U došašću, ako pitamo kako se možemo pripremiti za Isusov dolazak u ovoj novoj liturgijskoj godini, današnja su čitanja puna odgovora.
Evanđelje (Pročitaj Mk 1,1-8)
Na početku Evanđelja sv. Marko najavljuje da se Isaijino stoljećima staro proročanstvo o onome tko će pripremiti put za dolazak Mesije (ovdje spojeno s Izl 23,20 i Mal 3,1) konačno ispunilo. . Ivan Krstitelj bio je “glasnik” kojeg je Bog poslao da pripremi svoj narod za ovaj veliki događaj. Zašto bi Mesiji trebao netko tko će “pripraviti put GOSPODU”? Zašto jednostavno nije mogao doći i pokrenuti djelo spasenja? Sveti Marko nam govori da se “Ivan Krstitelj pojavio u pustinji naviještajući krštenje obraćenja za oproštenje grijeha.” Njegova pomalo ekscentrična misija (odjeven u devinu dlaku i jedenje skakavaca) trebala je potaknuti narod Jude na razmišljanje o svojim odnosima s Bogom, a posebno o svojim grijesima. Zašto bi ovo bila važna priprema za Isusov dolazak? Da su ljudi postali otupjeli i ravnodušni prema svojim grijesima, da su bili samozadovoljni samopravednošću vjerskih obreda, bi li ikada shvatili potrebu za Mesijom koji bi ih izbavio od njihovih grijeha, a ne od Rima? Bez iskrenog shvaćanja koliko su bili potrebni i bespomoćni da slušaju Božje zapovijedi, opis Ivana Krstitelja Isusa kao “Jaganjca Božjeg koji odnosi grijeh svijeta” (Iv 1,29) ne bi pao na gluhe uši.
Mnogi su se ljudi odazvali Krstiteljevoj poruci. “Ljudi iz cijele Judeje i svi stanovnici Jeruzalema izlazili su k njemu.” Očito je njegovo propovijedanje pogodilo živac. Došlo je do istinskog kajanja “dok su priznavali svoje grijehe” i krstili se u Jordanu. Ivan je znao da ne može ukloniti grijehe ljudi. Njegovo krštenje predstavljalo je grešnikovo pokajanje – priznanje da nije ljubio Boga svim svojim srcem, dušom, umom i snagom, niti svoga bližnjega kao samoga sebe. Ivanovo krštenje jednostavno je bila priprema za sljedeću stvar koja se trebala dogoditi. Osim pokajanja, grešnik je morao proći i ponovno rođenje. Jedna je stvar žaliti se za svoje grijehe i željeti ih ukloniti; drugo je dobiti oproštenje grijeha i dobiti novo srce za Boga. Netko drugi bi to morao učiniti.
Ivan je rekao ljudima o tom Nekom Drugom: “Za mnom dolazi jači od mene. Ja sam vas krstio vodom; On će vas krstiti Duhom Svetim.” Jednom kad bi ljudi došli do pokajanja za svoje grijehe i željeli nešto bolje u svojim životima s Bogom, bili bi željni krštenja Duhom Svetim. Bili bi spremni za Isusa. Ivanovo djelo pripreme bit će obavljeno.
Naglasak Evanđelja na pokajanju kao ispravnoj pripremi za Isusov dolazak pomaže nam razumjeti zašto je ljubičasta boja liturgijske boje Došašća. Ovo je pokorničko vrijeme, kao i korizma. To je nova prilika za razmišljanje o našim grijesima i našoj velikoj potrebi za Spasiteljem od njih. Ako u došašću ne provodimo vrijeme u samoispitivanju, ne dopuštamo mu da u nama obavi svoj puni posao.
Srećom, naša druga čitanja pružit će nam pomoć koja bi nam mogla biti potrebna da ne propustimo značenje Došašća.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, molim te, pomozi mi da se ispitam u ovom došašću; Želim se pripremiti za Tebe.
Prvo čitanje (Pročitaj Iz 40,1-5, 9-11)
Ovdje je Izaijino proročanstvo o “glasu [that] viče: “U pustinji pripravite put Jahvi!” Prvih nekoliko stihova pomaže nam razumjeti da je Bog kaznio Judu zbog opetovane nevjere saveza tako što je poslao narod u progonstvo. Ta je kazna trebala doći kraju (“dobila je iz ruke Jahvine dvostruko za sve svoje grijehe”). Prorok je gledao unaprijed na vrijeme utjehe, koje će uključivati i sam Božji dolazak: “Evo dolazi sa snagom GOSPODIN Bog.” Njegovo pojavljivanje bi bilo “poput pastira” koji pase svoje stado i nježno se brine za njih.
Dakle, kako je Izaija opisao pripremu za ovo otkrivenje slave Božje? “Izravnajte u pustoši autocestu Bogu našemu!” Ako razmišljamo o ovoj opomeni kao metafori uređenja našeg vlastitog duševnog rada u došašću, mogli bismo potražiti gdje u nama postoje doline, neka vrsta nedostatka ili padova ili potonuća u vrlinama našeg života. Te doline moraju biti popunjene. Što je s planinama ili brdima, preprekama ponosa ili samopravednosti koje nas nadimaju? Treba ih spljoštiti. Što je s kamenjem spoticanja iskušenja koje nas sapliće i koči nas na putu? Treba ih ukloniti, ostavljajući “ravnicu” kojom se lako snaći.
Ako dopustimo Izaiji da nam pomogne pripremiti put GOSPODU u došašću, bit ćemo spremni, kada se naš Gospodin pojavi, da nas skupi u naručje i nosi u svojim grudima.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, želim razjasniti gruba mjesta u sebi, otvoreni hod za Tebe u moj život. Molim te, pokaži mi ta gruba mjesta.
Psalam (Pročitaj Ps 85,9-14)
Psalam nam opisuje kako je Bogu biti sa svojim narodom, “slava koja prebiva u našoj zemlji”. Budući da je Bog sama dobrota, Njegova će prisutnost značiti da će se „dobrota i istina susresti; pravda i mir će se ljubiti.” Ako su ovo neke od značajki Božje prisutnosti među ljudima, ispunjene u Isusovom utjelovljenju, kakva nam je priprema potrebna da tako živimo? Čak i ako samo iskoristimo četiri riječi spomenute u ovom čitanju — dobrota, istina, pravda, mir — da se preispitamo, da vidimo žive li u nama, sigurno nam neće promaći značenje ovogodišnjeg došašća!
Kada razmišljamo o svom životu na ovaj način, spremni djelovati prema onome što nađemo, bit ćemo spremni reći s psalmistom: “GOSPODINE, daj nam da vidimo tvoju dobrotu i daj nam svoje spasenje.”
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj 2 Pt 3,8-14)
Sveti Petar nam daje prekrasne savjete o tome kako se pridržavati vremena čekanja. Dugo smo čekali drugi Isusov dolazak, puno duže nego ljudi Petrova dana. Ipak, morao ih je ohrabriti da ne budu nestrpljivi. Uvjeravao ih je da svako “odgađanje” ima samo jednu svrhu – više pokajanja i više obraćenja! Isus jednostavno daje ljudima više vremena da budu spremni kada se On pojavi. Međutim, On će se jednog dana pojaviti, pa je mudro razmisliti o tome “kakve bi osobe trebale [we] biti dok čekamo i ubrzavamo nadolazeći dan Božji.” Sveti Petar predlaže da bismo trebali biti ljudi “svetosti i odanosti… željni da se pred Njim nađu bez mrlje i mane, u miru.” Ovdje ponovno vidimo naglasak na pripremi samoispitivanjem i obvezom da živimo život koji je Isus osvojio za nas.
Kao što vidimo, Advent će biti radno vrijeme za katolike, ali ne na način na koji je naša kultura zaposlena u ovo doba godine. Naša priprema za Božić je potpuno unutrašnja. Kad bude temeljita, tada ćemo biti spremni na Badnjak “vapiti”, kako kaže Izaija, “na vrhu [our] glas…i reci…Evo [our] Bog!”
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, hvala Ti što si mi dao još godinu dana da budem spreman za Tebe. Pomozi mi da odlučim težiti svetosti i biti strpljiv u čekanju.
Slika: Michelangelo Cerquozzi – Sveti Ivan Krstitelj propovijeda u pustinji, javno vlasništvo.
