Objavljeno
Djevojkama kojima se pruži prilika za obrazovanje imaju veće mogućnosti za postizanje ciljeva i pronalazak posla u bućnosti. Od ključne je važnosti da svaka djevojčica dobije isto obrazovanje kao i dječaci. Činjenica je da je obrazovanje djevojčica jedan od najboljih načina da se zaustavi trend siromaštva.
Ipak, postoje zemlje poput Liberije gdje je teže omogućiti školovanje djevojčicama. Jedan je od izazova koju obitelji vode upravo borba kako bi nahranile svoju djecu kod kuće i u školi. Osim toga, neki se roditelji oslanjaju na to da će im ženska djeca priskrbiti prihode pa je čest slučaj da su iste osuđene na trudnoću ili ranu udaju.
Slabovidna Mercy možda bi bila postala još jedna žrtva prekida školovanja da se u njezinoj školi ne provodi program školske prehrane Marijinih obroka.
Kroz proteklih devet godina Mercy, petnaestogodišnja djevojka s oštećenjem vida, prima Marijine obroke u svojoj školi. Kad nema pristup Marijinim ili nekim drugim obrocima, Marcy poput mnoge djece osjeća glad, zbog čega teško održava koncentraciju tijekom nastave. Marijini obroci pružaju joj energiju i time omogućuju učinkovito sudjelovanje u nastavi. Pohađa Liberijsku školu za slijepe u Virginiji, okrug Montserrado.
Zahvaljujući Marijinim obrocima, učenici se mogu usredotočiti na učenje i ne moraju brinuti hoće li im kod kuće ponestati hrane.
Mercy voli društvene znanosti i nada se postati učiteljicom kako bi mogla prenositi svoja znanja i vještine drugoj djeci s oštećenjem vida. Ima šestero braće i sestara, a jedini je član svoje obitelji s oštećenjem vida. Vid joj nije oštećen od rođenja; nažalost, u to ju je nesretno stanje doveo neispravan lijek, kojeg je dobila za prehladu kad je imala devet godina.
Mercy je prije isteka školske godine premještena u viši, sedmi razred nakon što je prvo polugodište šestog razreda školske godine 2023/24. završila na prvom mjestu s prosječnim postotkom uspješnosti od 90%.
Iako Mercy ima tjelesno oštećenje, ona ipak uspijeva brinuti o sebi, ostvarivati dobre rezultate u školi i poticati druge učenike s oštećenjem vida – a osobito djevojčice – da ostanu usredotočene na nastavi.
Mercy ohrabruje slijepe djevojke da neustrašivo koračaju i obrazuju se kako bi prevladale društvene prepreke i pripremile se za budućnost.
“Kada razmišljam o svom tjelesnom oštećenju, rastužim se, ali ja ne mogu učiniti ništa da bih povratila vid. Sve što mogu učiniti je hrabriti i poticati samu sebe i vjerovati Bogu da ću usprkos svom stanju biti sjajna osoba u društvu, zbog čega mi i je tako jako stalo do mog obrazovanja.”
Mercyna je obitelj uz nju te ju podržavaju na putu do ostvarenja njezina cilja da postane učiteljica.
Ipak, još uvijek postoje zajednice koje smatraju da djevojčice uopće ne bi trebale ići u školu, nego bi trebale ostajati kod kuće i brinuti o kućanskim zaduženjima poput kuhanja mužu, pranja odjeće i drugih poslova.
Prema Mercy, obrazovanje je, kao za dječake, od ključne važnosti i za djevojčice.
“Obrazovanje je jako važno za svako dijete, bilo za dječaka ili djevojčicu. Rastužuje me kad čujem da neke obitelji još uvijek diskriminiraju djevojčice kad je riječ o obrazovanju. Kad se žensko dijete osnaži da ide u školu i obrazuje se, ta će djevojčica sutra biti sposobna i time olakšati samoj sebi, ali i svojoj zemlji.” Mercy
