Petrinjska župa sv. Lovre svečano je u subotu, 10. kolovoza proslavila blagdan svoga nebeskoga zaštitnika i zaštitnika grada Petrinje. Svečano misno slavlje u crkvi sv. Lovre predvodio je župnik iz Ivanić-Grada Branko Koretić. Koncelebrirao je domaći župnik i dekan Josip Samaržija i desetak svećenika, a slavlju su nazočili i predstavnici civilne vlasti.
Prije mise održana je i svečana procesija kroz gradski park u kojoj su osim brojnih vjernika ovog kraja koji tradicionalno hodočaste u Petrinju na ovaj blagdan, sudjelovali i predstavnici branitelja, policije, vojske, kulturno-umjetničkih društava, DVD-a i drugih javnih institucija.
U homiliji, vlč. Koretić podsjetio je da je zaštitnik ove župe i grada sv. Lovro, bio mučen upravo zbog svjedočanstva za Isusa Krista. „Stavljen je na žar, a onda legenda govori da je duhovito dobacio da ga okrenu i na drugu stranu. Čini se, da je bio miran i spokojan u velikoj muci i nevolji jer je Božji Duh bio s njim. Kada slušamo današnje prvo čitanje iz Knjige mudrosti, vidimo da su duše pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče nikakva muka. Znamo iz prakse da ovo zvuči gotovo nevjerojatno, jer mnogi trpe i imaju muku. I sam Isus Krist trpeći, mučio je tu muku, ali je bio pun Duha vršeći Božju volju. Govorio je majci: Majko, evo sve činim novo. Upravo i današnji Psalam 112 govori: Blago čovjeku koji se boji Gospodina i koji uživa u naredbama njegovim. Na prvu, kako znamo površno tumačiti stvari, zvuči da se Boga treba bojati, pred njim bježati, od njega se skrivati. Ali ne, treba jednostavno imati pouzdanje u Boga, upoznavati ga, kao što dijete upoznaje svoje roditelje i stječe povjerenje u njih u svakome trenutku, pa i onom teškom i izazovnom“, ustvrdio je.
Propovjednik je zatim ispričao priču o djetetu koje je spašeno iz goruće zgrade povjerenjem u svog oca, koristeći je kao primjer povjerenja u Boga. „Povjerenje u Boga, draga braćo i sestre, jest ono što mi živimo ako se priznajemo djecom Božjom“, naglasio je.
U nastavku propovjednik je upozorio na nedostatak prave vjere u našim životima, što nas u konačnici sprječava da svjedočimo Krista i postanemo čudo po kojem Bog progovara svijetu. „Prečesto se u svom životu zadovoljavamo prosjekom kršćanskog života, a isto tako u našem profesionalnom životu gledamo da budemo profesionalni, a ne čovjek, Čovjek koji nosi u sebi Krista, koji nosi u sebi Stvoritelja vođen i djelujući po Duhu Svetom. Krist nas nije pozvao na prosjek, nego na svetost. Opasnost nije u razočaranju ako ne uspijemo, opasnost je u strahu koji nas koči da se ohrabrimo krenuti Kristovim putem i činiti ono na što nas on poziva. Čini mi se da smo ponekad mogli puno bolje uložiti svoje vrijeme. Odlaganje onih stvari koje ne trebaju čekati sutra, često nam je onemogućilo iskoristiti trenutak koji nam je pružao prigodu. Previše u našim životima ima obzira i prečesto ti obziri oblikuju i naše prioritete, a znamo da možemo i moramo bolje jer što vrijedi ako uspijemo u onome što smo si zacrtali ako smo od početka ciljali prenisko. Evo ovih dana u Međugorju je bio veličanstven, dostojanstven i ohrabrujući 35. Mladifest gdje je pet dana bilo nepreglednih redova mladih ljudi za ispovijed. Rezultiralo je to obrezanjem srdaca, potpunim predanjem i opipljivim božanskim milosrđem. Slavilo se iskreno, slavilo se svim srcem, svom dušom, svim umom i svom snagom onako kako nas Isus uči u najvećoj Zapovijedi ljubavi. I to je bilo na najjače, a tako dostojanstveno, odajući svu slavu i zahvalnost našem Kristu Gospodinu. Čovjek tako svjedoči svjetlo, svjetlo koje u tami svijetli i tama ga ne obuzima. Bog nas poziva da mu se vratimo svim srcem, svim umom, svom dušom, čitavim svojim bićem“, istaknuo je vlč. Koretić te na kraju naglasio važnost prihvaćanja darova Božjeg milosrđa i pozvao na dublju povezanost s Bogom koja nas vodi prema nadilaženja svih ograničenja.
Nakon popričesne molitve, preč. Samaržija zahvalio je gostu na predvođenju slavlja i čestitao svima blagdan sv. Lovre i Dan Grada te pozvao sve okupljene da im sv. Lovro bude uzor u svakodnevnom življenju.
