Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Ivan Prelas, koji je preminuo u 56. godini života i 31. svećeništva, ispraćen je na posljednji počinak u utorak 9. srpnja u Župi Srijane – Dolac Gornji, izvijestila je Splitsko-makarska nadbiskupija. Don Ivan je kao mladi svećenik godinu dana služio u župi sv. Josipa u Veloj Luci kao župni vikar.
Misu i sprovodne obrede predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Zdenko Križić u koncelebraciji sa splitsko-makarskim nadbiskupom u miru Marinom Barišićem, generalnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjom Frankopanom Velićem, pastoralnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Nediljkom Antom Ančićem, župnikom župe Srijane – Dolac Gornji don Tihomirom Jurčićem te uz sudjelovanje ostalih 60 svećenika.
U prepunoj župnoj crkvi misi su nazočili članovi obitelji, bogoslovi, redovnice, mještani župe te brojni vjernici iz župa u kojima je don Ivan djelovao.
Na početku mise predslavitelj mons. Križić izrazio je nazočnima, na poseban način rodbini i najbližim suradnicima, svećenicima i cijeloj nadbiskupiji, iskrenu ljudsku i kršćansku sućut.
U homiliji nadbiskup je govorio o otajstvu smrti. Bez obzira što po objavi znamo da smrt nema konačnu riječ, ona nas i dalje uvijek dočeka nespremne i u našim je očima i dalje zbunjujuća i dramatična, rekao je nadbiskup. Štoviše, i sam naš Spasitelj Isus Krist u susretu sa smrću doživljava tjeskobu tako da su evanđelisti zabilježili da ga je „spopala žalost i tjeskoba“ te da mu je „duša na smrt žalosna“ dotle da je zavapio „da ga mimoiđe ova čaša“ (Mt 26, 37-39), kazao je nadbiskup.
U tim njegovim vapajima utkani su svi žalosni i tjeskobni vapaji čovječanstva svih vremena, istaknuo je. Premda Isus u kontekstu smrt uvijek naglašava pobjedu uskrsnuća i definitivni poraz smrt, on ne izbjegava izraziti i dramatičnost otajstva smrti. Tako je tješio Mariju i Martu kada im je umro brat Lazar, govorio im je o vječnom životu i uskrsnuću, neizbježnosti smrti, ali je svejedno, kao pravi prijatelj, zaplakao s ožalošćenima. Isus naglašava definitivnu pobjedu nad smrću. Tu se krije nada i odgovor za našu budućnost i smisao života. Bog u Isusu objavljuje posve novu perspektivu ljudskog života, istaknuo je.
Nadbiskup je podijelio s okupljenima kako je posjetio don Ivana u bolnici prije nego što je umro. Istaknuo je da don Ivan nije očajavao jer je i sam vjerovao da u Kristu po vjeri imamo život vječni. U tom kontekstu nadbiskup je kazao da čovjek na kraju života ima samo jednu želju, a to je da nam Bog oprosti i tako izmireni da prijeđemo s ovoga svijeta. „Smrt nam govori koje su stvari u životu važne, a do kojih stvari ne treba puno držati“, zaključio je nadbiskup.
Prije sprovodnih obreda generalni vikar Velić pročitao je izraze sućuti hrvatskih biskupa te je potom pastoralni vikar Ančić ukratko prikazao život i rad don Ivana.
Don Ivan Prelas, sin oca Marka i majke Mile r. Tadić, rodio se 6. siječnja 1968. u Splitu. Roditelji su imali dvoje djece, dva sina. Ivan je u sebi nosio klicu duhovnog zvanja. Osmogodišnju školu završio je u rodnom mjestu Srijane. Nakon toga godinu dana je tražio jasnoću oko životnog poziva, javlja se u Sjemenište u Splitu i pohađa Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju gdje je maturirao 1986.
Po završetku sjemenišne gimnazije Ivan nastavlja svoj započeti put i duhovnu formaciju. Primljen je kao bogoslov Splitsko-makarske nadbiskupije u Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu i upisuje šestogodišnji filozofsko-teološki studij na Teologiji u Splitu današnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Studij je morao prekinuti 1988/89 jer je pozvan na odsluženje vojnog roka.
Na svetkovinu Krista Kralja u nedjelju 22. studenoga 1992. tadašnji pomoćni biskup Petar Šolić zaredio je u konkatedrali u Splitu Ivana i petoricu drugih svećeničkih kandidata za đakone. Sveti red prezbiterata primio je 27. lipnja 1993 u istoj konktedrali preko ruku nadbiskupa Ante Jurića. Nadbiskup Jurić je tom prigodom zaredio 11 svećenika, četvoricu članova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i sedmoricu dijecezanskih svećenika.
Prvu godinu svoga svećeničkog rada 1993./94. djelovao je kao župni vikar u župi sv. Josipa u Veloj Luci na Korčuli u Dubrovačkoj biskupiji. Tadašnji dubrovački biskup Želimir Puljić u nedostatku svećenika zamolio je splitsko-makarskog nadbiskupa Antu Jurića da mu kao ispomoć na određeno vrijeme dadne nekog od svojih svećenika. Tako je don Ivan poslan za godinu dana na pastoralnu službu u Dubrovačku biskupiju.
Godine 1994. don Ivan se vraća u svoju matičnu nadbiskupiju i imenovan je župnikom župe Srijane Dolac Gornji. Za tu će župnu zajednicu pastoralno skrbiti šest godina te četiri godine kao ekskurzor posluživati i Župu Trnbusi. Zbog pastoralnih potreba premješten je 2000. iz Srijana u Medov dolac za župnika tamošnje župe sv. Roka. Nakon sedam godina povjerena mu je služba župnika župe sv. Martina u Donjem Docu. To je i posljednja postaja u njegovu pastoralnom djelovanju na kojoj je proveo više od polovine svoga aktivnog svećeničkog života.
Prošle godine don Ivan je obolio od zloćudne bolesti i operiran u KBC-u u Splitu. Nakon bolničkog liječenja i kućne njege u Svećeničkom domu u Splitu te terapijskih tretmana uspio se donekle oporaviti i nastaviti svoju župničku službu u Donjem Docu. No nedavno se ista bolest vratila. Na svetkovinu Rođenja sv. Ivan Krstitelja 24. lipnja primljen je u bolnicu na Križine. Liječnički nalazi su ukazivali na uznapredovanu fazu i brzo širenje zloćudne bolesti. Don Ivan je bio svjestan svojega stanja i predan u volju Božju strpljivo podnosio svoju patnju.
Preminuo je u nedjelju 7. srpnja u 56. godini života i 31. godini svećeništva, rekao je mons. Ančić.
Na kraju je oproštajnu riječ uputio, uime svih svećenika i župljana Doca Donjega mons. Pavao Banić. Sprovodne obrede predvodio je župnik domaćin don Tihomir Jurčić.