Ovaj se blagdan temelji na suglasnim izvješćima triju sinoptičkih evanđelja (Mt 17,1-8; Mk 9,2-9 i Lk 9,28b-36), prema kojima se Isus u pratnji Petra, Jakova i Ivana popeo na visoku goru i tu se preobrazio. S njim su razgovarali Mojsije i Ilija. Pritom je došlo do teofanije, kada se iz oblaka začuo glas: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao! Njega slušajte!” (Mt 17,5).
Teolozi otkrivaju višestruki smisao ovoga blagdana koji podsjeća na Kristovu veličinu i uzvišenost njegove poruke i poslanja. Druga je poruka osobnoga preobraženja po vjeri i Kristovu zahvatu što bi čovjeka trebalo poticati da u svom životu nastoji pobjeđivati negativnosti te sve promatrati iz perspektive vječnosti. Na kraju tu je i poruka koju nosi euharistija koja je sakrament preobraženja, a primanje pričesti kao sjeme.
Kršćani u Rimu ovaj su blagdan slavili od 5. stoljeća, i to između kvatrene subote u korizmi i sljedeće nedjelje. Papa Kalist III. 1457. odredio je da se u cijeloj Crkvi slavi 6. kolovoza kao uspomenu na pobjedu koju su kršćani izvojevali nad Turcima kod Beograda 1456. pod vodstvom Sv. Ivana Kapistrana i Janka Sibinjanina.
Jedina župa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji posvećena Preobraženju Gospodinovu je Borovica kod Vareša.
Ž.I., KT
