Nedjelja Gaudete: Raduje se duša moja u Bogu
Pitanja i odgovori o kršćanstvu

Nedjelja Gaudete: Raduje se duša moja u Bogu

U ovu nedjelju Crkva nas poziva na radost, iako našem čekanju i pripravi još nije kraj. Zašto?

Evanđelje (Pročitaj Iv 1,6-8, 19-28)

Danas imamo još jedan opis djela Ivana Krstitelja prije javnog pojavljivanja Isusa na rijeci Jordanu. Osim što je pozivao narod Judeje na pokajanje, Ivan je također morao odgovarati na pitanja o sebi. Moramo znati da je očekivanje Mesijinog dolaska bilo na vrhuncu u Judeji u prvom stoljeću. Stoljećima ranije, prorok Daniel dobio je poruku od anđela Gabrijela s numeriranim izračunom godina koje će proći između izgnanstva Jude u Babilon i pojave Božjeg “pomazanika”. Tijekom tog vremena (oko 500 godina), četiri velika poganska kraljevstva će se uzdići i padati. Posljednje od tih kraljevstava zapravo će biti predano “svetcima Božjim” i postati Njegovo kraljevstvo na zemlji. Izračunavajući Danielovo proročanstvo, Židovi iz vremena Ivana Krstitelja znali su da je vrijeme stiglo. Stoga nije ni čudo što su ga vjerski vođe izravno pitali: “Tko si ti?” Sigurno su se pitali je li on obećani (i neminovni) Mesija. Rekao im je: “Ja nisam Krist.”

Židovi su ga također pitali je li on Ilija ili “Prorok”. Zašto su to pitali? Prorok Malahija je prorekao da će Ilija obaviti posljednje pripreme za dolazak Mesije (vidi Sir 48:1; Mal 4:5). Ivan je rekao Židovima da on nije Ilija u tijelu, ali mi znamo da je njegovo djelo obavljeno u Ilijinom duhu (koji je, u svoje vrijeme, stoljećima ranije, pozvao narod Izraela na pokajanje i odluku). Isus je to kasnije jasno rekao (pročitaj Mt 11,14). Kad su Židovi pitali Ivana je li on “Prorok”, mislili su na lik iz Mojsija prorečen u Pnz 18:15-19. Ivan nije bio taj mesijanski prorok; Isus je sam ispunio tu ulogu kao novi Mojsije (vidi Iv 4,20-26; 6,14; 7,40). Židovi su bili na pravom putu u svom ispitivanju, ali im je Krstitelj morao razjasniti tajnu.

Svećenici i leviti koji su ispitivali Ivana imali su pravo vjerovati da je on proročansko ispunjenje netko. Dakle, ukazao im je na jedno od Izaijinih proročanstava, rekavši im: “Ja sam ‘glas onoga koji vapi u pustinji, poravnite put Jahvi’.” Njegovo je djelo bilo pripremanje i iščekivanje Mesije. Uvjeravao je Židove da će “Onaj koji dolazi za mnom” biti Onaj kojeg traže, Onaj koji je, ironično, već bio među njima, ali “koga vi ne prepoznajete”. Ivan je znao da, iako je on sam bio poslan od Boga, neće se uspoređivati ​​s Onim koga su Židovi tražili, Onim “čijemu remen na sandali” nije bio dostojan odriješiti.

Sada kada smo to shvatili, možemo se vratiti na nekoliko prvih redaka ovog čitanja da razmislimo zašto nas Crkva poziva na radost u ovom pokorničkom vremenu koje još nije liturgijski završilo. Pogledajte kako sveti Ivan Evanđelist opisuje Mesiju ovdje – ne kao lik ispunjenja proročanstva, već kao “svjetlost”. U recima koji nisu uključeni u današnje čitanje, sveti Ivan nam govori da “In [Jesus] bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima. Svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.” (Iv 1,4-5)

To je to! Prije Isusova dolaska, ljudi su sjedili u tami, čekajući “svjetlo” koje je bilo još daleko u budućnosti. Sada, međutim, u vremenu nakon Njegovim dolaskom sve se promijenilo. Svjetlo je došlo na svijet, u Utjelovljenju, i ostao zauvijek. Da, Isus je, nakon svog uskrsnuća, uzašao iz svog zemaljskog života na svoje prijestolje pored svog Oca na nebu. Međutim, s njegovim darovima i Duha Svetoga (stvarajući Crkvu, Njegovo mistično tijelo) i Euharistije (Njegova sakramentalna stvarna prisutnost među nama), Njegovo svjetlo ostaje. Tama (ma koliko mračna postala) nikada ne može pobijediti ovo Svjetlo. Za sada jednostavno čekamo da ovo Svjetlo preraste u svoju puninu – svijetlu, zasljepljujuću slavu Drugog dolaska. To je ono što ponavljamo kada palimo adventske svijeće. Svaki tjedan svjetlost postaje sve svjetlija i svjetlija; kad dođe Božić, to je potpuni krug svjetla, koji rastjeruje tamu. Tako je iu vremenu i prostoru, dok iščekujemo povratak našeg Gospodina. Čak i kada nas okolnosti i poteškoće pritisnu, stvarajući plašt tame, sada znamo da se Kristovo Svjetlo nikada ne može ugasiti. Zato, iako naš posao čekanja i pripreme u došašću još nije završio, danas palimo ružičastu svijeću.

Postoji samo jedan odgovarajući odgovor na ovu Radosnu vijest: Radujte se!

Mogući odgovor: Gospodine Isuse, ponekad sam poput Židova Ivanova vremena – iako si već među nama, ne prepoznajem te. Pomozi mi da danas vidim Tvoje svjetlo.

Prvo čitanje (Pročitaj Iz 61,1-2a, 10-11)

Izaija je bio prorok i Božje kazne za grijeh i Njegove utjehe spasenja za Izrael. U prvih nekoliko stihova našeg čitanja, Izaija najavljuje da ga je GOSPODIN pomazao da donese “radosnu vijest” zarobljenicima babilonskog izgnanstva, jer im najavljuje budući kraj njihova zatočeništva i povratak u njihovu domovinu. U konačnici, međutim, ove su riječi trebale opisati djelo oslobođenja koje će Isus učiniti za grešnike. Upravo tim riječima naš Gospodin je najavio početak njihova ispunjenja, kada ih je naglas pročitao u sinagogi u Nazaretu i rekao okupljenima: “Danas se ovo Pismo ispunilo pred vama” (Lk 4,21).

U sljedećih nekoliko stihova vidimo Izaijin opis onoga što Božja obnova Njegovog naroda proizvodi u njima: “Radujem se od srca u GOSPODINU, u mom Bogu je radost duše moje.” I dalje se veselimo! Na ovu treću adventsku nedjelju Crkva nas podsjeća da je već započelo to divno oblačenje grešnika u prekrasne haljine spasenja (obratite pažnju na bogato ukrašeno svećeničko ruho koje se nosi danas na misi). Iako moramo čekati i raditi na njegovom ispunjenju, danas se možemo radovati onome što se već dogodilo i svemu što je pred nama.

Mogući odgovor: Gospodine Isuse, hvala Ti za ovaj dan osvježenja u došašću. Ne zaboravi da je Tvoja pobjeda oslobođenja već počela.

Psalam (Pročitaj Lk 1,46-50, 53-54)

Kako je prikladno da na ovu ružnu nedjelju molimo Gospine riječi u njezinoj pjesmi radosti kada je posjetila svoju rođakinju Elizabetu. Vrijedno je napomenuti da Marija pjeva ovu pjesmu ne u vrijeme Navještenja, kada prvi put čuje Gabrijelovu poruku, nego kada posjećuje Božji narod, kojeg predstavljaju Elizabeta i sin u njezinoj utrobi, Ivan Krstitelj. Marija nosi našeg Gospodina Njegovom narodu, i oni prepoznaju da je On Onaj koga je čekao cijeli Izrael. Ona prsne u pjesmu hvale, jer je Bog pokazao naklonost niskima i održao sva svoja obećanja milosrđa i pomoći svom narodu u Isusu. Marija je prva od naše rase koja je upoznala puninu onoga što će Isus jednog dana učiniti u svima nama. Njezine su riječi doista bogate poviješću i trebale bi biti dobrodošle na našim usnama dok njima danas odgovaramo na poziv Crkve: “Raduje se duša moja u Bogu.”

Mogući odgovor: Responzorij je, sam po sebi, odgovor na naša druga čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.

Drugo čitanje (Pročitaj 1. Sol 5,16-24)

Sveti Pavao nas u svojoj poslanici podsjeća da otkad živimo nakon Utjelovljenja i Otkupljenja koje je Isus osvojio za nas, nemamo druge mogućnosti nego “Radujte se uvijek”. Bez obzira koliko dugo moramo čekati Isusov povratak i rješenje “svih okolnosti”, možemo “zahvaliti”. Usidreni smo u Isusovoj pobjedi. Bog želi da budemo s njim! Vidite da sveti Pavao kaže da je naš dio držati se onoga što je dobro i “suzdržavati se od svake vrste zla”. Kada to učinimo, možemo se pouzdati u Boga da će nas učiniti “savršeno svetima… sačuvanima besprijekornima za dolazak našega Gospodina Isusa Krista.” Budući da je Bog “vjeran” i da će to “ispuniti”, od srca odgovorimo danas na poziv Crkve: Radujte se!

Mogući odgovor: Gospodine Isuse, dok počinjem posljednji tjedan u došašću, molim te, pokaži mi gdje sam slab na zlo; ojačaj me da prionem uz dobro.


Slika:

Sveti Ivan Krstitelj pokazuje na Krista, Bartolomé Estéban Murillo, c. 1655. Art Institute Chicago.

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Slučajnost ili Božja ruka?

Katoličke vijesti

Kako dijelimo Krista s drugima?

Katoličke vijesti

Prazan strah protiv vrijednog straha

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti