Shvaćanje velikog Božjeg milosrđa: prijelazni sakrament krštenja
Pitanja i odgovori o kršćanstvu

Shvaćanje velikog Božjeg milosrđa: prijelazni sakrament krštenja

Knjiga proroka Ezekiela bilježi razgovor koji je Bog vodio s prorokom o sakramentu prijelaza koji bi svakoj osobi oprostio uvrede i udijelio joj život pun milosti. Učinio je to u šestom stoljeću prije Krista ili gotovo 600 godina prije rođenja Krista!

Bog ne samo da je opisao Ezekielu radnju potrebnu za izvršenje ovog ulaznog sakramenta, nego je također opisao njegove rezultirajuće učinke, i jednako važno, što će se od primatelja tražiti učiniti nakon što se primijeni.

“Poškropit ću te čistom vodom da te očistim od svih tvojih nečistoća, i od svih tvojih idola ću te očistiti. Dat ću vam novo srce i staviti novi duh u vas, uzimajući iz vaših tijela vaša kamena srca i dajući vam prirodna srca. Stavit ću svoj duh u vas i učinit ću da živite po mojim zakonima, pazeći da vršite moje naredbe.” (Ez 36: 25-27)

Ovaj prijelazni sakrament je naravno veliki sakrament krštenja. Smatra se sakramentom prijelaza jer je prvi i apsolutno neophodan sakrament koji se prima prije primanja bilo kojeg drugog sakramenta Crkve. Ono što je važno, dostojnim primanjem sakramenata Crkve primatelj dobiva posvećujuću milost i vječni život s Bogom! Dakle, iznimna važnost sakramenta krštenja, ulaza u duhovni život Kristove Crkve!

Ovaj biblijski odlomak samo je jedno od mnogih otkrivenja Božjeg plana s predumišljajem za naše spasenje koji je sadržan u raznim knjigama Starog zavjeta. Ova proročanska izjava o ustanovi sakramenta krštenja bit će opravdana posvećujućom smrću i uskrsnućem Isusa Krista i ostvarena kada je svojim učenicima, neposredno prije svog uzašašća, dao ove riječi.

“Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio. I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” (Mt 28, 18-20)

Postoje dvije vrlo važne i paralelne točke koje treba istaknuti kada promatramo ova dva odlomka jedan pored drugog. Prvi se bavi djelovanjem, elementom i oblikom koji trebaju biti prisutni u sakramentu krštenja. Svi crkveni sakramenti imaju ove tri karakteristike.

Radnja u ovom sakramentu je uranjanje, polijevanje ili škropljenje vodom (sve su te radnje prihvatljive) osobe koja se krsti. Bitan element je voda. Dok su obrazac riječi koje je izrazio svećenik kada se voda nanosi jednom od ove tri metode tijekom krštenja.

Radnja i element ovog ulaznog sakramenta sadržani su u gornjem čitanju iz Knjige proroka Ezekiela, dok oblik, ili riječi ustanove, otkriva Isus svojim učenicima u gornjem čitanju iz Matejeva evanđelja. Dakle, ova dva biblijska odlomka pružaju sve bitne karakteristike ovog velikog sakramenta, naime potrebno djelovanje, element i oblik, zajedno s njihovim rezultirajućim učinkom.

Druga važna i paralelna točka u vezi s ova dva odlomka je da svaki od ovih biblijskih odlomaka ima dva dijela. Prvi dio svakog od njih daje ili strukturu ili oblik sakramenta krštenja, o kojem smo već raspravljali, dok se drugi za svaki od njih odnosi na odgovornosti kojih se novokršteni mora pridržavati kao novoinicirani učenik Isusa Krista. Dakle, dok je sakrament krštenja inicijacija u život milosti s Bogom, on zahtijeva stalnu predanost da se živi život dostojan Božjeg velikog dara vječnog života!

