U Papui Novoj Gvineji, koju će papa Franjo posjetiti od 6. do 9. rujna 2024., Katolička Crkva imala je – i ima – ključnu ulogu u sektorima obrazovanja i zdravstva koji se, zbog nedostatka Vladine potpore, suočavaju s brojnim izazovima. O tome je u povodu nadolazećega Papina apostolskog putovanja za vatikanske medije govorio o. Sylvester Warwakai, provincijalni poglavar Misionara Presvetog Srca Isusova Provincije Papue Nove Gvineje.
Podučavanje i pomoć
Misionari trenutno djeluju u sedam biskupija u kojima provode župne, nastavne i pomoćne aktivnosti. Većina župa u kojima služe ima pridruženu školu jer, kako ističe otac Warwakai, škole su ključne za razvoj katoličke vjere.
Otkako je Papua Nova Gvineja stekla neovisnost 1975. godine, potpisan je sporazum između Vlade i Katoličke Crkve, uz stvaranje Agencije za katoličko obrazovanje i katoličke zdravstvene usluge, u suradnji s Ministarstvom obrazovanja i Ministarstvom zdravstva. Misionari nemaju vlastite strukture nego, u suradnji s biskupijama, djeluju u postojećem okviru.
Rad u najudaljenijim ruralnim područjima
Otac Warwakai objašnjava da je rad Crkve posebno važan u ruralnim područjima do kojih je teško doći i u kojima nedostaju državne službe. “Ne radimo u planinskom području Papue Nove Gvineje, ali imamo misije u većini ruralnih područja zemlje. Trenutno dvije naše župe u planinskim predjelima biskupija Bereina i Kerema jesu župa sv. Ivana Vianneyja, Tapini i župa Presvetog Srca, Bema”.
Misionari imaju škole, osnovne i srednje škole te zdravstvene ustanove: “Oni su podređeni Tajništvu za katolički odgoj i katoličkom zdravstvu obiju biskupija, ali njima upravljaju naši svećenici i braća. Zbog pogoršanja stanja cestovne mreže, jedino prijevozno sredstvo kojim se može doći do dviju planinskih župa je zrakoplov”.
Nedostatak sredstava i podrške
Svećenik žali zbog činjenice da su tijekom posljednjih dvadeset godina “zdravstvene usluge i obrazovni sustav zakazali na mnogo načina, jer postoji vrlo mala potpora Vlade u smislu donacija za crkvene ustanove, posebno za zdravstvo i obrazovanje. Ponekad te stipendije ne stignu na vrijeme i škole se zatvore”.
Što se tiče zdravstvenih ustanova, otac Warwakai objašnjava da ponekad ne dobivaju državna sredstva potrebna za kupnju lijekova, “zbog čega ljudi umiru od bolesti koje se lako mogu liječiti”. Često su, dodaje on, “te ustanove prisiljene smanjiti svoje aktivnosti i baviti se samo vrlo rizičnim slučajevima, poput majki koje rađaju ili umirućih od malarije.”
Nevolje, izazovi i svjedočanstvo evanđelja
Misionar izražava zabrinutost što se problem ograničenih sredstava i financijske potpore uvlači u gradove i ostala ruralna područja. Kako bi se suprotstavili tom nedostatku potpore, Misionari Presvetog Srca Isusova vrše svoju službu “ne samo katolicima, nego i općoj populaciji”. Posebno je zdravstveni sektor jedno od glavnih područja u kojem Crkva nastavlja biti “svjedok vrijednosti evanđelja”, unatoč “svim nedaćama i izazovima” s kojima se zemlja suočava.
Potpora mjesne Crkve
Warwakai izražava zahvalnost za potporu primljenu od Katoličke biskupske konferencije Papue Nove Gvineje i Salomonskih otoka te od raznih vjerskih zajednica i misionara prisutnih u zemlji.
Velik dio pomoći koju Misionari Presvetog Srca primaju, kaže on, dolazi iz inozemstva, uključujući agencije u Australiji i Europi: “Improviziramo s onim što imamo, čak i ako to nije dovoljno”.
U iščekivanju dolaska pape Franje
Usredotočujući se na sljedeće putovanje pape Franje u Aziju i Oceaniju, koje će uključivati zaustavljanje u Port Moresbyju, glavnom gradu Papue Nove Gvineje – sa zaustavljanjem u gradu Vanimo 8. rujna – otac Warwakai navodi da će Papina prisutnost “davati osjećaj pripadnosti, nade i optimizma misionarima koji vrše svoju službu u papuanskim zajednicama, kao i drugim biskupijama i ustanovama izvan glavnoga grada”.
Redovnik objašnjava da se župe nadbiskupije Port Moresby za Papino putovanje pripremaju duhovnim i molitvenim vježbama. “Ponosni smo, zaista smo sretni”, ponavlja, podsjećajući da je posljednji put u Papuu Novu Gvineju Sveti Otac kročio 1995., kada je Ivan Pavao II. došao na beatifikaciju blaženoga Pietra To Rota. Sada, s putovanjem pape Franje, mladi će naraštaji imati priliku iz prve ruke iskusiti bliskost s Papom. “To nam daje energiju i povjerenje da nismo zaboravljeni. Sretni smo, jer postoji osjećaj zajedništva među svima i molimo da Papin dolazak donese nadu i neki oblik promjene za naše vođe, zaključuje otac Warwakai. (kta/rv)
