVIO NOVU GRKOKATOLIČKU KAPELU I POHODIO VJERNIKE U SALZBURGU

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti