Deseta godišnjica smrti don Živka Kustića (2014.-2024.), pokretača Informativne katoličke agencije i dugogodišnjeg urednika Glasa Koncila, obilježena je u njegovom rodnom Pagu u četvrtak, 18. srpnja, tribinom u atriju Kneževog dvora na kojoj je predstavljena knjiga „Živko Kustić – Neustrašivi glas Crkve u Hrvata“, autora Marina Ercega, novinara Glasa Koncila.
Prigodni govor na početku tribine održao je Branimir Stanić, glavni urednik i v.d. direktora Glasa Koncila, u čijoj je nakladi knjiga tiskana 2023. godine. Stanić je istaknuo oštroumnost i ljubav kao osobito izražajne osobine don Živkove osobnosti. „Jer, mnogi su oštroumni, ali nemaju ljubavi. Neki imaju ljubavi, a nisu oštroumni. Don Živko je bio oštrouman i bio je čovjek koji je volio“, istaknuo je Stanić, rekavši da je „poznavati don Živka značilo dobiti lekcije za cijeli život, novinarske i životne“.
Mons. Ivan Miklenić naslijedio je Kustića kao glavni urednik Glasa Koncila. „Ali, Živko Kustić nikad nije otišao iz Glasa Koncila. Uvijek je dopuštao da mu prilazimo, da s njim provodimo vrijeme. Bio nam je potpora u profesionalnom radu, a znao nas je poduprijeti i u obiteljskom životu. Don Živko Kustić bio je potpuni svećenik, potpuni obiteljski čovjek, koji je u potpunosti volio Crkvu, obitelj i domovinu. I sve te ljubavi bile su nepodijeljene s crkvenom ljubavlju“, poručio je Stanić.
Istaknuvši Kustićevu osobinu neustrašivosti, koja je i u naslovu Ercegove knjige, Stanić je rekao da se don Živkova neustrašivost uvijek sastojala od četiri dimenzije. „Don Živko Kustić je govoreći, pišući, razmišljajući, dišući, sa sobom uvijek u isto vrijeme nosio prošlost, sadašnjost i budućnost našeg naroda. I četvrta dimenzija, nosio je nepresušnu vjeru. Zato je mogao biti neustrašiv.
Svi Udbaši u razgovorima, polemičari koji su ga prisluškivali, oni koji su ga htjeli micati, nisu ga mogli pobijediti u ta četiri polja. Ako je netko ugrožavao njegovu budućnost, on se ukorijenio u prošlosti. Ako je netko rušio budućnost naroda, on je tražio spas u prošlosti. Ako je sve to troje napadao, Živko Kustić je umio preko vjere i preostale tri dimenzije doći do te neustrašivosti od koje Glas Koncila i danas živi, opstaje i djeluje“, istaknuo je Stanić.
Deset godina nakon Kustićeve smrti, „u ozračju grada Paga, gdje njegov lik korača među nama, gdje osjećamo bremenitost prošlosti, sadašnjosti, budućnosti i vjere, preko nas koji smo ga poznavali, ali na poseban način i preko članova njegove obitelji koja je s nama i koja je zdušno podupirala projekt izdavanja knjige, ovaj zahvalni susret nije komemoracija Živka Kustića, nego događaj koji uprisutnjuje prošlost, sadašnjost i budućnost u ozračju vjere toga neustrašivog velikana Crkve i naroda u Hrvatskoj“, poručio je Stanić.
Podsjetio je na svoj susret s don Živkom prije 13 godina, kad je Stanić bio na predstavljanju knjige ‘Pisma seoskog župnika’, izabranih glasovitih kolumni Kustića objavljivanih u Glasu Koncila pod pseudonimom don Jure. Nakon predstavljanja, don Živko je u knjigu za Stanića i njegovu suprugu Matildu napisao nešto osobito. „Uzme don Živko knjigu i kaže: ‘A, tebi ću nešto posebno’. Malo je razmišljao, zapiše, zatvori knjigu i kaže: ‘Čitaj doma’. U knjigu je napisao: ‘Dragoj Matildi i Branimiru, koji će graditi budućnost Glasa Koncila’. Premda je lijep, taj zapis smatrao sam pomalo neuvjerljivim za don Živka. Nije se olako služio velikim riječima, poput budućnost, graditelji i da bi tako govorio nekome koga sasvim ne poznaje“, rekao je Stanić. Sa suprugom je prokomentirao da te don Živkove riječi „znače nešto više“, što će s vremenom saznati.
Nekoliko godina poslije tog događaja, supruga Matilda rekla je Staniću da je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu vidjela jednog svog studenta kako istražuje karikature bl. Alojzija Stepinca u režimskim medijima iz 1946. godine i kako misli da bi to bio „izvrstan zaposlenik Glasa Koncila“.
„Spletom različitih okolnosti, taj mladić se zaposlio u Glasu Koncila. Taj mladić je Marino Erceg. Kad je don Živko napisao da ćemo mi graditi budućnost Glasa Koncila, nije mislio samo na suprugu i mene. Nego, mislio je i na one koji će doprinijeti da se ta budućnost gradi. A to je učinio mladić kojeg Živko Kustić nikad nije vidio i koji Živka Kustića nikad nije vidio“, poručio je Branimir Stanić.
