Velika katolička spisateljica, Flannery O’Connor, bila je zadivljujuće otvorena. Jednom je prisustvovala zabavi na kojoj su nekatolici raspravljali o euharistiji. Njezin domaćin rekao je da je euharistija jako dobar simbol, ali to je sve. O’Connor je slavno odgovorio: “Pa, ako je to samo simbol, dovraga s njim.”
O’Connorov prigovor nije bio da je simbolizam beskoristan ili da nema mjesta u duhovnim stvarima. Doista, njezine su priče pune toga, zorno pokazujući djelovanje Boga čak i među jednostavnim i grotesknim ljudima. Međutim, znala je da su sakramenti drugačiji. Simbolizam sakramenata ima smisla zbog činjenice da su oni doslovno stvari koje predstavljaju. Kad bi ova činjenica bila lažna, sakramenti bi bili bezvrijedni.
O simbolizmu se nedavno raspravljalo u medijima zbog rada dr. Jordana Petersona. Postao je dobro poznat među religioznim i svjetovnim ljudima po svojoj hrabrosti u suočavanju s ugnjetavanjem, snažnoj obrani tradicionalnih rodnih uloga, bogatom razumijevanju važnosti arhetipova i priča te sposobnosti da inteligentno govori o bilo kojoj temi. Međutim, njegova rasprava o vjerskim pitanjima ozbiljno nedostaje jer, poput domaćina Flannery O’Connor, on činjeničnu istinu svodi na puku simboliku.
Peterson je opsežno govorio i pisao o Bibliji, ponajviše u svojoj seriji o Izlasku, koja se trenutno objavljuje na YouTubeu. Njegov je rad jedinstven po tome što on Sveto pismo promatra s najvećim poštovanjem; međutim, on se suzdržao od izjave da su temeljne istine vjere doslovno, činjenično istinite. Kad su ga pitali o tim uvjerenjima, on je odbacio izravni okvir da se te istine odnose na doslovne činjenice.
Ovo odbacivanje uklanja svaku moralnu hranu koja se može dobiti iz analize značenja. Naravno, postoje elementi svetog pisma koje treba tumačiti simbolično, a ne u doslovnom smislu. Osim toga, postoje duhovna značenja, posebno alegorijski, moralni i anagoški smisao. Ali Isus Krist, koji je bio doslovna, fizička osoba, uspostavio je opipljivu Crkvu koja je prenosila i razjašnjavala njegova učenja. Kad čitamo ova učenja koja su zapisana u vjerovanju, katekizmu i enciklikama, više se ne postavlja pitanje što treba shvatiti doslovno.
Nema ničeg lošeg u tome da je fikcija puka simbolika. Velika književna djela, kao na pr Gospodar prstenova ili Braća Karamazovi sadrže više istine od bilo kojeg stvarnog događaja koji se ikada dogodio većini ljudi. Iako priča, likovi, a ponekad i svijet ne postoje u činjeničnom smislu, oni su stvarniji jer su saželi dobrotu, istinu i ljepotu iz iskustava mnogih ljudi u jedan komad. Međutim, simbolizam u kršćanstvu razlikuje se od simbolizma u fikciji.
Ta se razlika može vidjeti u naglasku koji Sveto pismo (osobito Novi zavjet) stavlja na određene povijesne ličnosti i događaje. Evanđelja, koja su napisala četiri različita pojedinca, prilično se međusobno slažu. Da bi postigli tu razinu sličnosti, pisci bi morali ili govoriti činjeničnu istinu ili plagirati zajednički izvor. To znači da su ili točni opisi doslovnih događaja ili je značenje koje sadrže djelo prijevare. Iz evanđelja možemo učiti samo ako sadrže evanđeosku istinu.
Što je sa Starim zavjetom? Moglo bi se naivno činiti da se misli samo simbolično. Istina je da mnoge knjige nisu nužno bile novinarske priče poput evanđelja. Kršćanski pisci koji datiraju od ranih otaca Crkve tumačili su dijelove ranih knjiga kao simbolične, a ne doslovne. Međutim, ni te knjige nemaju vrijednost ako Isus Krist nije uskrsnuo od mrtvih.
Cijeli je Stari zavjet ispunjen aluzijama koje nemaju smisla bez Novog zavjeta. Gotovo svaka knjiga ima naizgled besmislene reference na stvari poput mističnog kruha, strahopoštovanja prema Kovčegu saveza i vode koja utapa i ponovno rađa. Ove stvari postaju jasne tek u svjetlu osobe Isusa, novog Kovčega Saveza, čija nam smrt i ponovno rođenje dopuštaju da se ponovno rodimo u sakramentu krštenja i da ga primimo u Euharistiji. Bez činjenične istine Novog zavjeta, Stari zavjet je pun nasumičnih besmislenih ubacivanja. Ovo također nije izvor iz kojeg možemo izvući duboko značenje.
Cijela biblija, od Postanka do Otkrivenja, fokusirana je na jedan događaj – stvarno, biološko rođenje, smrt i uskrsnuće Isusa Krista. Baš poput ljudi Isusovog vremena koji su ga vidjeli, čuli i dotaknuli svojim fizičkim znanstvenim osjetilima, moramo birati između potpunog prihvaćanja doslovne istine o Kristovom uskrsnuću, poput apostola koji su gotovo svi bili mučenici zbog te činjenice, ili daleko, poput bogatog mladića koji se nije mogao potpuno posvetiti nasljedovanju Isusa.
Možemo i trebamo vidjeti duboki simbolizam prisutan u kršćanskom svetom pismu i tradiciji. Jordan Peterson to vidi i njegova je analiza na ovu temu prilično oštra. Ali da bi ikome bilo od koristi, ovo razumijevanje zahtijeva prihvaćanje doslovne istine kršćanstva. Ako je temeljna istina vjere samo simbolizam, dovraga s tim.
Autor fotografije Matea Gregg na Unsplash