Nacionalni katolički registar, 12. srpnja 2024. / 04:00 ujutro
U petak, 12. srpnja, blagdan je sv. Louis i Marie-Azélie Martin, koje je papa Franjo zajedno proglasio svetima 2015.
Datum je odabran kao njihov blagdan jer su se na današnji dan 1858. godine vjenčali u bazilici Notre Dame u Alençonu u Francuskoj i zajedno su se obvezali da će u punini živjeti sakrament ženidbe i njegov dvostruki poziv, ne samo ljudski, već ali vječan, ljubav i život.
Sakramenti su znakovi i sredstva intimnog zajedništva s Bogom: dovode ga da ostane u nama i nas u njemu; budući da je Božji život vječan, svi sakramenti su u konačnici usmjereni na nebo. Sakrament ženidbe usmjeren je uzajamnom posvećenju supružnika te rađanju i odgoju djece za svece.
To vrlo jasno vidimo u životu Martinovih. Oboje su već tražili svetost prije braka: Louis je proveo neko vrijeme u augustinskom samostanu, ali nije mogao savladati latinski, a Zélie je željela postati sestra milosrdnica, ali zbog respiratornih poteškoća i migrena nije bila prihvaćena. Bog je za oboje imao na umu još jedno sveto zvanje.
Zélie se molila da joj Bog podari mnogo djece koja bi se mogla posvetiti Bogu. Bog ih je blagoslovio s devet, od kojih su četiri umrle ubrzo nakon što su bile božanski posvećene u krštenju, dok je ostalih pet razaznalo zvanja da žive intimniji oblik posvećenja kao redovnice.
Najpoznatija od njihove djece je sveta Terezija od Djeteta Isusa, koja je zanosno govorila o tome kako je bila blagoslovljena “neusporedivim roditeljima” i kako joj je Bog dao “majku i oca koji su dostojniji neba nego zemlje”.
Kad su proglašeni blaženima u Lisieuxu 2008., kardinal Jose Saraiva Martins iz vatikanske Kongregacije za kauze svetaca naglasio je u svojoj propovijedi: „Luj i Zélie su shvatili da se ne mogu posvetiti bez obzira na brak ali kroz, u i po brak, te da će se njihovo vjenčanje smatrati polazištem za zajednički uspon.”
Predložio ih je kao uzore zaručnicima u čistoći srca, za bračne parove u međusobnoj ljubavi i časti, za roditelje kao službenike ljubavi i života, za odgojitelje u vođenju izbora zvanja mladih, za udovice i udovce u približavanju gubitku s vjere, za umiruće u mirnom predanju Bogu, a za svakoga katolika u življenju misionarskog duha.
Kazao je kako je njihovo uzdizanje na oltar prilika da se svatko sjeti svoje mame i tate i zahvali Bogu za njih, ne samo što su s Bogom surađivali u darivanju života, nego i za njihovu suradnju s Bogom u njihovom dovođenju do njemu i njegovoj Crkvi.
Uvijek sam uživao liturgijski slaviti 25., 50. i druge velike obljetnice u župama i uvijek sam poticao parove da daju ovo svjedočanstvo o Božjoj i svojoj vjernosti. To je jedan od najboljih načina da se nadahnu mladi ljudi da se ne boje preuzeti bračnu obvezu u desakraliziranom vremenu kada je mnogo manje mladića i djevojaka spremno preuzeti takve doživotne obveze Bogu i jedni drugima.
Bračne parove, poput Louisa i Zélie Martin, Bog je pozvao da budu graditelji crkava. Glavna slika za razumijevanje braka u ranim stoljećima kršćanstva bila je kao “domaća crkva”, jer su mnoga od prvih kršćanskih bogoslužnih mjesta bili kršćanski domovi, poput Priscilinog i Akvilinog (Rim 16,5). Sveti Ivan Zlatousti († 407.), zaštitnik kršćanskih propovjednika, napisao je: “Crkva je, takoreći, malo kućanstvo, i … kuća je zapravo mala Crkva.”
Nedavni pape i crkveni dokumenti često su naglašavali kako obitelj izgrađena na sakramentu ženidbe treba biti „mala Crkva“ u kojoj je Bog prisutan, dobrodošao, obožavan, voljen, s njim io kome se govori.
Drugi vatikanski koncil je učio: “Obitelj je, tako reći, domaća Crkva. U njoj roditelji trebaju svojom riječju i primjerom biti prvi propovjednici vjere svojoj djeci; trebaju ih ohrabrivati u zvanju koje je vlastito svakome od njih, njegujući posebnom pažnjom zvanje na sveto stanje” (Lumen Gentium, 11). Sveti Ivan Pavao II. je pisao o tome kako je obitelj “Crkva u malom (ecclesia domestica), tako da je obitelj na svoj način živa slika i povijesni prikaz otajstva Crkve” (Familiaris Consortio49).
Papa Benedikt XVI. izjavio je u katehezi iz 2007.: “Svaki je dom pozvan postati ‘domaća crkva’ u kojoj je obiteljski život potpuno usredotočen na Kristovo gospodstvo, a ljubav muža i žene odražava otajstvo Kristove ljubavi prema Crkvi, njegova nevjesta.” Papa Franjo je u svojoj pobudnici o obiteljskom životu naglasio: „Crkva je obitelj obitelji, stalno obogaćena životima svih onih domaćih Crkava“ (Amoris Laetitia, 87). A Katekizam Katoličke Crkve naglašava: “Obiteljski dom s pravom se naziva ‘domaća crkva’, zajednica milosti i molitve, škola ljudskih kreposti i kršćanske ljubavi” (br. 1666).
Na blagdan prvog zajedničkog kanoniziranog bračnog para prilika je da se slavi Božja snaga koja po sakramentu ženidbe djeluje na posvećivanje brakova i obitelji, čineći ih pravim domaćim crkvama i time izgrađuju Crkvu na zemlji i zajedništvo svetih. u raju.
Ova priča je bila prvi put objavio National Catholic RegisterCNA-inog sestrinskog partnera za vijesti, 9. srpnja 2019., a CNA ga je ažurirao i prilagodio.
Otac Roger Landry, katolički kapelan na Sveučilištu Columbia, crkveni je pomoćnik Aid to the Church in Need USA. Svećenik biskupije Fall River, Massachusetts, imenovan je od strane američkih biskupa “nacionalnim euharistijskim propovjednikom”.