Marino Erceg, autor knjige, rekao je da je don Živko „neustrašivi, jasni i autentični glas Crkve u Hrvata. Bio je izuzetno hrabar, izuzetno inteligentan, izuzetno temperamentan. Imao je veliko poštovanje prema crkvenim strukturama, a u isto vrijeme bio je spreman i mijenjati ih na bolji način, kad se za to pokazala potreba“, istaknuo je Erceg, kojem je najsnažnija don Živkova misao: „Za mene je Crkva živi Isus Krist u mom hrvatskom narodu – patnja i pobjeda“, koju je izrekao kad su Kustića pitali što je Crkva, što njemu predstavlja Crkva.
„U knjizi govorim o don Živku kao o trećem najpoznatijem čovjeku Crkve u našoj kolektivnoj svijesti, uz bl. Alojzija Stepinca i kardinala Franju Kuharića. Zaista sam uvjeren da je don Živko Kustić ta treća osoba oko koje nema spora“, istaknuo je Erceg. Tome i osobno svjedoči kad kao novinar putuje po Hrvatskoj. Kad dođe u gradsku ili u seosku župu, stariji župljani kažu: ‘Glas Koncila… Pa mi smo čitali don Juru, Pisma seoskog župnika. Da vi znate što je nama značio taj njegov komentar u to vrijeme?’. Zaista mislim da je don Živko brend koji ne može izblijediti“, poručio je Erceg.
„Don Živko Kustić je jedan od velikana povijesti Crkve u Hrvatskoj i velikana hrvatskog naroda. Velikane karakterizira to da integriraju, povezuju i grade. Društvo svoje velikane nagrađuje tako što oni ulaze i u geografije svojih naroda i zajednica, ne samo u povijesne udžbenike. To znači da im njihove zajednice daju priznanje tako što svoje ulice, parkove, trgove, nazovu po njihovim imenima, podižu njihove biste i sl.“, naglasio je Erceg. Upozorio je da je u Hrvatskoj ta svijest dijelom iskrivljena, jer se po nekim diktatorima iz naše prošlosti i dalje zovu neki naši trgovi, parkovi i ulice, a imena nekih svećenika se žele izbrisati.
„Pokojni gospićko – senjski biskup Mile Bogović često je govorio svojim suradnicima da nije teško ući u povijest. Dovoljno je činiti dovoljno zla bližnjima, svojim suvremenicima i ta će osoba po sili inercije ući u školske udžbenike, kao fenomen“, rekao je Erceg. Poželio je da događaj spomena na don Živka bude poticaj da se „iz njegovog rodnog Paga krene u pročišćenje te naše društvene svijesti, jer don Živko zaslužuje biti smatran velikanom. Istinski velikani u povijesti su osobe koje integriraju, povezuju i grade. Danas je previše dekonstrukcija. Zato nam je također potreban don Živko Kustić“, poručio je Erceg, rekavši da se osjeća privilegiranim biti s Pažanima koji su s don Živkom dijelili hodali zajedno paškim ulicama i trgovima. U godinama pred svoju starost, don Živko je svjedočio o svojim vjeroučiteljima, paškim svećenicima Josi Felicinoviću, Ivanu Tičiću, Juri Palčiću.
„Don Živko je svoje odrastanje u Pagu opisao kao razdoblje u kojem je naučio sve bitno što je trebao naučiti za svoj život. Kasnije, kad je postao svećenik, to što je naučio, počeo je primjenjivati u praksi. Dolaskom u Glas Koncila to je dignuo na najvišu moguću razinu i zaista je zaslužio biti nazvan velikanom“, poručio je Erceg.
Knjigu su predstavili i o don Živku govorili i umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić, hrvatski povjesničar, prof. dr. sc. Zlatko Begonja sa Sveučilišta u Zadru i paški sin don Dario Tičić.
Sudionici tribine istaknuli su da don Živko Kustić zaslužuje veliku pozornost kao osoba u hrvatskoj i crkvenoj javnosti. Prošao je brojne nevolje i poteškoće, praćenja i osude u totalitarnom komunističkom režimu. Kroz njegov život kao pojedinca moguće je pratiti cjelokupna nacionalna društvena i politička zbivanja tijekom komunističkog režima, koja su se vrlo konkretno i otegotno odražavala i na njegovo djelovanje. No, Kustić je bio nepokolebljiv i nije bio obeshrabren u svom svećeničkom i novinarskom radu i djelovanju u domovini i među Hrvatima u svijetu.
„Don Živko Kustić je svjedok – osoba koja je na sjajan način znala postavljati stvari na pijedestal vrijednosti. Pri tome je nailazio na suprotstavljanja s druge strane, jer je druga strana Crkvu promatrala kao nešto neprijateljsko po sebi.
Don Živko je preko svega toga prelazio vrlo uspješno. Uspio je sve svoje ideje i promišljanja plasirati u javnost brojnim pojedincima i skupinama osoba. Smatram da je ipak mnogima otvorio oči. Pored svih poteškoća, ljudi su mogli pogledati, sagledati, vidjeti u čemu, kakvim okolnostima i stanju se zaista nalaze“, poručio je dr. Zlatko Begonja. Don Živko Kustić svojim djelovanjem, poučavanjem i informiranjem, govorom i pisanjem, pomagao je ljudima u teškom i mračnom vremenu totalitarizma, kad je dokidana sloboda govora i osuđivani brojni verbalni delikti, da suvereno donose vlastita promišljanja koja nisu podlegla propagandi i manipulaciji komunističke vlasti.
Ines Grbić
Foto: I. Grbić