Započinjući novi niz kateheza o vrlinama i nedostacima koji im se suprotstavljaju, papa Franjo na svojoj tjednoj općoj audijenciji objašnjava kako nas Sveto pismo i učitelji duhovnog života potiču da odbacimo zlo u njegovu korijenu i ističe važnost čuvanja srca .
Od Thaddeusa Jonesa
Papa Franjo je ove srijede, samo dva dana nakon Božića, pozdravio hodočasnike koji sudjeluju na njegovoj općoj audijenciji u dvorani Pavla VI.
Njegove kateheze otvorio je novu seriju koja se bavi vrlinama i njima suprotstavljenim manama s uvodom o čuvanju srca.
Zamka ponosa
Počevši sa Svetim pismom, Papa je promatrao kako Knjiga Postanka predstavlja dinamiku zla i kušnje kako je opisano u priči o Adamu i Evi u Edenskom vrtu. Zmija, skriveno i sporo biće, predstavlja opasnost od iskušenja i grijeha.
Zmija počinje razgovarati s Adamom i Evom i to sijući tračeve i sumnje u njihove umove o Božjim namjerama i brizi za njih, s trik pitanjima o stablu u vrtu i mogu li doista jesti njegov plod ili ne, čak i iako je Bog zabranio, ispričao je Papa.
Zabrana jedenja s ovog stabla spoznaje dobra i zla označava “mjeru mudrosti”, pojasnio je Papa, a ne ograničenje u korištenju razuma, već način da se shvati da postoje ljudske granice i da smo nije svemoćan.
Napast da želimo biti gospodari dobra i zla problem je i danas, istaknuo je, “najopasnija zamka za ljudsko srce”. Ti poticaji grijeha mogu ugroziti “našu blizinu Gospodinu i našu poslušnost njegovom planu punom ljubavi za naše živote”.
Pad
Priča o Adamu i Evi pokazuje da se nisu uspjeli oduprijeti iskušenju zmije, koja je u njihov um posijala sumnje o Bogu, te su se udubili u njih, što je dovelo do kolapsa njihovog skladnog života u Edenu, rekao je Papa.
Dakle, zlo nije ušlo u ljudski život na glasan način, primijetio je Papa, nego polako i suptilno kroz misli, njegujući sumnje i prepuštajući se u njih da bi ih naposljetku uhvatile njegove mame.
Na oprezu zbog đavolskih lukavstava
Papa je istaknuo da nas đavao, kušajući nas da činimo zlo, pokušava lukavošću i oštroumnošću odvući od Boga te da s njim nikada, baš nikada ne smijemo razgovarati.
Istaknuo je da Isus nikada nije razgovarao s đavlom; izbacio ga je. U pustinji, gdje je Isusa kušao đavao, nije vodio dijalog, nego je jednostavno odgovorio riječima Svetoga pisma, Riječi Božje.
Kad smo suočeni s iskušenjem, zatvaramo mu vrata, istaknuo je rekavši da ovdje ne može biti dijaloga; moramo paziti na svoja srca.
Bdijenje nad srcem
Na kraju je Papa preporučio da bdijemo nad svojim srcima i po uzoru na svece.
Neka svi zamolimo Božju milost da nam pomogne naučiti ovu praksu, rekao je, mudrosti čuvanja blaga našeg srca uz Gospodinovu pomoć, uvijek uz nas.
