Papa Franjo je u nedjelju, 11. kolovoza 2024. s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači izmolio molitvu Anđeo Gospodnji s oko 12 tisuća vjernika i hodočasnika okupljenih na Trgu sv. Petra. Osvrnuvši se na evanđelje današnje liturgije (Iv 6, 41-51), Sveti je Otac istaknuo da ono govori o reakciji Židova na Isusovu izjavu i riječi: Ja sam „sišao s neba“ (Iv 6, 38).
„Sablažnjavaju se. Mrmljaju među sobom: ‘Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ‘Sišao sam s neba’’ (Iv 6, 42). I tako mrmljaju. Obratimo pažnju na to što govore. Uvjereni su da Isus ne može doći s neba, zato što je drvodjeljin sin i zato što su mu majka i braća obični ljudi, ljudi koje poznaju, koji se ničim ne ističu od drugih, baš poput mnogih drugih. ‘Kako se Bog mogao očitovati na tako običan način’, govore“, rekao je.
Oni su blokirani, u svojoj vjeri, predrasudama o njegovu skromnom porijeklu i ujedno blokirani pretpostavkom da nemaju što naučiti od njega, dodao je Papa. „Koliko samo zla čine predrasude i pretpostavke! Sprječavaju iskreni dijalog, približavanje među braćom: čuvajte se predrasuda i pretpostavki! Imaju svoje stroge sheme i u njihovu srcu nema mjesta za ono što se u ove ne uklapa, za ono što ne mogu katalogizirati i arhivirati na prašnjavim policama svojih sigurnosti“, istaknuo je Papa te dodao da su naše sigurnosti često zatvorene i prašnjave poput starih knjiga.
Ipak, dodao je, to su ljudi koji poštuju zakon, daju milostinju, poštuju postove i vremena molitve. „Štoviše, Krist je već učinio razna čuda (usp. Iv 2, 1-11; 4, 43-54; 5, 1-9; 6, 1-25). Pa kako to da im sve to ne pomaže da u njemu prepoznaju Mesiju!? Zašto im to ne pomaže? Zato što vrše svoje vjerske običaje ne toliko da bi slušali Gospodina, već da bi u njima našli potvrdu onoga što oni već misle. Zatvoreni su Gospodinovoj riječi i traži potvrdu vlastitih misli. Pokazuje to činjenica da se oni čak ni ne trude tražiti od Isusa objašnjenje: oni jednostavno mrmljaju među sobom protiv njega (usp. Iv 6, 41), kao da žele jedni druge uvjeriti u ono u što su uvjereni, i zatvaraju se, zatvoreni su kao u neku neprobojnu tvrđavu. I tako ne uspijevaju vjerovati. Zatvorenost srca: koliko samo zla čini, koliko zla čini“, naglasio je Papa.
Dobro pazimo na sve to, zato što se ponekad isto to može dogoditi i nama, u našem vjerskom životu i u našoj molitvi: može nam se, naime, dogoditi, da, umjesto da istinski slušamo ono što nam Gospodin ima za reći, mi tražimo od njega i drugih samo potvrdu onoga što mi mislimo, naših uvjerenja, naših sudova, koji su predrasude, pojasnio je Sveti Otac.
„Ali takav način obraćanja Bogu ne pomaže nam istinski ga susresti, ne pomaže nam otvoriti se daru njegova svjetla i njegove milosti, kako bismo rasli u dobru, vršili njegovu volju i nadišli zatvorenosti i teškoće. Braćo i sestre, vjera i molitva, prava vjera i prava molitva, otvaraju, a ne zatvaraju um i srce. Kad susretneš osobu koja je u srcu, u molitvi zatvorena, ta vjera i ta molitva nisu prava vjera i prava molitva”, rekao je.
„Zapitajmo se dakle: jesam li u svom vjerskom životu vjere sposoban doista za nutarnju šutnju i prignuti uho Bogu? Jesam li spreman prihvatiti njegov glas onkraj mojih shemâ i ujedno prevladati, uz njegovu pomoć, svoje strahove? Neka nam Marija pomogne s vjerom slušati Gospodinov glas i hrabro vršiti njegovu volju”, zaključio je papa Franjo. (kta/rv)
