Katolička crkva nas izaziva da izađemo iz svoje zone udobnosti kako bismo ponovno otkrili duh rizika i avanture.
U Djelima apostolskim, sveti Luka bez pardone pripovijeda o nepokolebljivoj revnosti prvih kršćanskih evanđelista. Jedan takav hrabar lik, sveti Pavao, odbacuje oprez u vjetar i stavlja sve, pa i svoj život, na Evanđelje. Njegov žar nema granica dok prolazi opasnim zemljama, vođen nepopustljivim misionarskim duhom da objavi Kristovo ime do najudaljenijih krajeva Zemlje.
Doista, sveci, ona svjetla koja su neizbrisivo oblikovala obrise kršćanskog etosa, stoje kao visoki primjeri odvažnosti u suočavanju s nevoljama i pesimizmom.
Razmotrite neustrašivo putovanje svetog Franje Ksaverskog, koji je prešao kontinente kako bi širio Evanđelje, napuštajući život povlastice radi služenja čovječanstvu. Razmislite o nesebičnoj predanosti svetog Damjana Molokajskog, čija je usahla ruka svjedočila njegovoj nepokolebljivoj predanosti unesrećenima. Razmislite o radikalnoj jednostavnosti svetog Franje Asiškog, koji je prigrlio siromaštvo u svojoj potrazi za ponovnom izgradnjom Crkve. I tko može previdjeti hrabre korake svete Terezije iz Calcutte i njezinih misionarki ljubavi, koje neustrašivo kroče u najopasnije kutke svijeta da pruže utjehu patnicima?
U tapiseriji kršćanske povijesti nalazimo nebrojene primjere pojedinaca koji su prihvatili rizik kao bitnu komponentu svog vjerničkog putovanja. Razmotrite rane pustinjske očeve i majke koji su napustili udobnost civilizacije kako bi potražili Boga u samoći pustinje. Njihov radikalni izbor da prihvate neizvjesnosti pustinjskog krajolika odražava duboko povjerenje u Božju providnost i spremnost da se suoče s nepoznatim. Isto tako, mučenici prve Crkve, koji su se suočili s progonima i smrću radije nego da se odreknu svoje vjere, utjelovljuju hrabri avanturistički duh koji odlikuje autentično sljedbeništvo. Njihovo postojano opredjeljenje za Krista pred smrtnom opasnošću izaziva nas da preispitamo svoju spremnost da riskiramo za dobrobit Evanđelja.
Štoviše, narativ rizika u kršćanskoj tradiciji proteže se izvan pojedinačnih herojskih djela kako bi obuhvatio kolektivne napore koji su oblikovali tijek povijesti. Monaški pokret, na primjer, pojavio se kao radikalni odgovor na dekadenciju i materijalizam društva, pozivajući muškarce i žene da napuste svjetovnu sigurnost u potrazi za dubljom duhovnom stvarnošću.
Svojim opredjeljenjem za siromaštvo, čistoću i poslušnost, redovnici i redovnice antike prihvatili su životni stil koji je karakterizirala duboka jednostavnost i oslanjanje na Božju providnost. Njihova spremnost da se upuste u ovu zajedničku avanturu vjere ne samo da je preobrazila njihove vlastite živote, već je ostavila i neizbrisiv trag u široj kulturi, nadahnjujući bezbrojne duše da slijede njihove stope i traže Boga iznad svega.
Kao što je biskup Robert Barron dirljivo primijetio u svom nedavni dijalog s DC Schindlerom, “Kršćanska religija nije prvenstveno o sigurnosti. Glavna vrlina Raspetoga Krista je ljubav, a ne sigurnost. Za kršćansku dušu, poziv na pustolovinu u misiji ima prvenstvo.”
U evokativnom platnu nedavni film Cabrinitema pustolovine i nepokolebljivog povjerenja u Božansko orkestrira zadivljujući ples, postavljen pored pozadine birokratskih strepnji. Nadbiskup Michael Corrigan iz New Yorka pojavljuje se kao simbol opreza, dužnosnik zarobljen u labirintu sigurnosnih protokola i strategija za smanjenje rizika, dok nesalomljivi duh Majke Frances Cabrini izbija naprijed, nesputan strahom ili bojažljivošću. Usred ovog sukoba ideologija, riječi Majke Cabrini odjekuju proročanskom jasnoćom: “Ili ćemo biti hrabri ili ćemo propasti.”
Ovaj duh zablude trebao bi nas potaknuti da prigrlimo nelagodu i povremeno preuzmemo značajne rizike. Izlaskom iz svoje zone udobnosti i suočavanjem s nepoznatim ne samo da širimo svoje horizonte, već i pridonosimo zajedničkom napretku čovječanstva.
Kao što je Martin Luther King Jr. rekao svojim sljedbenicima u Pokretu za građanska prava, “Vjera je napraviti prvi korak čak i kada ne vidite cijelo stubište.” Bilo da to znači odlazak sa sigurnog posla, preseljenje na nepoznati teritorij, proširenje obitelji i otvaranje srca drugom djetetu ili prekid ugodne rutine kako biste pomogli manje sretnima, sada je trenutak da izazovete status quo i živite hrabro. Osvrćući se na kultnu scenu iz originala Zvjezdane staze serije u kojoj kapetan Kirk viče: “Rizik je naš posao. To je ono što je zvjezdani brod. Zato smo s njom”, naglašava etos prihvaćanja rizika i hrabrog upuštanja u nepoznato.
Dok putujemo kroz obično vrijeme, Katolička nas crkva mudro izaziva da ponovno otkrijemo duh rizika i pustolovine koji je bio zaštitni znak najranijih kršćanskih apologeta i onih svetaca koji su mijenjali svijet kroz stoljeća. Kršćanski nas poziv poziva da nadiđemo granice sigurnosti i krenemo u smionu odiseju služenja i evangelizacije. Jer u loncu rizika i pustolovina, otkrivamo pravu bit našeg poziva – hrabro naviještati Evanđelje, prigrliti nepoznato s nepokolebljivim povjerenjem i ploviti uzburkanim morima života s neustrašivošću koja priliči nasljednicima Raspetog Kralja.
