Je li kršćanstvo vjerodostojno? An Apologetics Review
Pitanja i odgovori o kršćanstvu

Je li kršćanstvo vjerodostojno? An Apologetics Review

Recenzija o Kršćanstvo je vjerodostojno
Autor Louis-Matie De Blignieres, FSVF
Preveo Thomas Crean, OP
Arouca Press, 2022

“Ova knjiga je, bez srama, djelo apologetike.” Tako navodi autor Kršćanstvo je vjerodostojno u svojoj početnoj rečenici. Za neupućene i za sve one izvan bilo kojeg oblika kršćanske vjerničke tradicije, apologetika je polje istraživanja i proučavanja koje predstavlja dokaze i obranu istina kršćanstva.

Apologetika je pothvat koji implicitno pokazuje potrebu i nužnost dokaza za bilo koje vjerovanje ili sustav vjerovanja. S obzirom na sam opseg i sadržaj tvrdnji kršćanstva o istini, ono je nužno i svojstveno objašnjenju i opravdanju njegovih mnogih istina.

Apologetika utjelovljuje racionalnu potrebu za dokazima o Božjem postojanju i prirodi te činjenicama koje prisiljavaju na vjerovanje u kršćanskog Boga. A apologetika pruža objašnjenja i dokaze za kršćansko vjerovanje u Božje utjelovljenje u prostoru i vremenu u osobi Isusa Krista i Njegovoj poruci i poslanju čovječanstvu. Zaista težak zadatak. Ali, neophodan i neophodan.

Za takve temeljne i dalekosežne tvrdnje potrebni su stvarni i rigorozni dokazi. Jer ako su tvrdnje kršćanstva o istini stvarno i činjenično istinite, kršćanstvo je doista “istina”, a ne samo “istina”. To je odgovor na naše suvremene sumnje i skepticizam, na našu modernu znanost i njezin očiti materijalizam. I to je protuotrov našem modernom relativizmu i načelu i primatu osobne percepcije.

Jer apologetika nudi racionalnu obranu Božjeg činjeničnog postojanja i Njegove stvarne prirode, kao i onoga što je prava svrha života i življenja, uključujući ono što je istinski smisleno i kreposno, lijepo i puno ljubavi. Ukratko, apologetika se bavi pitanjima o Božjem postojanju i Njegovoj prirodi korištenjem logičkog reda i racionalne sigurnosti koji podupiru svu matematiku i znanost. Apologetika objašnjava i brani istine kršćanstva u svjetlu našeg prirodnog razuma i zakona logike.

U određenom smislu, apologetika je oblik racionalnog i logičkog dokazivanja. Jer takve apologetske istine utvrđuju filozofske činjenice, činjenice koje su sigurne poput matematičkih i znanstvenih činjenica. I upravo je ovdje sama bit apologetike i njezina tvrdnja o potrebi za dokazima zapravo dokaz neopipljivog poretka i racionalnog imperativa. Jer prvi dokaz za Boga, Njegovo postojanje i Njegova priroda mogu se vidjeti u bitnom logičkom zahtjevu za dokazima. Jer potreba i nužnost dokaza zapravo je dokaz samog Božjeg postojanja i Njegove naravi i Njegovog uma.

Opet, potreba za dokazima je dokaz. Jer dokazi prethode uvjerenju, a pravila i zahtjevi razuma moraju se objasniti, baš kao što to čine njihova strogost i moć. A takvi neopipljivi i inherentni zakoni logike, takva sveprisutna i praktična pravila razuma, takve matematičke i znanstvene sigurnosti mogu se objasniti samo ako postoji Bog.

Jer inherentni i integralni nematerijalni poredak kao što je ovaj mora se objasniti. I takav nematerijalni poredak mora doći od nematerijalnog redatelja. Jer takav nematerijalni racionalni poredak i njegova univerzalnost zahtijevaju izvor, uzrok svog postojanja i njegovu moć koja je sveprisutno očita u logici, matematici, znanosti, inženjerstvu, medicini i tehnologiji svih vrsta. A Bog je tvorac, uređivač ovog nematerijalnog poretka koji znanost čini mogućom.

