Dok Crkva obilježava Devetnaestu nedjelju kroz godinu, vlč. Edmund Power, OSB, iznosi svoja razmišljanja o dnevnim liturgijskim čitanjima pod temom: „Kruh za život svijeta“.
Od Fr. Edmund Power, OSB
U visokom ljetu sjeverne hemisfere u Markovoj godini, skrećemo s puta od pet nedjelja, ostavljamo najkraćeg od evanđelista i umjesto njega naviještamo 6. poglavlje Evanđelja po Ivanu.
U biti, ovo je poglavlje dugo razmišljanje o značenju Euharistije. Danas je treća od pet nedjelja i po prvi put u ovaj govor ulazi nota skepse, omalovažavanja i neprijateljstva.
Isus je možda navikao na takav tretman iz Židovikako Ivan naziva opoziciju, ali u roku od dvije nedjelje čut ćemo da će čak i mnogi njegovi učenici odbiti vjerovati u njegovu poruku.
Isusova strpljivost, odlučnost i hrabrost stoje nam kao stalan primjer u trenucima kada bismo mogli pasti u iskušenje da klonemo duhom.
Po prvi put danas, on eksplicitno iznosi hrabro poistovjećivanje kruha sa svojim mesom: kruh koji ću ja dati za život svijeta tijelo je moje.
Pažljivo slušajući današnje evanđelje, možemo primijetiti ponavljajuću značajku Ivanova stila, ponavljanje ključnih riječi koje ima učinak naglašavanja određenih pojmova.
Danas postoje najmanje tri važne Ivanove teme. Prvo, postoji božansko podrijetlo Isusa: sišao s neba ili koji je od Boga pojavljuju se u različitim oblicima šest puta. Drugo, tu je Otac, izvor svega što Isus čini (četiri puta). Na kraju, tu je kruh (šest puta) povezan sa životom koji je i sadašnji i vječni.
U ovom poglavlju, počevši od konkretnog znaka umnažanja kruhova, Isus postupno otkriva jednu dublju dimenziju svega što se događa.
Ali takva je dimenzija nedostupna onima koji u svojim srcima ne osjećaju potrebu ili želju za božanskom kvalitetom života.
U današnjem evanđelju imamo frazu od velikog značaja za svetog Augustina: Nitko ne može doći k meni ako ga ne dovuče Otac koji me posla.
To je onaj dodir srca koji raspiruje želju, “prethodna” milost koja dolazi prije otvaranja srca za novi život.
Pomolimo se ove nedjelje da nas Otac privuče Isusu. Primimo kruh života, njegovo tijelo, i kao sadašnji život, i kao “putni kruh” za put do viđenja Boga na vječnom Horebu (prvo čitanje). I na tom putu neka nas uvijek hodati zaljubljeno (drugo čitanje).
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
