Svaki kršćanin, a posebno sjemeništarci, trebali bi redovito odmaknuti ekran i provoditi vrijeme uz knjigu književnosti ili poezije, rekao je papa Franjo.
U svijetu koji tako često cijeni učinkovitost i postignuća, “očajnički trebamo napraviti protutežu ovom neizbježnom iskušenju frenetičnom i nekritičkom načinu života tako što ćemo se povući, usporiti, odvojiti vrijeme za gledanje i slušanje”, napisao je Papa. “To se može dogoditi kada osoba jednostavno prestane čitati knjigu.”
U pismu “O ulozi književnosti u formaciji”, koje je Vatikan objavio 4. kolovoza, Franjo je rekao da je isprva namjeravao napisati pismo o tome koliko je važno za sjemeništarce posvetiti vrijeme čitanju romana i poezije, ali je odlučio to proširiti jer je čitanje važno za “formaciju svih koji se bave pastoralnim radom, dapače svih kršćana”.
Papino pismo navodi vlastito iskustvo kao profesora književnosti u srednjoj školi 1964.-65., kao i eseje pisaca CS Lewisa, Marcela Prousta i Jorgea Luisa Borgesa te tekstove isusovca oca Karla Rahnera, svetog Pavla VI., svetog Ivana Pavla II i Drugi vatikanski sabor. Također se pozvao na dokaze u Djelima apostolskim da je sveti Pavao poznavao djelo pjesnika Epimenida, koji je pisao u šestom stoljeću prije Krista, i pjesnika Arata iz Solija iz trećeg stoljeća pr.
Čitanje je, rekao je Papa, zdrav oblik opuštanja, važan način za povećanje vlastitog vokabulara i ključna vježba u učenju slušanja iskustava drugih ljudi i drugih kultura.
“Često tijekom razdoblja dosade na odmoru, u toplini i tišini nekog napuštenog susjedstva, pronalazak dobre knjige za čitanje može pružiti oazu koja nas čuva od drugih izbora koji su manje zdravi”, rekao je Papa. “Isto tako, u trenucima umora, ljutnje, razočaranja ili neuspjeha, kada nam sama molitva ne pomaže pronaći unutarnji spokoj, dobra knjiga može nam pomoći da prebrodimo oluju dok ne pronađemo duševni mir.”
Franjo je inzistirao na tome da čitanje “nije nešto potpuno zastarjelo” i da je protuotrov za “našu sadašnju neprestanu izloženost društvenim medijima, mobilnim telefonima i drugim uređajima”.
“Jako cijenim činjenicu da su barem neka sjemeništa reagirala na opsjednutost ‘ekranima’ i otrovnim, površnim i nasilnim lažnim vijestima tako što su posvetila vrijeme i pozornost književnosti”, napisao je. “Učinili su to tako što su izdvojili vrijeme za mirno čitanje i za razgovor o knjigama, novim i starim, koje nam i dalje imaju mnogo toga za reći.”
Međutim, rekao je papa, čak iu tim sjemeništima književnost se često doživljava samo kao oblik zdrave zabave, a ne kao predmet koji je važan u njihovoj obuci.
Nedostatak književnosti i poezije, rekao je, “može dovesti do ozbiljnog intelektualnog i duhovnog osiromašenja budućih svećenika, koji će biti lišeni onog povlaštenog pristupa koji književnost daje samom srcu ljudske kulture, točnije, srcu svakog pojedinca.”
Književnost je, rekao je, “slušanje tuđeg glasa”.
Osobito za one koji se pripremaju za svećeništvo, naučiti slušati druge, osobito one koji osporavaju nečije gledište, neophodna je vještina, rekao je Papa. Bez toga, “odmah padamo u samoizolaciju; ulazimo u neku vrstu ‘duhovne gluhoće’, koja ima negativan učinak na naš odnos prema sebi i naš odnos s Bogom, bez obzira koliko teologiju ili psihologiju studirali .”
Književnost i poezija, kao i druge umjetnosti, također pomažu izoštriti sposobnost čitatelja da bude zadivljen – prema drugima, prema svijetu i, konačno, prema Bogu, rekao je papa.
Književnost nas, rekao je, “uči kako gledati i vidjeti, razaznavati i istraživati stvarnost pojedinaca i situacija kao misterij nabijen viškom značenja koji se samo djelomično može razumjeti kroz kategorije, sheme objašnjenja, linearnu dinamiku uzroka i učinci, sredstva i ciljevi.”
Naučiti tu lekciju bitno je za učinkovitu evangelizaciju, koja se ne odnosi prvenstveno na naviještanje i objašnjavanje crkvenih doktrina, već na pomaganje ljudima da se “susreću s Isusom Kristom koji je postao tijelom, postao čovjekom, stvorio povijest”, napisao je Papa.
Uvijek moramo paziti da nikada ne izgubimo iz vida ‘tijelo’ Isusa Krista: to tijelo sazdano od strasti, emocija i osjećaja, riječi koje izazivaju i tješe, ruku koje dodiruju i liječe, pogleda koji oslobađaju i ohrabruju, tijela sazdanog od gostoprimstvo, oprost, ogorčenje, hrabrost, neustrašivost, jednom riječju, ljubav”, rekao je Franjo.
