Svečano je bilo u nedjelju, 11. kolovoza u župi sv. Vida u Vidovicama kod Orašja u Bosanskoj Posavini. Zahvalnim misnim slavljem dvojica domaćih sinova župe preč. Milidrag Janjić i preč. Filip Janjić, svećenici kanonici i župnici u Kotorskoj biskupiji proslavili su svoju zlatnu misu – 50 godina svećeništva pod geslom „U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi ustrajni“ (Rim 12,12). Uz slavljenike misu je predvodio i prigodnu homiliju uputio vlč. dr. Drago Župarić profesor na sarajevskom KBF-u, sin te župe. Uz domaćeg župnika Marijana Brkića suslavilo je osam svećenika, od kojih su sedmorica domaćih sinova i jedan svećenik iz Kotorske biskupije. Posluživao je trajni đakon Ilija Knežević, domaći sin.
Život i djelo zlatomisnika ocrtao je na početku mise vlč. Mato Janjić, župnik u susjednoj župi u Poljancima, inače rođeni brat zlatomisnika Milidraga.
U prigodnoj homiliji dr. Župarić je naglasio kako je ovo dvostruko slavlje za tu povratničku župu, poznatu po velikom broju duhovni zvanja, veliki događaj na kojem posebno zahvaljuju Gospodinu za darove koje su zlatomisnici primili i prenijeli vjernicima Kotorske biskupije u kojoj djeluju.
„Ovaj poseban trenutak, obilježen dugom i plodonosnom službom dvaju svećenika, pruža nam priliku da razmislimo o daru svećeništva i putu u službi Gospodinu i Njegovoj Crkvi“, naglasio je na početku homiliji dr. Župarić te pojasnio tko je i što u današnjem društvu radi svećenik. Upozorio je kako svećenik nije tehničar, zanatlija, proizvođač, političar…, nego čovjek sa slabostima, ograničenjima, pitanjima, nadama, karakterom i osjećajima koje je Krist izabrao da formiraju njegovu Crkvu, te unatoč svojim manama, ima hrabrosti dotaknuti velika pitanja ljudskog života. Naglasio je kako tim slavljem zahvaljuju Gospodinu zajedno sa zlatomisnicima, koji su tijekom proteklih 50 godina svećeništva bili povezani i podržavani u svojoj svećeničkoj službi te kao istinski svjedoci vjere donijeli svojim zajednicama neizmjernu radost, pružili autentično iskustvo vjere.
„Pedeset godina svećeništva duboko je crkveno i osobno svjedočanstvo čuda milosti koje je Gospodin učinio u životu naših slavljenika i kroz njih Božjem narodu, osobito u župnim zajednicama u kojima su djelovali. Ova nas obljetnica poziva na razmišljanje o Božjem djelovanju kroz njih. Svećenički poziv je veliko otajstvo, duboki susret s Kristom u kojem svećenici svoju slobodu povjeravaju Božjem planu. Slavljenici su ispunili ovu značajnu etapu svog puta, noseći u sebi sjećanje na početak koji je bio ispunjen posebnom energijom milosti i radosti. Bili su oslonac mnogima, pružajući potrebnu riječ, savjet, poticaj ili materijalnu pomoć potrebitima. Put naših zlatomisnika nije uvijek bio lagan. Unatoč tome ostali su vjerni svom pozivu, služeći Gospodinu i svojim zajednicama s nevjerojatnom postojanošću i vjerom. Pomoć koju je Crkva pružala kroz njih nije poznavala granice vjere ili nacije, već je u svima vidjela – Isusa u potrebi. Njihov primjer svjedoči o snazi vjere koja može svladati sve prepreke i teškoće. Iako daleko od rodnoga kraja ostali su s njim povezani što pokazuje njihovu ljubav i svijest o važnosti korijena i identiteta…“, rekao je među ostalim u homiliji dr. Župarić.
„Dok slavimo ovaj značajan jubilej, pozvani smo ne samo slaviti prošlost, već i razmišljati o budućnosti naše Crkve. Iako se suočavamo s izazovom smanjenja broja duhovnih zvanja, ovaj dan nas podsjeća na neprocjenjivu vrijednost posvećenog služenja. Primjer naših svećenika treba nas potaknuti na molitvu za nova zvanja, podržimo one koji razmišljaju o tom pozivu, i postanemo svjetionici vjere u svojim zajednicama. Jubilej naših zlatomisnika treba nam biti podsjetnik da je svaki dan prilika za nove početke, za nove korake prema Bogu i za nova djela ljubavi prema bližnjima“, zaključio je propovjednik.
Čestitajući zlatomisnicima taj značajan jubilej ustvrdio je kako je njihovo svjedočenje dragocjen dar za sve.
Pozdravnu riječ zlatomisnicima uputila je na početku mise djevojka Lana Janjić, a istu recitaciju koju je preč. Milidragu kao petogodišnja djevojčica uputila na njegovoj mladoj misu recitirala je sada 55 godišnja Pavka Nikolić.
Uime župljana čestitao je zlatomisnicima i župnik Brkić, a u nemogućnosti dolaska na slavlje čestitku su im uputili nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić i umirovljeni kotorski biskup mons. Ilija Janjić, domaći sin.
Zahvalu je u svoje i u ime preč. Filipa svima uputio na kraju preč. Milidrag.
Misno slavlje animirao je župni zbor.
Prelijepu crkvu sv. Vida uz ostale su vjernike krasili vjernici koji su za tu prigodu odjenuli svečane narodne nošnje, a posebno su u njima bila lijepa dječica. Oni su poslije mise zaigrali i zapjevali u kolu ispred župne crkve, a potom slavlje nastavili uz obiteljski stol u Mjesnom domu.
Znakovito je kako je ta župa iznjedrila stotinjak duhovnih zvanja 52 muška od čega 50 svećenika, jednog biskupa i jednog trajnog đakona, 50 redovnica te je zovu ‘mali Vatikan’. Sokak u kojem su rođena ta dvojica zlatomisnika zovu ‘sveti sokačić’, jer je iz njega izniklo 14 duhovnih zvanja, devet svećenika i 5 redovnica, a od toga ih je 11 iz roda Janjića. Danas je to ulica Ive Andrića. U čast zlatomisnicima fra Vjenceslav Janjić, svećenik provincije sv. Ćirila i Metoda, domaći sin za tu je prigodu taj sokačić posebno ukrasio.
Prečasni Milidrag Janjić rođen je u Vidovicama 02. siječnja 1948. u obitelji Luke i Pavke rođ. Šokić kao 11. dijete. Četiri razreda osnovne škole završio je u Vidovicama, a ostala četiri u Orašju.
Gimnaziju je završio u sjemeništu u Dubrovniku. Filozofsko teološke studije završio je na Teologiji u Splitu. Za đakona je zaređen 27. travnja 1974. u Kotoru, a svećeničko ređenje podijelio mu je biskup mons. Ivo Gugić, tada pomoćni biskup u Splitu, kasnije biskup ordinarij u Kotoru. Kako su zbog nedostatka svećenika tada ređenja bila u petoj godini bogoslovije vlč. Milidrag je nastavio godinu studija u Splitu, a radnim danom je slavio mise za sestre Milosrdnice. Prvu službu u Kotorskoj biskupiji imao je kao župni vikar u Tivtu, gdje je naslijedio župnika i ostao na župi do 1987. godine. Nakon toga je službovao u župama Đurići, Bijela – Pokrivenik, Kostajnica do 2002. godine kada se ponovno kao župnik vraća u župu Tivat gdje djeluje i sada.
U Kotorskoj biskupiji osim župničke službe obavlja i službu kanonika Stolnog kaptola sv. Tripuna u Kotoru, a tijekom svećeničkog rada obavljao je i službu biskupijskog ceremonijara, te sve do danas službu duhovnika i ispovjednika redovnica koje djeluju na tom području.
Preč. Filip Janjić rođen je u Vidovicama 26. ožujka 1949. u obitelji Luke i Ruže rođ. Tomašević. Četiri razreda osnovne škole završio je u Vidovicama, a sljedeća četiri u Orašju. Gimnaziju je završio u sjemeništu „Ruđer Bošković“ u Dubrovniku. Filozofsko teološki studij završio je na Teologiji u Splitu.
Za svećenika ga je zaredio mons. Ivo Gugić 29. lipnja 1974. Nakon obavljanja službe župnog vikara tadašnji biskup dr. Marko Perić imenovao ga je u listopadu 1982. župnikom u Gornjoj i Donjoj Lastvi. Biskup Gugić mu je 1987. dodao i službu privremenog upravitelja župe Lepetane. Dekretom od 17. kolovoza 1990. preuzima službu upravitelja župe Budva – Petrovac, a na toj se službi nalazi i danas. Dekan Budvanskog dekanata postaje u rujnu 1991., a službu kanonika Stolnog kaptola sv. Tripuna u Kotoru vrši od siječnja 1992. (kta/b.l.)
