Humanitarni djelatnici davno su evakuirani iz pokrajine Sjeverni Kivu u Demokratskoj Republici Kongo, dok su misionari ostali jer ih ljudi trebaju. “Otići ćemo samo s ljudima o kojima brinemo”, kaže sestra Agnieszka Gugała, poljska sestra misionarka koja služi Crkvi usred jednog od najkrvavijih sukoba u Africi.
Beata Zajączkowska
Sestra Agnieszka otputovala je u Afriku prije 20 godina. Prisjetila se da je već u srednjoj školi osjetila svoj misionarski poziv.
“Moglo bi se reći da su me misije dovele do Družbe sestara od anđela”, priznala je. Prvih godina redovničkog života predavala je vjeronauk u školama i brinula se za djecu i mlade. Dobila je dopuštenje da ode u Afriku nakon što je položila vječne zavjete.
Prvo je otišla u Ruandu, a zatim se preselila u Demokratsku Republiku Kongo. Ona već desetljeće vodi bolnicu i centar za prehranu djece u selu Ntamugenga.
Za sebe u šali kaže da je čovjek u kući: njezina zanimanja uključuju kupnju slavina za sudopere, sapuna i lijekova, plaćanje osoblja, popravak krova, pronalaženje posuda i madraca za izbjeglice i opasna putovanja u Gomu, jedini grad u regiju gdje može nabaviti potrebne lijekove, hranu i mlijeko za djecu koja su ostala bez majke.
Tijekom svojih putovanja, s. Agnieszka mora proći nekoliko kontrolnih točaka koje kontroliraju pobunjenici. Gotovo na svim mora pregovarati kako bi nastavila pružati pomoć.
Sirovine umrljane krvlju
Godine rada sestre Agnieszke u Sjevernom Kivuu obilježene su ponovljenim sukobima, koji, iako ponekad prigušeniji, nikada ne prestaju. “Sve dok djeca budu svjedoci zločina i moraju prekidati svoje učenje, neće biti mira u ovoj zemlji”, rekao je misionar kojem je stalo do budućnosti mlade generacije.
Regiju destabilizira više od 100 različitih skupina koje pokušavaju preuzeti kontrolu nad nalazištima kobalta, koltana i niobija, potrebnih za proizvodnju mobilnih telefona. Ti su minerali vrjedniji od zlata i dijamanata, koje pobunjenici također pljačkaju. Najviše stradaju civili, koji ne vide ni mrvice od bogatstva zemlje. Ljudi su prisiljeni napustiti svoje domove i zemlju zbog porasta nasilja. U Kongu ima više od 5,6 milijuna interno raseljenih osoba.
Mirovna misija UN-a, čiji jednogodišnji troškovi premašuju nacionalni dohodak cijelog Konga, ne može promijeniti situaciju. Misionari se ne miješaju u politiku, ali pokušavaju riješiti snažnu humanitarnu krizu koja uništava Sjeverni Kivu.
“Svaki dan ljudi umiru od gladi i od najobičnijih bolesti. Naša prisutnost daje ljudima nadu i osigurava im sigurnost. Zovu nas ‘našim sestrama’, što znači da smo im vrlo bliske”, rekla je sestra Agnieszka.
Iako krhkog izgleda, ona je referentna točka za tisuće ljudi u potrebi koji žive u ratnim uvjetima. Dvije sestre, iz Ruande i Konga, hrabro je podržavaju.
Prisjetila se jednog od sukoba u regiji. “Živi smo samo zahvaljujući Božjoj Providnosti. Bombe su padale blizu našeg samostana; samo nekoliko metara bliže i umrli bismo. Narod nam je donosio ranjene, zidovi su bili u krvi.”
“Više izbjeglica stiglo je u misiju, a bolnica koju su vodile sestre borila se da primi 5000 pacijenata, uključujući mnoge ranjenike. U ovom trenutku fronta se udaljila od misije, ali situacija je i dalje vrlo teška.”
Samostan kao mjesto utočišta
Sestre misionarke su orijentir, posebno ženama s djecom koje se na prve znakove opasnosti sklanjaju u njihov samostan.
U mirnim trenucima s. Agnieszka kupuje gorivo i pokušava dobiti što veću pomoć iz inozemstva. Njezino predviđanje često je spasilo živote.
“U normalnim uvjetima, dobiti liječničku pomoć već je čudo, ali kada se situacija pogorša, to postaje nemoguće”, rekla je. Unatoč sukobu, Sestre anđela nastavljaju dijeliti hranu.
“U ovom dijelu regije gotovo polovica djece mlađe od pet godina pati od akutne pothranjenosti. Tuberkuloza i malarija ostaju veliki izazov. Ovo potonje je bolest koja još uvijek najviše ubija”, povjerila je s. Agnieszka.
Na pitanje o snu misionara, poput mnogih stanovnika regije, rekla je: „trajni mir. Ova zemlja je plodna i ljudi bi ovdje mogli živjeti sigurno i dostojanstveno”, rekla je.
No, kao da ova regija nije dovoljno propatila, iz susjedne Ugande, džihadisti povezani s tzv. Islamskom državom počinju osjećati svoju prisutnost u regiji. Sve je više izvještaja o masakriranju bespomoćnih ljudi i silovanjima žena i djece.
Misionar je podsjetio na apel pape Franje da dignemo “ruke dalje od Afrike”. Istaknula je kako je Papin posjet Kongu prilika da se osvijetli ovaj zaboravljeni kutak svijeta i da mu se pruži potrebna humanitarna pomoć.
Zajedno s ostalim sestrama anđelicama moli za molitve da imaju snage i zdravlja za nastavak svoje misije.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
