Razne zeničke hrvatske udruge proistekle iz nedavnoga rata, uz potporu vojnog, političkog, društvenog i crkvenog života Zenice, poglavito Župe Čajdraš, i cijele Središnje Bosne pa i šire, svake godine u zeničkoj župnoj crkvi u Čajdrašu obilježavaju smrt prve žrtve zeničke brigade HVO-a sina Čajdraša gosp. Zorka Žepačkića, koji je stradao, 18. kolovoza 1992. god., braneći zajedno s drugim brigadama HVO-a Središnju Bosnu i grad Jajce.
Euharistijsko slavlje u čajdraškoj župnoj crkvi
Tako je bilo i ove godine u Čajdrašu kada je u nedjelju, 18. kolovoza 2024. Euharistijsko slavlje u obnovljenoj čajdraškoj župnoj crkvi predslavio sin Čajdraša mons. Tomo Knežević uz koncelebraciju aktualnog čajdraškog župnika vlč. Josipa Šimunovića, brojnih predstavnika zeničkih udruga proisteklih iz nedavnoga rata, vojnog, političkog i društvenog života Hrvata, poglavito Zeničko-Dobojske županije. Župnik vlč. Josip Šimunović nije krio radost i ponos zbog ovog događaja i odaziva brojnih prijatelja, razvojačenih branitelja i brojnih prijatelja.
Ovogodišnje okupljanje kako Čajdraša tako i branitelja i prijatelja Čajdraša i Zeničke kotline bio je radosni trenutak zbog dolaska brojnih iz cijele Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, posebno razvojačenih branitelja na svojim motociklima nakon njihova okupljanja u Orašju u Bosanskoj Posavini.
U svojoj propovijedi mons. Tomo Knežević kazao je između ostalog da se raduje odazivu i dolasku lijepog broja onih koji su ponosni na svoju zeničku brigadu HVO-a i svoj zenički HOS, posebno za poginule branitelje koji su u obrani svoga doma i svoje ovozemaljske Domovine, položili svoje živote za našu sadašnjost i budućnost kako bismo mi danas uživali plodove njihovog slobodnog i nesebičnog darivanja na bosanskohercegovačkim prostorima, ali i u Republici Hrvatskoj. Tijekom propovijedi oslikao je to nesebično darivanje i pokazanu ljubav tijekom nedavnoga rata kako na prostorima Središnje Bosne tako i na drugim prostorima pomažući drugima, a u koje se posebno duhovno ugrađivao među prvima imenovani i dekretirani vojni kapelan Zeničke brigade HVO-a vlč. Božo Markotić. Brojnim primjerima nazočnima je uprisutnio brojne sadržaje vremena minuloga rata, uz napomenu kako nije bilo prostora na kojima su se pripadnici Zeničkog HVO-a nesebično darivali. Isto tako nije krio radost da je euharistijsko slavlje u Čajdrašu, a svi u Zeničkom kraju svjesni su mjesta i uloge Čajdraša i njegovih žitelja u organiziranju obrane početkom rata. Sa sobom su nosili krunicu oko vrata i vjeru koju su dobili od svojih roditelja i svojih svećenika koji su duhovno skrbili bilo kao dio Župe sv. Josip i kasnije Župe Čajdraš njezinim osnivanjem.
Moljenje opijela, polaganje vijenaca i cvijeća uz paljenje svijeća
Nakon završetka euharistijskog slavlja u župnoj crkvi u Čajdrašu, na spomen obilježje, koje se nalazi izvan prostora župne crkve i župnog stana u Čajdrašu, na koje su svi ponosni sve udruge, vojni, politički i društveni predstavnici položili su vijence, cvijeće uz paljenje svijeća s molitvom na usnama za duše poginulih i pokojnih branitelja zeničke brigade HVO-a, posebno za pokojnog Zorku Žepačkića. Učinili su to s krunicom oko vrata, kao i tijekom minulog rata, predvođeni aktualnim čajdraškim župnikom vlč. Josipom Šimunovićem koji je izmolio uobičajenu molitvu za pokojne u Bosni zvanoj opijelo. Ovo je bio radosni trenutak da vijence, cvijeće i paljenje svijeća više ne polažu na čajdraškom ili gradskom crkvičkom groblju, nego na prostoru uz povijesnu i regionalnu cestu Zenica-Vitez i uz veliki prostor koji je prije dvije godina darovao Župi Čajdraš jedan od njezinih župljana. I ove godine bili su žalosni da grad Zenica i njezine općinske, sada gradske strukture, nemaju osjećaja obilježavanja, makar skromnog spominjanja, prve civilne žrtve grada Zenice djevojčice Mateje (Drage i Slavice r. Jerkić) Jurić koja je stradala 13. svibnja 1992. godine od metka iz zeničke vojarne vojske bivše države, istaknuo je propovjednik mons. Tomo Knežević. Isto tako bili bi radosniji da su isto mogli učiniti na spomen obilježju u središtu Zenice, za koje do današnjeg dana nije bilo odobrenja o gradnji, a ne na čajdraškom, gradskom crkvičkom ili nekom drugom zeničkom groblju…!
Na kraju molitvenog okupljanja pred spomen obilježjem čajdraški župnik vlč. Josip Šimunović pozvao je na euharistijsko slavlje dogodine u Čajdrašu kada će biti obilježena i 30. obljetnice smrti čajdrškog župnik i vojnog kapelana Zeničke brigade HVO-a pokojnog vlč. Bože Markotića. U Zeničkom kraju, posebno u župi Čajdraš, svi su svjesni mjesta i uloge pokojnog čajdraškog župnika vlč. Bože Markotića. Posebno su svjesni i ponosni pripadnici Zeničke brigade HVO-a koji je u tim teškim ratnim trenucima, na prostoru Zenice, Lašvanske doline i diljem Bosne i Hercegovine u granicama svojih mogućnosti sve hrabrio, tješio i obilazio. Sve što je u tim teškim ratnim godinama mislio i činio za svoje vjernike u Čajdrašu, na prostoru Zenice i za sve pripadnike drugih vjera i nacija brojna su svjedočanstva sve do današnjeg dana. Zeničani ne šute, nego o tome svjedoče. Sve što je činio i što se povjerenom mu stadu događalo tijekom rata i poraća stavio je u kroniku pod naslovom „Početak nestajanja Čajdraša onakvog kakvog smo poznavali“, a koja je ugleda svjetlost dana i bila predmetom haških istražitelja i sudaca. Vlč. Božo, sin svojih Riječana župe Modriča u Bosanskoj Posavini u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, razmišljao je i činio isto kao i njegovi Čajdrašani i Zeničani. Molilo se za poginule branitelje molitvu:
MOLITVA ZA BRANITELJE
Ja te molim, Gospodine, da izliješ svoj blagoslov
Duha i mira na sve naše branitelje koji nas brane.
Drži svoju ruku, bogatu blagoslovom,
nad svim teškim trenucima njihova života
i ulij u njih mudrost spasenja.
Svemogući i milosrdni Bože, daj im snage i volje.
Daj im čista srca i zdrav razum,
da udalji od njih svaku požudu za nasiljem
i da njihovim srcem ne ovladaju mržnja i pohlepa,
nego da se u svakoj situaciji vladaju kao pravi kršćani,
te sačuvaju svoju dušu, tijelo i tako ostanu vjerni Isusu,
i Presvetoj Majci, do kraja svoga života.
Krvi Kristova, cijeno našeg spasenja, spasi nas!
Srce Isusovo, neka dođe tvoje kraljevstvo.
Marijo Bezgrešna, kraljice, trijumfiraj i vladaj.
Milosrdni Isuse, oprosti i smiluj se
po zaslugama svojih svetih rana.
Blagoslovljen Bog sa svojim anđelima i svetima.
Amen.
(Nepoznati autor)
Hrvatsko vijeće obrane na području općine i grada Zenice
Raspadom bivše države i osamostaljenjem novonastalih država, u aktivnostima obrane od mogućeg ostvarenja srpskih želja i napada tzv. JNA prvo na Republiku Hrvatsku, a zatim i na Bosnu i Hercegovinu, aktivno su se i među prvima uključili i Hrvati općine Zenice.
I dan danas svima koji su proživjeli ovo predratno vrijeme na prostoru Bosne i Hercegovine dolaze nezaboravljive slike ponašanja velikog dijela „građana“ Zenice koji su s oduševljenjem i cvijećem dočekali postrojbe tzv. JNA s velikim količinama raznog naoružanja. Nakon što su morale napustiti Republike Sloveniju veliki dio došao je u Zenicu u „svoju“ zeničku vojarnu. Ovoj klimi i ovakvom ponašanju velikog dijela Zeničana doprinosilo je ponašanje pisanih, slušanih i gledanih bosanskohercegovačkih poglavito sarajevskih medija koji su se manipulacijski ponašali i neistinito izvješćivali o svim stradanjima u Republici Hrvatskoj za vrijeme napada tzv. JNA. Poslije su mnogi od njih pilatovski prali ruke i tražili kojekakve isprike. Dolaskom u Zenicu pripadnici tzv. JNA po zeničkim stanovima i kućama, te obiteljima uz potporu svoje vojne policije tražili su tzv. „dezertere“ iz svojih redova, poglavito Hrvate i jedan broj Muslimana (kasnije Bošnjaka), koji su ih napustili i napuštali za vrijeme njihova kratkog započetog „ratovanja“ u Republici Sloveniji, a zatim nastavljenog u Republici Hrvatskoj. Isto tako diljem tadašnje države trebalo je na razne načine pomoći brojnim mladim ljudima koji su u odorama tzv. JNA u bijegu spašavali svoje mlade živote ne želeći služiti u jednog takvoj vojsci koja je napala njihove roditelje, bližu i daljnju rodbinu, te republike i narode koji su je stvorili i istu preko četiri desetljeća financirali. Iz Kriznog stožera službeno je osnovano Hrvatsko vijeće obrane Zenica, 3. srpnja 1992. godine, koje je prošlo brojna bosanskohercegovačka ratišta.
Hrvati Čajdraša nisu sjedili skrštenih ruku. Prije rata i u ratu moralo se razmišljati u duhu vremena u kojem su se našli zenički, ali i čajdraški Hrvati. Tako su ratna događanja Čajdrašani dočekali mnogo pripravnije od drugih, no bilo je i međusobnih trzavica. Čajdraš je prema vani jedinstven, ali je u sebi heterogen. „Molio sam ih“, kaže čajdraški župnik vlč. Božo Markotić, „da budu jednodušni, a stranačke razlike moraju se zaboraviti. Nikoga ne želimo napadati, no moramo biti pripravni za obranu! Živim u nadi da će rat mimoići ove prostore!“
Kroz cijelo vrijeme svoga postojanja, od osnivanja pa do ugrađivanja prvo u Vojsku Federacije BiH i kasnije u Oružane snage BiH, pripadnici zeničke brigade HVO-e pokazivali su svoju nesebičnu ljubav prema svome Zeničkom kraju, cijeloj Središnjoj Bosni, svome hrvatskom narodu i ovozemaljskim domovinama Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj, a jedno vrijeme u suradnji s bošnjačkim postrojbama sudjelovali su u obrani velikog dijela bosanskohercegovačkog prostora kao pripadnici zeničke i drugih postrojbi HVO-a, a o čemu svjedoči sudjelovanje u obrani Središnje Bosne, posebno obrane Jajce. Bogatstvo je pogledati put zeničke brigade HVO-a od osnivanja i prisilnog napuštanja Zenice, Središnje Bosne, posebno braneći s drugim postrojbama HVO-a prostore Lašvanske doline, pa preko Mostara i drugih gradova i postrojbi HVO-a pa sve do Bosanske Posavine. Ostali su bez bilo kakvih odličja koja su kao i drugi itekako zaslužili. Svoje živote položilo je 135 branitelja, a samo s područja župe Čajdraš 27 branitelja. (kta)
