Na Groblju Krista Kralja u Požegi 16. srpnja 2024. u kanoničku grobnicu položeni su posmrtni ostaci nedavno preminulog svećenika Dražena Akmačića, kanonika požeškog Stolnog kaptola sv. Petra i župnika Župe sv. Augustina Biskupa u Velikoj. Sprovodne obrede predvodio je požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu s požeškim biskupom u miru Antunom Škvorčevićem, provincijalnim ministrom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu fra Milanom Krištom, članovima požeškoga Stolnog kaptola te brojnim drugim svećenicima i vjernicima.
Na početku je biskup Ivo izrazio svoje kršćansko suosjećanje braći i rodbini preminulog svećenika Dražena, kanonicima Stolnog kaptola i vjernicima župa u kojima je pokojnik djelovao te je uz izraze zahvalnosti povjerio njegov život ljubavi Božjoj koja se objavila u Isusovu križu. Nakon naviještenih svetopisamskih čitanja uslijedili su oproštajni govori. U ime svećenika koji su zaređeni zajedno s plemenitim pokojnikom prigodnu riječ je uputio Dražen Karačić, župnik Župe Presvetog Srca Isusova u Karlovcu. 
Prisjetivši se zajedničkih studentskih dana u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu kazao je kako je pokojni Dražen oduvijek pružao primjer marljivosti i odgovornosti u radu redovito obavljajući svoje studentske obaveze. To se nastavilo i u njegovu svećeničkom služenju, istaknuo je karlovački župnik te poručio kako je Dražen kao svećenik u svim službama bio vjeran, ustrajan i savjestan. „Kao uzoran svećenik požrtvovno se ugrađivao i davao Crkvi i Božjem narodu“, rekao je župnik Karačić te zaključio riječima zahvale.
U ime kanonika Stolnog kaptola i svećenika Požeške biskupije riječi zahvalnosti uputio je kanonik i novogradiški župnik Mario Sanić. Kazao je među ostalim kako će preminuli subrat Dražen ostati upamćen kao svećenik mira i sabranosti, strpljivosti i poslušnosti, svećenik koji nije puno govorio, ali je iza svojih riječi čvrsto stajao. Ističući njegovo pouzdanje u Boga u svim životnim situacijama, zahvalio mu je za brojne susrete u kojima je svećenicima i vjernicima bio oslonac, pomoć, ohrabrenje i pratnja na putu rasta u vjeri.
Od pokojnika se potom ispred vjernika Župe sv. Augustina Biskupa u Velikoj oprostio pastoralni vijećnik Ivan Prpić. U svom govoru naglasio je dobrotu, upornost i požrtvovnost koju je svećenik Dražen ugradio u Župu Velika, podsjetivši na sve ono što je činio na duhovnom i materijalnom području. Zahvalio je plemenitom pokojniku za sve trenutke koje je proveo sa svojim župljanima, brojne duhovne savjete, podršku i pomoć.
Potom je uslijedila prigodna homilija. Nakon što je još jednom uputio izraze sućuti svim ožalošćenima, biskup Ivo je podsjetio prisutne na važnije trenutke iz njegova života i svećeničkog služenja: „Prečasni Dražen Akmačić rođen je 9. travnja 1968. godine u Novoj Gradiški od oca Ivana i majke Kate r. Mikolčević. Osnovnu školu polazio je u Novoj Gradiški, a srednju u Novoj Gradiški i Ivanić Gradu gdje je i maturirao 1987. Nakon rada na naftnim platformama, 1990. godine stupio je u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu i upisao Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu gdje je diplomirao 1995. godine. Za đakona ga je zaredio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić 8. listopada 1995., a za svećenika 29. lipnja 1996. godine u zagrebačkoj Katedrali. Iste godine imenovan je župnim vikarom u Župi sv. Nikole Tavelića u Zagrebu – Kustošija. 
