Dok afrički biskupi slave Dan SECAM-a obilježavajući pedeset i petu obljetnicu njegova osnutka, kardinal Fridolin Ambongo primjećuje da je Crkva u Africi učinila velike korake u evangelizaciji kontinenta, te naglašava sinodalnu dimenziju njezina poslanja u Africi i svijetu.
Autor: Lisa Zengarini
29. srpnja obilježena je važna obljetnica za Crkvu u Africi. Na taj su dan 1969. afrički biskupi službeno osnovali Simpozij biskupskih konferencija Afrike i Madagaskara (SECAM) kako bi promicali svoje zajedništvo i suradnju s posebnim poslanjem evangelizacije cijeloga kontinenta i njegovih otoka.
Dva dana nakon toga, 31. srpnja, papa sv. Pavao VI. predsjedao je završnom ceremonijom prvog susreta SECAM-a u Kampali, tijekom svog Apostolsko putovanje u Ugandu (31. srpnja – 2. kolovoza 1969.), prvi posjet jednog pape Africi.
Od ova dva povijesna događaja, 29. srpnja obilježava se kao Dan SECAM-a, a proslave se održavaju u nedjelju najbližu obljetnici, ove godine 28. srpnja.
“Vi Afrikanci ste sami sebi misionari”.
Tema odabrana za ovaj 55th izdanje je izvučeno iz nezaboravnih riječi Pavla VI. na svečanosti inauguracije 31. srpnja: “Vi ste Afrikanci sami sebi misionari”.
U poruka fPredsjednik SECAM-a, kardinal Fridolin Ambongo iz Kinshase, primijetio je da je ovogodišnja proslava posebno značajna jer se podudara sa 60.th obljetnice proglašenja svetima mučenika Ugande.
Naime, nakon svečanog slavlja misijske nedjelje 18. listopada 1964., kada su 22 mučenika proglašena svetima u Rimu u nazočnosti svih sudionika Drugog vatikanskog koncila, papa Pavao VI. odlučio je posjetiti afričku naciju.
Također je značajna, nastavio je, tema odabrana ove godine, koja naglašava da je Crkva u Africi “vrlo ozbiljno” shvatila “plemenite” riječi Pavla VI.
Živa Crkva za “odrasle”.
Zapravo, rekao je kardinal Ambongo, “od tog povijesnog papinskog posjeta do danas, Crkva u Africi je puno i na mnoge načine porasla.”
Sa svojih 256 milijuna vjernika danas, što predstavlja 18 posto ukupne afričke populacije, koja i dalje raste rekordnom brzinom, zajedno s brojem biskupija, Katolička crkva u Africi “uživjela je korijenje i sada je odrasla Crkva”.
U poruci se podsjeća da većina hijerarhije sada dolazi od autohtonog svećenstva, i svjetovnog i redovničkog, a postoji i sve veći broj afričkih redovnika koji su uključeni na vodeće položaje u tim međunarodnim misionarskim društvima.
Također, “sve veći broj afričkih dijecezanskih svećenika počinje se stavljati na raspolaganje na ograničena razdoblja kao fidei donum.”
“Broj biskupija raste i svaka je biskupija stvorila redovite biskupijske strukture: crkvene zgrade, obrazovne ustanove i zdravstvene centre, redovničke institute, sjemeništa i centre za redovničku formaciju.”
Pobornik ljudskog razvoja i glas onih bez glasa
Nadalje, nastavlja kongoanski kardinal, Katolička crkva na kontinentu postala je “prvak ljudskog razvoja”, a sada je “glas onih koji nemaju glasa” i “zagovara smanjenje ili ukidanje nepravednog dužničkog tereta afričkog naroda” .”
Također, “živahno se izgrađuje kao Božja obitelj i obogaćuje iskustvom malih kršćanskih zajednica, koje su zaštitni znak Crkve Isusa Krista u Africi i na njezinim otocima.”
Inkulturacija kršćanske vjere u Africi
Međutim, unatoč ovom značajnom rastu, “Afrika je i dalje gladna i žedna za Isusom”. Zbog toga, naglašava kardinal Ambongo, kršćani, koji čine 30% afričkog stanovništva, moraju nastaviti naviještati evanđelje nekršćanima, kao što je pozvalo Posebno okupljanje za Afriku Biskupske sinode 1994. godine.
U tom je pogledu nadbiskup Kinshasea ponovio ključnu važnost inkulturacije, jer, rekao je, “evangelizacija će biti učinkovita samo ako je kršćanska vjera duboko ukorijenjena u način života ljudi”.
“Evanđeoska poruka ne može ostati strana ljudima s kojima živi.”
Donošenje Evanđelja nade u Afriku opterećenu sukobima i siromaštvom
Štoviše, pred mnogim ozbiljnim problemima s kojima se kontinent suočava – uključujući siromaštvo, političku nestabilnost, etničke i vjerske sukobe, migraciju i izbjeglice, korupciju, degradaciju okoliša, oružje i trgovinu drogom i ljudima – kršćani su pozvani “zračiti tim pomirenjem ljubav prema Kristu, au isto vrijeme za druge postati izvor mira i posrednici pomirenja.”
Svaki član Crkve-Obitelji Božje, inzistirao je nadbiskup Kinshase, mora naviještati Evanđelje nade gdje god se nalazio, bili to kršćani koji su na položajima na kojima obnašaju moć države ili rade na polju gospodarstva.
Svjedočenje evanđelja na sekulariziranom Zapadu
U poruci se ističe da je Katolička crkva u Africi pozvana svjedočiti evanđelje i ostatku svijeta, a posebno europskom kontinentu, “čiji su misionari preuzeli zadaću evangeliziranja cijele Afrike i koja je sada doživljava smanjenje osoblja zbog sekularizma koji sve više ljudi tjera iz Crkve.”
Na kraju, kardinal Ambongo ističe važnost sinodalne dimenzije ovog misionarskog nastojanja.
„Crkva u Africi, obnovljena sinodalnim putovanjem i učvršćena u duhu zajedništva koje se živi u malim kršćanskim zajednicama, pozvana je, slušajući jedna drugu i Duha Svetoga, prihvatiti evangelizatorsko poslanje dok ne dosegne sve vrste periferije, s novim žarom, novim metodama i obnovljenim strukturama”, rekao je.
„Po krštenju svi aktivno sudjelujemo u životu i poslanju Crkve. Crkva je u poslanju: poslana je na kraj svijeta naviještati Radosnu vijest o ljudskom spasenju.”
Na kraju, predsjednik SECAM-a poziva sve članove Crkve u Africi i na njezinim otocima da iskoriste ovu godišnju proslavu za informiranje katolika diljem kontinenta o postojanju i poslanju SECAM-a kako bi ih uključili.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
