Blog Inmanuela Biswasa Chayana, glasnogovornika programa Caritasa za Bangladeš Rohingya
Narod Rohingya ponovno se našao na životnoj ili smrtnoj situaciji, u vidu razornog požara koji je nedavno pogodio najveći svjetski izbjeglički kamp u kojem žive u Bangladešu.
Vatra je uništila kuće i imovinu deseci tisuća nevjerojatno ranjivih ljudi. Također im je uništio dokumente i osobnu iskaznicu koja im je bila potrebna za pristup pomoći i socijalnim službama.
Fotografija MGM Shohag/Caritas Bangladesh
Ali osim gubitaka za Rohinje, vatra je zahvatila i obližnju lokalnu zajednicu te oštetila njihove domove i imovinu. Toliko je učinjeno u prethodne dvije godine da se izgrade odnosi između Rohingya i lokalne zajednice u blizini kampa, ali sada se njihov odnos vratio na ono što je bio na početku i pogoršao se do točke sukoba, ostavljajući veliki upitnik nad budućnošću.
Požar i njegov utjecaj na one u kampu i oko njega poziv je na uzbunu međunarodnoj zajednici da razmisli o dugoročnoj budućnosti Rohingya. U prvi plan stavlja potrebu za izradom planova i izgradnjom poboljšanog naselja u kojem Rohinje mogu živjeti sigurno i u miru i ne strahovati za svoje živote.
Rohinje su možda pobjegle od progona bijegom preko granice nakon brutalne vojne akcije koja je započela u kolovozu 2017. u mjanmarskoj državi Rakhine, ali za 1,1 milijun ljudi u kampovima u Cox’s Bazaru u Bangladešu sigurnost je još uvijek veliki izazov.
Narod Rohingya već je pretrpio toliko trauma da ih je potrebno zaštititi kako bi mogli nastaviti sa svojim životima. Trauma njihovog prvobitnog progona i bijega iz Mjanmara ponovno je potaknuta ovom posljednjom katastrofom opasnom po život.
U svom radu s Rohinjama za Caritas Bangladeš, nakon što sam razgovarao s mnogim ljudima, shvaćam koliko je ovaj požar nanio toliko štete emocionalnom stanju djece i žena i kako je zaštita djece i žena ozbiljno ugrožena ovom katastrofom.
Mnogi ljudi su traumatizirani jer su njihovi neizvjesni životni uvjeti postali još nesigurniji, ali to posebno pogađa djecu i žene. Prema konzervativnoj kulturi Rohingya, sve žene moraju ostati u kući veći dio dana. To je samo po sebi vrlo teško s obzirom na to koliko vruće može biti u Bangladešu, ali također, kada ste u kampu, lako je vidjeti kako to utječe na žene.
Rebeya radi s Caritasom Bangladeša kako bi pomogla Rohingya ženama. Fotografija Caritasa Bangladeša
Caritas nudi višenamjenske prostore prilagođene ženama, djeci i adolescentima i programe zaštite u zajednici u Rohingya kampovima – kao i mnoge druge oblike podrške. Odlaskom u Rohingya kamp shvaćaš koliko su pomoć i prijateljstvo koje nudiš, a koje ti se ne čini dovoljnim, vrlo vrijedni i značajni onima koji pate.
Slika djece i žena koji se vraćaju normalnom životu nakon represije 2017. donosi osjećaj mira Rohinjama, ali ako se počnu osjećati bespomoćno i ranjivo, to će ih natjerati da ponovno razmisle o razaranju požara i njihovom progonu u Mijanmaru .
Budući da Bangladeš prolazi kroz stroge karantene i ograničenja kako bi se zaustavilo širenje pandemije COVID-19, mogućnosti za pružanje stalne emocionalne podrške onima koji pate su ograničene.
Osim emocionalnog utjecaja, neki od problema koji su još uvijek na kocki nakon požara vrlo su praktični. Na primjer, hitno je osigurati odgovarajuće sklonište za sve one koji su izgubili svoje domove, sklonište koje je dovoljno snažno da izdrži nadolazeću sezonu monsuna.
Voda i higijena također su bitni. Obiteljski zahodi nisu zajamčeni u svim kampovima Rohinja u Cox’s Bazaru. U nekim kampovima potvrđeni su minimalni sanitarni standardi. Ali u područjima zahvaćenim požarom otprilike 15-20 obitelji koristilo je jedan zahod nakon požara. Žene se noću još uvijek suočavaju sa sigurnosnim problemima zbog neadekvatne rasvjete u pogođenim područjima. Isto tako, nije zajamčena sigurna opskrba vodom, što dovodi u opasnost zdravlje naroda Rohingya.
Caritas pomaže u prosjeku 300.000 Rohinja godišnje posljednje tri godine. Druge humanitarne agencije također podupiru Rohingye, ali ovo je vrlo složena situacija koja zahtijeva dugoročne i usklađene napore međunarodne zajednice kako bi se osiguralo da Rohingya mogu živjeti u sigurnosti i dostojanstvu u budućnosti. Bangladeš je primio više od milijun izbjeglica i može im jamčiti budućnost samo uz potporu međunarodne zajednice.