Godine 1998. imenovan je župnim vikarom u Župi Presvetog Trojstva u Daruvaru, a 1999. upraviteljem novoosnovane Župe sv. Ivana Krstitelja u Požegi. Godine 2005. imenovan je upraviteljem Župe Uznesenja BDM u Novoj Bukovici, a 2012. godine dekanom Slatinskog dekanata. Godine 2013. imenovan je za službu ekonoma Požeške biskupije i ravnatelja Doma pape Ivana Pavla II. u Požegi. Po isteku petogodišnjeg mandata u službi ekonoma Požeške biskupije i ravnatelja Doma pape Ivana Pavla II. u Požegi godine 2018. imenovan je župnikom Župe Bezgrješnog začeća BDM u Vetovu i arhiđakonom Katedralnog arhiđakonata. Godine 2019. imenovan je kanonikom Stolnog kaptola sv. Petra u Požegi, a 6. veljače 2021. godine imenovan je župnikom Župe sv. Augustina Biskupa u Velikoj i voditeljem Doma sv. Augustina u Velikoj.“
Biskup se potom osvrnuo na naviješteno čitanje iz poslanice Korinćanima u kojem sv. Pavao poručuje da vjera osvjetljuje naš put, naš životni put, naš hod prema Bogu „ta u vjeri hodimo, ne u gledanju“, te je kazao: „Životni cilj svakog vjernika i svećenika je gledanje Boga licem u lice. Biti s Njim kroz svu vječnost, a to ćemo postići kroz naše ljudsko tijelo i život koji nam je Bog dao. U evanđeoskom odlomku iz Ivanova evanđelja, Isus poručuje kako je došao izvršiti volju Očevu, njegov plan te da vjera u njega vodi do uskrsnuća, do života vječnoga“, kazao je biskup te na temelju čitanja i životopisa preminulog svećenika zaključio kako je Bog onaj koji bira i poziva ljude za svoja silna djela. „Svoj životni put, poziv i poslanje prečasni Dražen sažeo je u riječima svoje Oporuke. U njoj piše kako mu je u životu najvažnije biti što bliže Bogu, ljudima i svećenicima. To je bio i razlog da je uz to u Oporuku stavio i svoje svećeničko geslo: ‘Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se Ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji.’ 
Draga braćo i sestre, opraštamo se od svećenika i kanonika Požeške biskupije, koji je za početak svoga svećeničkog poziva, života i služenja Bogu – za svoje geslo, kao i za svršetak svoga svećeničkog života i oproštaj od nas stavio iste riječi iz Isusove molitve Očenaša. U svom geslu i oporuci otkriva nam i poruku svoga života, poruku pravog Isusovog učenika koji svoj život potpuno usmjerava na ljubav prema Bogu Ocu, Crkvi i narodu Božjem. Tu su mu Isusove riječi i život temelj ljubavi“, poručio je biskup Ivo te nadodao kako su riječi Oporuke preminulog Dražena uistinu bile vidljive u njegovom stilu života koji je svjedočio prema svećenicima Požeške biskupije i drugih biskupija, kao i prema svim župljanima i vjernicima gdje je pastoralno djelovao.
Razmišljajući nadalje svećeničkom geslu plemenitoga pokojnika biskup je izdvojio kako je svećenik Dražen bio otvoren prema župljanima i imao potpuno povjerenje u Boga i ljude. „On se iskreno obraća Bogu našem nebeskom Ocu, a to je stav onih koji svoj život usmjeravaju poput Isusa za dobrobit ljudi, za njihovo spasenje i spasenje svijeta i, svih onih koji su svjesni potrebe svoga svakodnevnog obraćenje i rasta u Bogu. Njegov pristup Bogu i ljudima po riječima Oče naša, govore nam o njegovoj želji, koja je bila poput trajne molitve s jasnim ciljem da se Bog po njemu proslavi. 
Danas, u ovom času oproštaja od našeg brata, možemo uistinu reći da se Bog proslavio po njegovom svećeničkom životu, radu, služenju, molitvi, žrtvi, njegovim idealima, planovima, a nadasve djelima koja je činio iz ljubavi prema Njemu, Crkvi i čovjeku“, zaključio je biskup Ivo. Biskup je na kraju zahvalio svećeniku Draženu za njegovo služenje Gospodinu, Crkvi, Požeškoj biskupiji i narodu Božjem te mu poželio puninu života u vječnosti gdje će licem u lice gledašti nebeskog Oca koji ga je stvorio.
Nakon ukopa, biskup Ivo je u požeškoj Katedrali, u zajedništvu s kanonicima i drugim svećenicima, predvodio svetu misu zadušnicu za pokojnog svećenika Dražena. Osvrnuvši se na riječi ulazne pjesme kazao je kako je preminuli svećenik Dražen životom svjedočio i naviještao da je Krist njegova nada i jedini Spasitelj. Ustvrdivši kako je uskrsli Krist onaj koji je okupio vjernike na ovo slavlje, pozvao je sve sudionike da mole Božje milosrđe za spasenje svećenika Dražena.
Uvodeći u homiliju biskup Ivo je podsjetio vjernike na pročitani ulomak iz Poslanice Filipljanima u kojem sv. Pavao, iako zatočen, svjedoči kako mu je na srcu samo evanđelje i želja pripadati Kristu. Ukazao je potom i na temeljnu poruku naviještenog evanđelja u kojem Isus govori o skrivenom i nevidljivom vječnom životu koji se ostvaruje po njemu i po kruhu koji će on dati. Povezujući navedene svetopisamske tekstove sa životom pokojnika, ustvrdio je kako nam u svojoj Oporuci svećenik Dražen otkriva svoju nutrinu, svoj duhovni i nevidljivi svijet koji je većini ostao nepoznat. „Sv. Pavo je žudio za smrću jer je što prije želio trajno biti s Kristom. 
Tu je želju imao i naš brat Dražen. ‘Meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak’ su druge riječi iz njegove napisane Oporuke. Svoj je dobitak gledao kao prijelaz iz zemaljskog života u vječni život, u vječnost kod nebeskoga Oca jer vječni dobitak je sam Bog. Taj njegov stav je izraz potpunog pouzdanja u Boga, velike poniznosti i predanja Bogu. On ga je gradio i izgradio na pravoj vjeri i osobi Isusa Krist poput sv. Pavla“, ustvrdio je biskup te kazao kako nam je svećenik Dražen ostavio primjer vjernika koji se pripremao za nebo. “Gospodin mu je došao iznenada, ali ga nije iznenadio jer je o tome znao često govoriti, kao da je jedva čekao da napusti ovu zemaljsku sredinu. Njega Gospodinov dolazak i poziv nije iznenadio, ali nas jest. Iznenadio, zbunio te stvorio pomutnju i prazninu kod vjernika Župe Velika, u našoj Požeškoj biskupiji i kod rodbine.“
Biskup se zatim prisjetio osobnih susreta sa svećenikom Draženom u minulih mjeseca dana te je podijelio s vjernicima kako ga je doživio kao jednostavnog, skromnog, susretljivog i nenametljivog svećenika koji je odgovoran i zauzet za život i rad u Župi i Biskupiji. „Dok mi je pokazivao prostorije Doma sv. Augustina u Velikoj i župnoga ureda, govorio je o svojim planovima i poslovima koje želi realizirati kako bi se još više učinilo da Župa Velika postane što bolji duhovni centar Biskupije za različite susrete i duhovne obnove. Svi njegovi planovi bili su znak ljubavi i odgovornosti za povjerenu mu službu i duhovni rast Župe sv. Augustina i naše biskupije. 
U svemu tome gledao sam njegovu ljubav prema Gospodinu, snagu vjere i ljubavi, snagu služenja i nesebičnog darivanja“, kazao je biskup te zaključio homiliju riječima zahvale. „Zahvaljujem mu za iskreno i predano svećeničko služenje Bogu, Požeškoj biskupiji i narodu Božjem. Njegova jednostavnost i nenametljivost, tiha i blaga komunikacija kod klera Požeške biskupije i vjernika stvarala je ljepotu svećeničkog zajedništva, poštovanja, prihvaćanja, razumijevanja i podrške. Sve to on je gradio i izgradio na molitvi i u otajstvu euharistije po kojoj ga je Gospodin hranio i oblikovao svojim božanskim životom i ljubavlju. U otajstvu Božje blizine, skrovitosti, svetosti i zajedništva hranio je svoju vjeru i svećenički život jer bio svjestan da je samo euharistija temelj zajedništva između Krista i njegovog učenika, ali i da se po njoj ostvaruje zajedništvo s Ocem, kao što je to između Oca i Sina. U ovom euharistijskom zajedništvu s Gospodinom sa zahvalnošću, poštovanjem i ljubavlju prema pokojnom našem bratom riječima sv. Tome Akvinskog molimo Isusa za njega i sebe: ‘Silni Bože, što nam jesti na zemaljskoj daješ cesti: daj nam gore s tobom sjesti, među svece ti nas smjesti, u nebu kod stola svog.’“
Nakon popričesne molitve biskupov tajnik Matej Siluković pročitao je sažalnicu koju je požeškom biskupu Ivi Martinoviću pisanim putem uputio mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanjski apostolski upravitelj Petar Palić, školski kolega plemenitog pokojnika. Svjedočeći dugogodišnji prijateljski odnos s pokojnim Draženom, biskup Palić se sa zahvalnošću prisjetio njegove otvorene i radosne naravi. „Uvijek smiren, bez puno teških riječi i tema, odavao je primjer osobe koja zna što želi u svome životu. Volio je Krista, Crkvu, svoj svećenički poziv i ljude“, poručio je mostarsko-duvanjski biskup uputivši izraze kršćanske sućuti. Na svršetku euharistijskog slavlja biskup je poželio preminulom svećeniku Draženu da mu Gospodin podari vječni mir, a sve nazočne potaknuo da ostanu s njime trajno povezani u molitvi.
