Tanzanijski grad Arusha je od 3. do 10. kolovoza 2024. bio domaćin 109. Svjetskog esperantskog kongresa na kojem je sudjelovalo nešto više od 800 esperantista iz 66 zemalja.
Tema kongresa bila je „Jezik, čovjek i okoliš za bolji svijet“.
Doprinos radu kongresa dala je i Marija Belošević, tajnica Hrvatskog esperantskog saveza i predsjednica Međunarodne udruge katolika esperantista. Ona je održala predavanje o svjetskoj baštini na UNESCO-vim listama s posebnim naglaskom na hrvatska nepokretna kulturna dobra upisana na UNESCO-ov Popis svjetske baštine, te nematerijalna kulturna baština upisana na UNESCO-ove popise.
Predavanje je popratila izložba fotografija članova Hrvatskog esperantskog saveza, a prisutni su kao sjećanje na ovaj događaj dobrotom Hrvatske turističke zajednice i Turističke zajednice Zagreba ponijeli svojim kućama licitarska srca.
Tijekom kongresnog tjedna, koordinirala je i niz programa u organizaciji Međunarodne udruge katolika esperantista. U katedrali sv. Terezije od Djeteta Isusa održana je ekumenska molitva, te misa na esperantu koju je predvodio esperantist, svećenik Gabriel Anda iz biskupije Edea u Kamerunu.
U okviru kongresne teme, Belošević je održala predavanje na temu „Laudato si’: naš zajednički dom“. Kao doprinos kongresu, Međunarodna udruga katolika esperantista objavila je dva prijevoda Papinih djela na esperanto, i to enciklike „Laudato si’ i apostolske pobudnice „Laudate Deum“. Na prijevodima je radila međunarodna skupina esperantista iz desetak zemalja.
Na naslovnici „Laudato si’“ nalazi se fotografija Željka Grganića iz Nove Gradiške, a na „Laudate Deum“ fotografije Marija Belošević. Spomenuta izdanja su također posebno predstavljena na kongresu, te su pobudila veliko zanimanje, a i potaknula vrlo plodonosnu raspravu o zaštiti okoliša u svijetu, i doprinosu pojedinca za „bolji svijet“.
Međunarodna udruga katolika esperantista
Osnovana je 1910., te joj je sjedište u Rimu. Esperanto kao liturgijski jezik odobren je Dekretom za božanski kult i disciplinu sakramenata 1990., te je na esperantu objavljen i Rimski misal. Godine 1992. Dekretom Papinskog vijeća za laike, Udruga je priznata kao privatno vjerničko udruženje.
Glasilo „Espero Katolika“ koje izlazi od 1903. godine jedno je od najstarijih esperantskih glasila. Udruga je uz potporu svojih članova pomogla osnivanje škole za djecu predškolske dobi u župi Mouanko, biskupija Edea u Kamerunu. Posljednjih godina, zahvaljujući modernim komunikacijama intenziviran je i molitveni život. Tako već četvrtu godinu, svaki dan esperantisti iz raznih zemalja (od Brazila preko europskih zemalja, Kameruna do J. Koreje) zajedno mole krunicu. Ovo molitveno osnaženje dalo je rezultate i na drugim područjima, pa tako i na boljem poznavanju samoga jezika. Putem platforme ZOOM organiziraju se i razna predavanja, kao i virtualni kongresi.
U svrhu što boljeg djelovanja, članstvo se potiče na uključenje u „kružoke“, a uz molitveni, najaktivniji je prevodilački. Prošle godine na esperantu je tako objavljena knjiga Pape Franje „Ne bojte se, ja sam“ s porukama o Svjetskom danu selilaca i izbjeglica, te biografija sv. Titusa Bradsme, koji je i sam bio esperantist. Ove godine obavljen je već spomenuti prijevod Papine enciklike „Laudato si’“, te apostolske pobudnice „Laudate Deum“. Udruga priprema i emisiju Radio Vatikana na esperantu kojoj je glavna urednica Marija Belošević. (kta/ika)