No, upravo ovdje mnogi moderni umovi provjeravaju. Jer mnogi moderni ljudi vjeruju da su jedine poznate činjenice o životu i življenju znanstvene činjenice. Za njih, osim ako se tvrdnja o istini ne može testirati fizički, empirijski, znanstveno, ona je prepuštena području osobnog mišljenja.

To je razlog zašto se rasprave o Bogu, Njegovom postojanju i Njegovoj prirodi tako često tumače kao sukob između znanosti i vjere, a ne kao ono što oni stvarno jesu – pitanje znanja i kako možemo išta znati. Kako možemo spoznati znanstveno i filozofski, racionalno i religiozno. Jer srž pitanja i problema našeg suvremenog svijeta odnosi se na to kako možemo znati, što zaista možemo znati i stupanj do kojeg možemo stvarno i istinski znati.

U Kršćanstvo je vjerodostojno autorov primarni dokaz je povijesni. Nalazimo ga u svetim tekstovima Svetoga pisma, posebno u evanđeljima te u ovim i drugim dokumentiranim očevicima “koji uživaju dovoljno znakova vjerodostojnosti”. On također naglašava važnost suočavanja s razumnim prigovorima vjeri i pitanjima o njoj s racionalnom apologetikom utemeljenom na razumu.

Istraživanje racionalno rigoroznih pitanja o Bogu utemeljuje raspravu i argumente za vjerodostojnost kršćanstva u jasnom svjetlu razuma i izbjegava polemike osobne percepcije i poziva se samo na vjeru. Počevši od prirodnog razuma također odgađa pozivanje na Božju objavu sve dok se ne odgovori na preliminarna pitanja o Njegovom postojanju i prirodi u širokom i osnovnom smislu. Za većinu apologeta, racionalni dokazi prethode pozivanju na otkrivenje i svete tekstove jer te dvije ideje implicitno pretpostavljaju postojanje Boga.

Autorov slučaj slijedi ovu racionalnu liniju argumenata, iako njegov apologetski slučaj počinje nizvodno od temeljnih pitanja Božjeg postojanja, budući da njegov fokus i njegova primarna svrha postavljaju pitanja Isusovog božanstva i Njegove mesijanske poruke i misije kao središnju brigu njegove knjige.

U tu svrhu, Kršćanstvo je vjerodostojno bavi se šest ključnih pitanja koja počinju s “Jesu li evanđelja povijesno pouzdana?” Ovo uvodno poglavlje “nastoji pokazati … da je činjenica nadnaravnog otkrivenja potvrđena pouzdanim izvorima.” Ovdje se postavljaju i istražuju pitanja povijesnosti i pouzdanosti.

Inherentna tvrdnja evanđelja je o povijesti, jer se tvrdi da su zabilježeni izvještaji smješteni u određenim prostorima i vremenima potkrijepljeni od strane očevidaca. Kao takva, sažetak i bit Evanđelja su povijesni tekstovi s dubokim vjerskim implikacijama i značenjem činjenične prirode koji dokumentiraju život i učenja, poruku i poslanje Isusa iz Nazareta.

Nakon što je utvrdio točnost i pouzdanost Evanđelja i njihove povijesne dokumentacije, autorovo drugo poglavlje ispituje sljedeće prirodno pitanje, “Je li Isus Mesija kojeg su proroci navijestili?” Ovdje su predstavljeni dokazi u vezi sa samom idejom “mesije” i njezinim proročkim podrijetlom. I ovdje su racionalna priroda i logički slijed apologetike eksplicitno očiti kako se autor kreće od definiranja “proročanstva” do njegove dokazne i pedagoške vrijednosti, prije usmjeravanja pozornosti na ideju i prirodu anticipiranog Mesije.

Preostala četiri poglavlja i njihova odgovarajuća pitanja pokazuju racionalni napredak autorova slučaja i implicitnu potrebu za dostatnim i uvjerljivim dokazima koji bi opravdali i opravdali vjerovanje. Nakon poglavlja o Mesiji, sljedeće se poglavlje bavi pitanjem “Dokazuju li Kristova čuda njegovo božanstvo.” Ovdje se argument pomiče s obećanog Mesije na Njegovo božanstvo, što je nužno sljedeće pitanje, kao i logično i ključno pitanje.

