Ja sam kruh života: Osamnaesta nedjelja kroz godinu
Pitanja i odgovori o kršćanstvu

Ja sam kruh života: Osamnaesta nedjelja kroz godinu

Ljudi koji su vidjeli Isusa kako čudesno umnožava kruhove i ribe, nakon toga su Ga pratili tražeći nešto. Što je to bilo?

Evanđelje (Pročitaj Iv 6,24-35)

Sveti Ivan nam govori da nakon što je Isus nahranio gladno mnoštvo s vrlo malo hrane, ljudi koji su bili s njim bili su željni ponovno ga vidjeti. Nakon kratke stanke (vidi Iv 6,16-24), pronašli su Ga, ali su pokušali djelovati nonšalantno pitajući ga: “Kad si došao ovamo?” Zapamtite, to su bili ljudi koji su uzviknuli: “Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!” (vidi Iv 6,14) i za kojega je Isus sumnjao da ga žele učiniti kraljem (Iv 6,15). Bili su sve samo ne nonšalantni.

Isus je znao da su oni tu zbog više od malih razgovora, pa je imao pravo pokazati: “Ne tražite me zato što ste vidjeli znakove, nego zato što ste jeli kruhove i nasitili se.” Htjeli su još kruha. Međutim, te je ljude vjerojatno motiviralo više od želje za besplatnim obrokom. Mnogi Židovi koji su živjeli u Isusovo vrijeme očekivali su da će, kada se pojavi “Prorok” kojeg im je Mojsije obećao, ponovno nahraniti Izrael manom, kruhom s neba, baš kao što je Mojsije učinio. Na primjer, ovdje je citat iz drevne nebiblijske židovske apokaliptične knjige tzv 2 Baruh:

I dogodit će se da će se, kad se ispuni sve što se ima dogoditi u ovim krajevima, Mesija početi objavljivati… A gladni će uživati ​​i štoviše, svaki će dan vidjeti čuda… I to će se dogoditi. …da će riznica mane ponovno sići s visine i oni će je jesti u tim godinama jer su oni koji će stići do završetka vremena. (2. Baruhova 29:3, 6-8)

U svojoj lijepoj knjizi, Isus i židovski korijeni euharistijeBrant Pitre kaže:

Ovaj tekst, koji većina znanstvenika datira u kasno prvo ili rano drugo stoljeće nove ere, važan je svjedok činjenice da je židovsko vjerovanje u povratak mane kružilo u Isusovo vrijeme. Također pokazuje da se očekivalo da će nadolazeća mana biti čudesna. U danima Mesije, pravednici bi svaki dan vidjeli čuda (“čudesa”), jer bi svaki dan jeli manu. (str. 91)

Isus je već izazvao sumnju o Njegovom identitetu s čudom s kruhovima i ribama. Ljudi su ovdje vrlo vjerojatno željeli vidjeti može li On pružiti još čudotvornog kruha. Ako je tako, počeo je sve više ličiti na Mesiju kojeg su tražili. Međutim, Isus ih upozorava: “Ne radite za hranu koja prolazi, nego za hranu koja ostaje za život vječni.” Ovdje On želi uvesti radikalno novu ideju u njihova očekivanja. Mana u pustinji bila je privremena i kvarljiva. Da, bilo je čudesno dano s neba. Da, to je ljude održalo na životu za njihov put kući. Međutim, i mana i ljudi koji su je jeli na kraju su nestali. Isus je imao nešto bolje na umu za one koji su tako željni da ga pronađu: “Radite za hranu koja ostaje za život vječni.”

Ovo je zvučalo dobro okupljenima: “Što možemo učiniti da bismo izvršili djela Božja?” Njegov odgovor je bio jednostavan: “Vjeruj u Onoga koga je On poslao.” Ljudi su željeli znati kakav bi znak mogao učiniti da dokaže da ga je Bog doista poslao. Općenito su nagovijestili da je Bog omogućio Mojsiju da čini čuda kako bi Izraelci vjerovali u njega kao svog vođu (vidi Izl 4,1-9). Govorili su o čudotvornoj mani. Prošli su puni krug. Oni su bili još tražeći kruh za koji su se nadali da ga Isus može proizvesti.

Isus sada ide u smjeru koji nisu mogli očekivati. Prvo ih je podsjetio da je njegov Otac, a ne Mojsije, taj koji je u pustinji osigurao “kruh s neba”. Zatim im kaže da Bog ima na umu bolji kruh za njih: “Jer kruh Božji je onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.”

“Gospodine, daj nam uvijek ovaj kruh.” Publika je spremna i željna. Možemo zamisliti njihovo iščekivanje. Isus tada donosi vijest: “Ja sam kruh života; tko god dolazi k meni, neće ogladnjeti, i tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.” Mojsije nikada ne bi izgovorio ovakve riječi! Kamo vodi ovaj razgovor? Ostanite s nama još nekoliko tjedana.

Mogući odgovor: Gospodine Isuse, pomozi mi prepoznati trenutke u kojima žudim za krivim kruhom. Osjećaj nemira i nezadovoljstva uvijek je znak, zar ne?

Prvo čitanje (Pročitaj Izl 16,2-4, 12-15)

Ovo nas čitanje vraća u povijesno okruženje prve Božje odredbe čudotvornog kruha za njegov narod. Mojsije je izbavio Izraelce iz Egipta i oni su započeli svoje putovanje kući. Međutim, nije dugo trebalo da se ljudi počnu žaliti, optužujući Mojsija da ih želi ubiti izgladnjivanjem.

Bog se na njih nije naljutio. Ne, ovo je bio dio njihovog formiranja kao Njegovog naroda. Morali bi naučiti vjerovati mu svakodnevno za sve što im je potrebno da prežive. Dakle, Bog im je pokazao nešto o sebi, a zatim ih je testirao da vidi hoće li ga poslušati.

Čudesno im je priskrbio i meso (prepelica) i kruh (mana), s uputama o tome kada da ga skupljaju i kada da se odmore od skupljanja.

Kruh (“kao inje na zemlji”) nije bio sličan ničemu što su ikada prije vidjeli. “Što je to?” pitali su. Na hebrejskom se to pitanje prevodi, čovjek hu, što je kasnije postalo ime kruha. Zamislite – upravo u nazivu “kruha koji vam je Gospodin dao da jedete”, mana, trajno se zadržava upitno strahopoštovanje koje su iskusili ljudi koji su ga prvi vidjeli. Čudesan kruh!

Mi, naravno, nikada nismo daleko od te iste vrste čuda u prisutnosti još jednog čudesnog Kruha: „Evo Jaganjca Božjeg, evo Onoga koji oduzima grijehe svijeta. Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu.”

Mogući odgovor: Nebeski Oče, Izraelci su bili zadivljeni manom, kao i ja, našim svagdašnjim euharistijskim kruhom. Pomozi mi da ovo nikad ne izgubim.

Psalam (Pročitaj Ps 78,3-4, 23-25, 54)

Psalmist prepričava povijest koju smo upravo pregledali u Izlasku. Ovdje, međutim, nije samo povijest nego i slavna radost ljudi za koje je Bog s toliko ljubavi brinuo.

Psalam čini snažnu vezu između mane na zemlji i njezina podrijetla na nebu: “On je zapovjedio nebu gore i otvorio vrata neba … Pustio je manu … i dao im nebeski kruh … čovjek je jeo kruh anđela.” Kada je Isus govorio Židovima u našem evanđelju, podsjeća ih na božanske početke kruha koji je Mojsije dao ljudima u pustinji.

Ova ideja o “kruhu s neba” bit će vrlo važna u sljedeća tri nedjeljna evanđelja, jer Isus poučava Židove da je mana bila predznak mnogo divnije odredbe od Boga, “pravog kruha s neba” – Njega samog. Možemo se pripremiti za ovu lekciju našim odgovornim refrenom: “Gospodin im je dao kruh s neba.” Možemo se radovati što On to još uvijek čini!

Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.

Drugo čitanje (Pročitaj Ef 4,17.20-24)

Još jednom, koristimo praktičnim uputama svetog Pavla za nas s obzirom na našu evanđeosku temu: Ako smo ljudi koji se hrane pravim kruhom nebeskim, kako bismo trebali živjeti svaki dan? Kako je život drugačiji za one koje je Isus hranio na ovaj način?

Prvo, sveti Pavao govori svojim obraćenim prijateljima (vjerojatno većinom poganskim obraćenicima), koji žive u vrlo poganskom gradu (Efezu), da “više ne žive kao pogani”. Njihov način života bio je lišen istine; živjeli su u “uzaludnosti svojih umova”. Drugim riječima, ostali su u tami izazvanoj Padom. Adam i Eva postali su žrtve “prijevarnih želja”, života usmjerenog na samoposluživanje, a ne samožrtvovanja. Zrak koji udišemo u našoj današnjoj kulturi dopušta ovoj istoj prijevari da prodre i u nas, udružujući snage s vlastitom sklonošću prema grijehu.

Sveti Pavao kaže “odbaciti starog sebe”, ili umrtviti ga, jezikom poznatijim katolicima. Sada trebamo biti “obnovljeni u duhu [our] umove” — trebamo aktivno učiti, kroz Sveto pismo i tradiciju, kako je Bog izvorno namjeravao živjeti. Zatim trebamo “odjenuti novoga sebe, stvorenog u… pravednosti i svetosti istine.” Ovo je cilj našeg sakramentalnog života.

Dijeljenjem milosti u sakramentima, svojom nakanom i ispravnim raspoloženjem, možemo birati život u Kristu svaki dan. Preobrazba koja se događa u nama je Božje djelo – veličanstveno milosno. Naš je dio okrenuti se od staroga, uzeti svoj križ i snažno slijediti Isusa, u slavu. Nije ni čudo da nam za ovo putovanje treba Kruh s neba kao snaga.

Mogući odgovor: Gospodine Isuse, svaki dan moj “stari ja” misli da je glavni. Kad to pratim, jadan sam. Umjesto toga, pomozi mi već danas izabrati novog sebe.


Autor fotografije Mae Mu na Unsplash

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Krist je trebao trpjeti: dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu

Katoličke vijesti

Je li moguće moliti Oče naš nemehanički?

Katoličke vijesti

Evo zašto je sv. Damien na Havajima dobio svoj blagdan 10. svibnja

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti