Svečano je bilo u subotu 20. srpnja 2024. godine u župi Podhum kod Livna, točnije na lokalitetu “Rešetarica” na obalama Buškog jezera gdje se odavnina slavi sv. Ilija. Na tom mjestu nalazi se drevna zavjetna crkvica gdje se upravno Ilindan okuplja mnoštvo vjernika iz župe, ali i hodočasnika iz drugih okolnih župa.
Ove godine bilo je posebno svečano. Samoj proslavi prethodila je trodnevna duhovna priprava, a na uočnicu je tradicionalno paljen svitnjak. Središnje misno slavlje predvodio je fra Žarko Lučić, gvardijan kapucinskog samostana Gospe od Pojišana u Splitu, uz koncelebraciju mjesnog župnika fra Jurice Periše, fra Zdenka Frljića, odgojitelja novaka, fra Luke Šarčevića, župnog vikara iz Bile kod Livna i fra Miroslava Ištuka – Pikulića, člana samostanske zajednice na Gorici.
Sveto misno slavlje su obogatili novaci fra Ilija, fra Marin, fra Luka, fra Marko i fra Anto te sjemeništarac Gabrijel Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Mladi fratri su molili krunicu i litanije svetom Iliji te animirali crkveno pjevanje u čast sveca zaštitnika.
Sveti Ilija poznat u narodu kao “Gromovnik” i ove godine pokazao je svoje lice u liku kiše i grmljavine koja je pokušala poremetiti ovu svečanost ali hrabrost i ustrajnost vjernika se pokazala kao znak vjere ljudi ovoga kraja.
Fra Žarko se u propovijedi posebno dotakao društvene prihvatljivosti ističući kako je čovjek današnjice prihvaćen u društvu jedino ako to isto društvo od njega ima koristi. Posebno je istaknuo lik sv. Ilije koji se ne boji mnoštva, koji se ne boji vladara ovoga svijeta i koji je autentičnošću svoga života pokazao da se isplati vjerovati i ne bojati se nikoga. Proroci su oni koji su stradavali zbog istine a ne zbog obzira drugih ljudi. Ta poruka je upućena svima nama, rekao je propovjednik.
“Ne treba se sramiti života u čestitosti i u vjeri. Jadan je život čovjeka u kojem ne bi bilo ničega zbog čega bi se vrijedilo žrtvovati. Jadan je čovjek koji u životu nema ništa što bi smatrao svetim. Jadan je čovjek koji ni do čega ne drži i koji ne poštuje ono do čega drugi drže” smatra fra Žarko usporedivši svetog Iliju sa današnjim kršćanima kakvi bi trebali biti: čvrsti u stavovima braneći svetinje kršćanskog svjetonazora.
U vremenu sveopće ravnodušnosti, nezainteresiranosti i depresije potrebno je priznati se slabim i u pustinji svoga života poput svetog Ilije pronaći Boga u laganom šapatu vjetra, a posebno u presvetoj euharistiji, nebeskoj hrani, zaključio je fra Žarko. Poslije svete mise slavlje se nastavilo u obiteljima uz druženja ljudi cijele župe posebno sa brojnim iseljenim župljanima u Njemačkoj, Švicarskoj i ostalim zemljama svijeta. (kta/b.i.)