U odlomku iz Knjige proroka Ezekiela, Bog je to prenio kada je rekao: “Neka živite po mojim zakonima, pažljivo čuvajući moje odredbe.”

Dok u odlomku iz Matejeva evanđelja, Isus prenosi istu poruku kada je rekao svojim učenicima:

“Učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio”

Oba ova biblijska izraza sadrže riječ “promatrati”. Ovdje riječ promatrati znači slijediti, ili pridržavati se, ili biti poslušan. U biti, Bog otkriva da, kako bismo živjeli s njim zauvijek, moramo biti kršteni kao što je propisano i odsada se pridržavati, ili drugim riječima, slijediti sva učenja koja je Isus zapovjedio svojim učenicima.

Svi kršćani, ili otprilike četvrtina svjetske populacije su kršteni. No, nažalost, mnogi od onih koji se ubrajaju među krštene ne poštuju niti se pridržavaju Isusovih učenja. Osim toga, iako je broj krštenih velik, on promašuje cilj za veliki red veličine! Velika većina ljudi ostaje nekrštena. To je rezultat krize vjere u Boga u našoj današnjoj kulturi. Moramo biti bolji!

Ono što je hitno potrebno jest veći evangelizacijski napor koji uključuje bolju katehezu i bolju apologetiku! Loša kateheza tijekom nekoliko desetljeća rezultirala je neznanjem, od strane mnogih, čak i najosnovnijih elemenata naše vjere, najvažniji među njima, potrebe da budemo kršteni i da živimo životom učeništva u Isusu Kristu! Nije ili ili, nego je potrebno oboje! Tri su nas generacije udaljene od dobre i sveobuhvatne kateheze! Ne možemo adekvatno braniti vjeru ako prvo ne upoznamo vjeru! Dobri vjeroučitelji iznjedrit će dobre evanđeliste i dobre apologete, kao i dodatne dobre katehete!

Isus naglašava koliko je životno važno da se netko krsti kada je rekao Nikodemu:

“Amen, amen, kažem ti, ako se tko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u kraljevstvo Božje.” (Iv 3,5)

Kad bolje razmislimo, ove Isusove riječi prilično otkrivaju apsolutnu nužnost krstiti se. Mnogi bi rekli da krštenje nikako nije potrebno za ulazak u vječni život s Bogom. Vjerojatno bi tvrdili da bi bilo očito nepravedno od Boga osuditi nekoga tko nikada nije čuo za krštenje, a kamoli da ga je primio. Možda će, kao što mnogi misle, Bog biti milosrdan kad sudi onima koji su nekršteni.

Ali čini se da se to kosi s gore navedenim Isusovim riječima Nikodemu. Kako drugačije tumačiti “rođen iz vode i Duha” osim putem krštenja. U svakom slučaju, potrebno je učiniti sve kako bi se nekrštene poučilo o važnosti primanja regenerativnih voda krštenja i prihvaćanja bogatstva vjere! Njihove vječne duše mogle bi biti u velikoj opasnosti ako ostanu nekrštene.

Rimokatolička crkva uči da postoje tri načina primanja krštenja, iako je samo jedan sakrament. Glavno među njima je krštenje vodom kako je opisano u ovom članku. Ali druga dva se također smatraju učinkovitima u relativno ograničenim okolnostima. Oni su krštenje krvlju i krštenje željom.

Katekizam Katoličke Crkve kaže: “Crkva je uvijek bila čvrsto uvjerena da su oni koji podnose mučeništvo za vjeru, a da nisu primili krštenje, kršteni svojom smrću za Krista i s Kristom. Ovo krštenje krvlju, kao i želja za krštenjem, donosi plodove krštenja, a da nije sakrament.” (KKC 1258)

Katekizam dalje raspravlja o krštenju želje navodeći: “Katekumenima koji umru prije svog krštenja, njihova izričita želja da ga prime, zajedno s pokajanjem za svoje grijehe i ljubavlju, jamči im spasenje koje nisu mogli primiti. kroz sakrament.” (CCC 1259)

Ovo su dvije, vrlo usko primijenjene iznimke od krštenja vodom i Duhom koje Isus spominje u Ivanovu evanđelju. A na te okolnosti utječe samo nečija predispozicija, kao što je gore navedeno, neposredno prije smrti. Budući da je tri četvrtine svjetske populacije nekršteno, rizici koje preuzima velika većina ljudi su nesagledivi.