Jer ovdje se argument kreće od povijesnosti evanđeoskih izvještaja i prirode proročanstva i njegovog mesijanskog sadržaja do ideje utjelovljenja, ideje da je Bog došao i nastanio se među nama. Jer zabilježena čuda i ona na koja se spominje u Evanđeljima bila su zapanjujuća svojom neposrednošću, javnim okruženjem, praktičnom i osobnom prirodom i svojim svjedočanstvom o božanstvu ovog Isusa iz Nazareta.

Kao iu trima završnim poglavljima, istražuju se ključna pitanja o izvrsnosti kršćanske doktrine, Kristovom uskrsnuću i Isusovom samoopisu, a daju se bitni dokazi s odgovarajućim referencama za ambicioznijeg ili skeptičnijeg čitatelja. Opet, primijetite racionalni poredak i slijed autorovog apologetskog slučaja kako napreduje od povijesnih tekstova i prirode proročanstava i čuda, preko doktrine, uskrsnuća i tvrdnji samog Isusa.

Autor postavlja ključna pitanja i pruža temeljite dokaze s obzirom na svoju iskazanu svrhu i svoje implicitne pretpostavke o svojoj očekivanoj publici. Njegov apologetski pristup utjelovljuje svoju utemeljenost na razumu i dokazima, iako sve to ostaje implicitno u njegovom slučaju. Ipak, za lijene, mlitave ili izgubljene katolike ili kršćane, ova knjiga pruža jasan i dovoljan prikaz istine kršćanstva i bitan sažetak ključnih dokaza za racionalna pitanja koja autor postavlja.

S druge strane, autor ulazi predaleko nizvodno od preliminarnih temeljnih pitanja Božjeg postojanja i prirode, kao i prirode stvarnosti, da bi se pozabavio ključnim pitanjima potrebnima za uvjeravanje i eventualnu evangelizaciju. Ovaj nedostatak mogao bi se ispraviti kratkim uvodom u apologetiku i uvodnim poglavljem koje sažima i upućuje na ova osnovna filozofska pitanja o Bogu i spoznaji te istinitosti ovih temeljnih zaključaka.

Sa stajališta primarnih načela i pitanja, s obzirom na prirodu našeg suvremenog svijeta, njegova univerzalna skeptična sekularna uvjerenja i njegova kratkovidna znanstvena iskrivljavanja i epistemološke pogreške, autor otupljuje svoju učinkovitost i propušta pravu priliku da uvjerljivo dokaže istinu u njezinoj punini osvjedočenog ateista ili zbunjenog agnostika.

Autorova jasnoća i briga za istinitost sadržaja ove knjige dosljedni su, uvjerljivi i koherentni. Ipak, ti ​​naglasci nisu uravnoteženi sa sviješću o napredovanju čitatelja i reakcijama na sadržaj kako ga prezentira. Uz ovu liniju kritike, uvjerljive i ohrabrujuće, entuzijastične i inspirativne note koje bi se razumno koristile omogućile bi učinkovito miješanje racionalne strogosti i inspirativne i entuzijastične retorike koja proizlazi iz same prirode ovih istina.

U okviru ovih kritika, Kršćanstvo je vjerodostojno je djelo čija su najprirodnija publika oni čije su zbunjenosti ili uvjerenja usredotočeni na pitanja koja su eksplicitno obrađena u njegovom sadržaju. Ipak, ova bi knjiga mogla imati širu publiku i veću privlačnost ako bi se preliminarna apologetska pitanja u početku obradila u sažetom, uvodnom obliku.

Slično tome, da je ton više vodio računa o reakcijama svojih čitatelja na slučaj kako se razvija i da je bio inspirativniji i emotivniji u skladu s otkrivanjem istina koje prenosi, doseg i odgovor njegove publike mogli bi biti poboljšani. S obzirom na ove dvije kritike, možda bi trebalo razmisliti o drugom izdanju.

Kršćanstvo je vjerodostojno dostupan je od Arouca Press.

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Što se dogodilo sa svetim Filipom apostolom nakon Duhova?

Katoličke vijesti

Dokazuje li Sveto pismo da Petar nije bio prvi papa?

Katoličke vijesti

Vrijednost 10 000 talenata

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti