Posljednje nedjelje u došašću, anđeo prestraši mladu ženu u Nazaretu. Što je staro, a što novo u njegovoj poruci njoj?
Evanđelje (Pročitaj Lk 1,26-38)
Koliko smo puta čuli čitanje ovog Pisma? Ako nam je jako poznat, trebali bismo se potruditi da ga sada čujemo svježim ušima. Možda to možemo učiniti ako pokušamo zamisliti kako je Mariji bilo voditi taj razgovor s Gabrijelom kao što se to dogodilo u povijesti.
Prvo, trebamo nešto o Mariji. Papa Benedikt XVI. jednom ju je opisao kao ženu duboko prožetu Riječju Božjom u Svetom pismu. Razmišljajući o njoj Magnificat, napisao je: “Ovdje vidimo koliko je Marija potpuno domaća s Božjom Riječi, s kojom lakoćom ulazi u nju i iz nje izlazi. Ona govori i misli Riječju Božjom; Riječ Božja postaje njezina riječ, a njezina riječ proizlazi iz Riječi Božje” (Deus Caritas Est, 41). Dobro je da razmislimo o tome što Papa ovdje kaže o Mariji. Poznavala je Stari zavjet iznutra i izvana! Da bismo razumjeli njezinu reakciju na Gabrielov posjet, morat ćemo razumjeti koliko se biblijskih obećanja ispunjava u ovoj jednoj skromnoj sceni u Nazaretu. Ništa od ovoga ne bi bilo izgubljeno za Mariju, ali ako ne poznajemo naš Stari zavjet, moglo bi biti izgubljeno za nas. Da biste to izbjegli, razmotrite sljedeće točke:
(1) U povijesti Izraela, anđeo Gabriel je bio taj koji je objasnio proroku Danielu (oko 6.th stoljeće prije Krista), događaji koji će pratiti Mesijin dolazak (vidi Dan 9:21-27). Gabrijel je Danielu dao raspored Mesijinog pojavljivanja, što se pokazalo baš u vrijeme kad je iznenadio Mariju svojim posjetom. Gabriel je bio taj koji je prorekao vrijeme Mesijina dolaska; Gabriel je bio taj koji sada prenosi poruku o Njegovom dolasku u Isusu.
(2) Gabriel pozdravlja Mariju na neobičan način: “Zdravo, milosti puna!” Posljednja žena na zemlji koja je bila “milosti puna” bila je Eva, “majka svih živih” (pročitaj Post 3,20). Nije ni čudo što je Mary bila “jako uznemirena… i razmišljala je kakav bi to pozdrav mogao biti.” Kad Adam i Eva nisu poslušali Boga, nadnaravna milost koju su primili kad ih je Bog stvorio umrla je. Od tog trenutka nadalje, jedina nada čovječanstva bit će pojavljivanje “žene” i “njezina potomstva” (pročitajte Post 3:15) preko kojih je Bog obećao poraziti svog neprijatelja, zmiju. Marija je znala, iz Svetog pisma, da će milošću ispunjena žena i sin učiniti svu razliku u ljudskoj povijesti. Od Gabriela čuje da je ona ta žena.
(3) Gabrijel govori Mariji da će imati sina koji će se “zvati Sin Svevišnjega i Jahve Bog dat će mu prijestolje Davida, njegova oca… i njegovom kraljevstvu neće biti kraja.” Marija bi to prepoznala kao gotovo doslovce ispunjenje saveznih obećanja koja je Bog dao Davidu, kralju Izraela, otprilike devet stoljeća ranije (više o tome dok razmišljamo o našem Prvom čitanju). Trebalo je dugo vremena, ali Gabrijelova poruka uvjerava Mariju da je Bog sada ispunio ta obećanja.
(4) Marija je zbunjena “kako” ovog događaja, kako ga je opisao Gabriel. Da je jednostavno bila mlada žena zaručena za muškarca iz Davidove loze (kao što je bio Josip), ovdje nema ničega što bi je zbunilo. Međutim, čini se da je Marija zavjetovala svoje djevičanstvo Bogu i nije namjeravala imati bračne odnose s Josipom. Rano u povijesti kršćanstva sugeriralo se da se Marija doista zavjetovala Bogu u mladosti, vjerojatno planirajući posvetiti se molitvi u Hramu, poput proročice Ane u Novom zavjetu (pročitaj Lk 2,36-38). ). Trebao bi zaštitnika koji bi se brinuo za njezine potrebe, ali koji je također bio spreman poštovati njezin zavjet djevičanstva. Josip je bio taj čovjek. Ako je ovo bio scenarij u kojem se Gabriel pojavio, Marijino pitanje ima savršenog smisla. Također sugerira da je do ovog trenutka Marija imala plan kako će živjeti svoj duboki i neobičan život s Bogom. Anđeoskom objavom taj se plan izokrenuo (popis starozavjetnih likova za koje je to također vrijedilo predug je da bismo ga ovdje spominjali). Njezino je trebalo biti fizički plodno djevičanstvo.
5) Gabriel objašnjava Mariji da će je sila Svevišnjega “zasjeniti” i da će ona začeti Dijete koje će biti sveti Sin Božji. “Zasjeniti” je točno riječ koja se koristi u grčkoj verziji Izlaska 40:35 da bi se opisalo kako je Jahve “zasjenio” Svetohranište, učinivši ga svojim prebivalištem u Izraelu. Ovaj bi jezik zasigurno učinio Mariju nepovjerljivom. Sin bi bio začet u njezinom tijelu po Duhu Svetom? Vlastiti Božji Sin? Pogledajte da Gabriel čita njezinu nevjericu: “Bogu ništa neće biti nemoguće.” Budući da je bila žena iz Pisma, Mariju bi ove riječi podsjetile na Saru i Hanu, žene velike vjere u Starom zavjetu koje su također čudesno začele djecu. Marija bi znala napamet riječi anđela o Sarinom “nemogućem” začeću, prije gotovo 2000 godina: “Je li išta teško za GOSPODA?” (pročitaj Post 18:14)
(6) Pogledaj Marijin odgovor: “Neka mi bude po tvojoj riječi.” Ovdje se odlučuje podložiti Božjem planu za svoj život s Njim, napuštajući vlastiti. Čineći to, morala je prigrliti mogućnost nesporazuma, pa čak i srama povezane s naizgled kršenjem zavjeta djevičanstva. U Edenu, Eva je slušala laž palog anđela o Bogu, jer je on učinio da se osjeća slabom i prevarenom ako je vjerovala Božjoj Riječi. Ne želeći sram za koji je rekao da dolazi s ovisnošću o Bogu, odlučila je neposlušnost. Maryno “da” otvorilo ju je u svijet komplikacija! Međutim, kada je odabrala Božji put umjesto vlastitog, na mjestu je postala nova Eva – “žena” čije će “sjeme” zdrobiti glavu zmije, jednom zauvijek.
Razmislite o ovom nevjerojatnom prizoru. Koliko toga ispunjava i proriče! Ipak, sve nas to podsjeća na jednu veliku činjenicu: Boga drži Njegova obećanja. Kakva li dobra vijest za ljude poput nas, koji u došašću čekamo da vidimo Gospodina, koji je obećao doći k nama i neće nas ostaviti siročad. Neće razočarati.
Mogući odgovor: Blažena Majko Marijo, moli da povjerujem da je predanje Očevoj volji cijela svrha mog današnjeg postojanja.
Prvo čitanje (Pročitaj 2. Sam 7,1-5, 8b-12, 14a, 16)
Ovi stihovi opisuju priliku u kojoj je Bog sklopio savez s Davidom, kraljem Izraela. David je bio “čovjek po srcu Božjem”, kako je opisan u Svetom pismu. Kada je preuzeo prijestolje (oko 1010. pr. Kr.), želio je izgraditi “kuću”, ili trajno počivalište za Zavjetni kovčeg. Međutim, Bog je imao druge planove. Bog je želio izgraditi “kuću”, ili dinastiju, za Davida. Sjetite se da kada je izraelski narod molio za kralja da vlada nad njima, njihova je želja zapravo predstavljala nedostatak vjere. Već su imali kralja — samog Boga. Savez koji je sklopio s njima na planini Sinaj trebao je biti njihovo životno pravilo, a Bog je pristao biti njihov zaštitnik i branitelj sve dok su bili vjerni tom savezu.
Narod je, međutim, inzistirao na tome da ima kralja kao i svi drugi narodi oko njih. Nakon jednog pogrešnog starta, s kraljem Šaulom, Bog je u Davidu pronašao čovjeka koji ga je volio iznad svega. Dakle, ovdje Bog daje nečuvena obećanja Davidu koja bi ga na kraju dovela do toga da živi u krvi i mesu usred svog naroda. Izrael bi doista imao Boga za svog kralja – u Isusu, Davidovom potomku. Vidite da su ove riječi koje opisuju kralja kao Božjeg Sina i Njegovu vladavinu kao vječnu one koje je Gabriel upotrijebio u svojoj poruci Mariji. Ovo Božje obećanje o Davidovom prijestolju visjelo je u izraelskom zraku stotinama godina.
Jednog dana u Nazaretu, konačno se ispunjava.
Mogući odgovor: Nebeski Oče, dopusti da nikada ne zaboravim Tvoju veliku želju da živiš kao Kralj među svojim narodom, Crkvom. Ti želiš biti s nama koliko i mi s Tobom!
Psalam (Pročitaj Ps 89,2-5, 27, 29)
Psalmist ovdje veliča i Božja obećanja i vjernost, jer je On Onaj čija je “dobrota utvrđena zauvijek” u savezu koji je sklopio s Davidom. Bog je taj koji će “potvrditi” i “utemeljiti” Davidovo prijestolje “za sve naraštaje”. Isus je uzašao na to prijestolje prilikom Uzašašća. On vlada u dobroti sada i zauvijek. Ove su riječi napisane u iščekivanju kralja koji će Boga zvati “Moj otac”. Sada živimo u njegovoj stvarnosti, a posebno u došašću iščekujemo njezino ispunjenje. Dok čekamo, neka riječi responzorijala budu naša pjesma hvale: “Zauvijek ću pjevati dobrotu Jahvinu.”
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj Rim 16,25-27)
Ovi stihovi dolaze pred kraj poslanice svetog Pavla Rimljanima i opisuju nešto životno važno za nas dok čekamo ispunjenje Božjih obećanja. Vidite da nam sveti Pavao govori da se Evanđelje Isusa Krista sada naviješta “prema objavi otajstva koje je stoljećima čuvano u tajnosti, a sada se očituje kroz proročke spise.” To znači da je Bog od početka uvijek imao iznenađujući plan za svoje stvaranje, ali “dugo vremena” on je držan u tajnosti (poput “tajne magije” Narnije u CS Lewisu Kronike Narnije). Bogu je bilo drago to otkriti vrlo sporo, kroz proročke spise Svetog pisma i njihovo konačno ispunjenje. Bog se ne boji vremena. Čak i kad tisućljeća prođu, a nitko ne može shvatiti što On radi, Bog je na djelu pokrećući sve naprijed do završetka. Koja je svrha sveg ovog kretanja naprijed? Sveti Pavao nam govori da se Evanđelje propovijeda “svim narodima” kako bi se “izvela poslušnost vjere”. Božji plan je da ga slušamo jer mu vjerujemo (kao što je bilo s Adamom i Evom). On zna da je poslušnost koja proizlazi iz vjere pravi izvor naše vlastite sreće.
Dakle, danas, kada razmišljamo o Marijinom činu poslušnosti koji proizlazi iz njezine vjere u Boga, znamo da smo na rubu velike radosti. Kada Sin, koji joj je ovdje obećan, na kraju uđe u drugi vrt (Getsemani) i posluša svog Oca zbog svoje vjere, našoj radosti neće biti kraja.
Za sada, međutim, moramo strpljivo čekati. Tajna će se uskoro roditi!
Mogući odgovor: Nebeski Oče, ja nisam strpljiva osoba. Molim Te, nauči me čekati Tvoje djelo s radošću umjesto tjeskobom ili praznim umom.
Slika: Sandro Botticelli, Madona s djetetom