Bog je sav milosrdan, ali je i sav pravedan! Milost bez pravde nije milost nego dozvola. Isus je često poučavao o postojanju pakla i stvarnosti da će mnogi svojim djelima završiti tamo otići.

Mnogi u našoj kulturi toliko su zaokupljeni vizualnim ili materijalnim svijetom, koji je prolazan, da ignoriraju stvarnost vječnosti. I na temelju svojih životnih izbora, gdje će provesti tu vječnost. Uistinu, toliki su užasno nespremni za ono što će se dogoditi jednom kada se ovaj život približi kraju! Nažalost, ako se okolnosti radikalno ne promijene, mnoge će duše biti izgubljene. I mi kršteni ćemo morati podijeliti dio odgovornosti za te izgubljene duše zbog vlastitih nedjelovanja tijekom našeg života. Bio bi to grijeh velikog propusta. A grijesi propusta mogu biti jednako strašni kao i grijesi počinjenja.

Prisjetite se prispodobe o Lazaru i bogatašu. Nakon smrti, bogataš se nađe u podzemlju gdje se muči, te moli oca Abrahama da pošalje Lazara da umoči prst u vodu i dođe mu rashladiti jezik. Isusove prispodobe zapravo su samostalne, što znači da nisu potrebne dodatne informacije o likovima ili njihovim postupcima u prispodobi da bi se razumjelo Isusovo učenje. Bogatašev grijeh bio je ignoriranje nevolje siromašnog Lazara dok su obojica bili živi, ​​što je bio grijeh propusta. Drugim riječima, nije ono što je bogataš učinio, već ono što je propustio učiniti ono što je jamčilo vječni život bez Boga! Mjesto koje zovemo pakao!

Možemo i moramo nešto poduzeti. Još uvijek imamo vremena pomoći da to ispravimo. Isus je rekao: “Žetva je bogata, a radnika malo”. Dok razmišljam o stanju u našem današnjem svijetu, osjećam da žetva nikada nije bila bogatija, niti je radnika bilo tako malo u odnosu na golemu žetvu. Vrijeme je da se svatko od nas uputi u žetvu i baci leđa na posao!

Mnogi će možda reći da ne znam kako to učiniti. Pa, ako vam nedostaje razumijevanje vjere, posvetite svoju pozornost njezinom razumijevanju najbolje što možete, umjesto da gubite dragocjeno vrijeme na nepotrebne stvari. Ne postoji vrijeme poput sadašnjosti! Svatko od nas mora tražiti načine za širenje dobre vijesti evanđelja onima unutar svoje sfere utjecaja i šire. Ako za to imate sklonosti i nadahnuća, postanite kateheta, ili evanđelist, ili apologet vjere!

Naše vrijeme u čistilištu mogli bismo provesti razmišljajući o izgubljenim dušama koje je Bog smjestio u naše živote, a mi smo odlučili šutjeti iz straha od pogrešnog uvjerenja da bi ih poučavanje o nužnosti krštenja uvrijedilo. Ostavite po strani svoj budalasti ponos i priznajte da je mnogima kratko vrijeme! Hrabrost je herojska vrlina danas potrebna kao nikada prije!


Autor fotografije Josh Applegate na Unsplash

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Kruh nebeski: sedamnaesta nedjelja kroz godinu

Katoličke vijesti

Parabole o kraljevstvu nebeskom

Katoličke vijesti

9 Simboli Duha Svetoga koje Crkva koristi

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti