Velika rezidba: Peta uskrsna nedjelja
Pitanja i odgovori o kršćanstvu

Velika rezidba: Peta uskrsna nedjelja

Uoči svoje smrti, znajući da će se odvojiti od svojih prijatelja, Isus im je rekao: “Ostanite u meni, kao i ja u vama.” Kako bi to bilo moguće?

Evanđelje (Pročitaj Iv 15,1-8)

Naše današnje čitanje dolazi iz dijela Evanđelja po Ivanu koji se često naziva “govor o Posljednjoj večeri”. Nakon što je oprao noge učenicima, Isus je dugo razgovarao s njima na vrlo ozbiljan način. Ovo je bio iskren razgovor; nema više parabola. Trebali bismo biti živo zainteresirani za svaku riječ koju je imao reći.

Započinje dramatičnom izjavom: “Ja sam pravi trs, a moj Otac je vinogradar.” Židovskim ušima Njegovih apostola te su riječi oživjele Isusov jedinstveni identitet kao čovjeka i Boga. “Ja sam” bilo je Božje presveto Ime, koje je izraelski Veliki svećenik izgovorio samo jednom godišnje na Dan pomirenja. Božji “loz” bio je Izrael, ljubljeni narod koji je oblikovao za sebe obećanjima danim Abrahamu (vidi Ps 80,8-16; Iz 5,1-7; Jer 2,21). U ovoj izjavi, tako kratkoj, Isus pomaže apostolima razumjeti to nešto novi trebao započeti u Njemu. Izraelova “loza” postala je neplodna, besplodna. Prisjetite se koliko je prispodoba Isus upotrijebio da bi opisao probleme u vinogradu. Sada, On preuzima Izraelov pravi poziv – donosi plod Bogu – i ispunjava ga. Napokon će “vinogradar” biti zadovoljan svojom žetvom. Osim toga, Isusovi će učenici biti mladice na tom zdravom trsu. Otac će ukloniti mrtve grane; On će orezati plodne da donesu “više roda”. Isus govori apostolima da je jedno obrezivanje već izvršeno u njima “zbog riječi koju sam vam rekao”. Apostoli su bili pozvani iz svojih uobičajenih života i dana im je milost da čuju i vide Božju vlastitu Istinu u Isusu. Njihovo “da” Njemu bila je njihova prva rezidba, u kojoj su ostavili sve za Njega. Tijekom pranja nogu, Isus im je rekao da iako im je oprao noge, ne trebaju se okupati “cijeli” jer su “već čisti, ali ne svi”. To nam pomaže vidjeti promjenu koja se dogodila u apostolima njihovim druženjem s Isusom, kao i odstupanje od te promjene koju je izabrao Juda.

Sada, On im govori da “Ostanite u meni, kao što ja ostajem u vama.” Kako bi se to dogodilo da ih On ostavi? Zajedništvo u kojem su uživali tri godine nastavit će se kad im je Isus poslao svog Svetog Duha na dan Pedesetnice. To je bio dan kad su apostoli počeli krstiti obraćenike u život Duha. Pokajanje, obraćenje i krštenje omogućili bi Isusovim sljedbenicima da imaju Njegov život u sebi. Isus jasno kaže da biti Njegov učenik nije samo pokušavati slijediti primjer koji je On postavio u svom zemaljskom životu i svojim učenjima. Tako je možda bilo i s drugim velikim rabinima ili vođama religija u svijetu. Ne, Isus kaže otvoreno, “bez Mene ne možete učiniti ništa.” Isusovi se učenici najprije mijenjaju iznutra, darom ucijepljenja u Kristov život u krštenju, kako uči Crkva. Tada, u milosti našeg sakramentalnog života, možemo odlučiti slijediti Njegov primjer ljubavi. Papa Benedikt to dobro opisuje:

Oci su razliku između ova dva aspekta, kao i njihov međusobni odnos, izrazili pomoću kategorija sakramentum i primjerak: autor sakramentum oni ne znače neki pojedini sakrament, nego cjelokupno Kristovo otajstvo – Njegov život i smrt – u kojem nam se On približava, ulazi u nas po svome Duhu i preobražava nas. Ali upravo zato što ovo sakramentum istinski nas “čisti”, obnavlja nas iznutra, također oslobađa dinamiku novog života. Zapovijed da činimo kao što je Isus činio nije puki moralni dodatak misteriju, a kamoli njegova antiteza. Ona proizlazi iz unutarnje dinamike dara kojom nas Gospodin obnavlja i uvlači u ono što je Njegovo. (Isus iz Nazareta: Veliki tjedan, str. 62)

Obratite pažnju na ishod plodonosnog života učenika: “Ištite što god hoćete i bit će vam. Ovime se proslavlja Otac moj: da donesete mnogo roda i postanete moji učenici.” Kada se uključimo u posao koji nam je Isus ostavio da radimo – širiti Evanđelje i biti savršeni u ljubavi – naše će molitve biti uslišane. Odgovori, kad god i kako god da dođu, pokazat će Božju slavu. To je nepokolebljivo pouzdanje koje bismo trebali imati kada dopustimo da ono što Isus kaže potone u nas: “Tko ostane u meni i ja u njemu, donijet će mnogo roda.”

Kakve plodove možemo očekivati? Poslušajte što kaže Crkva:

Usprkos svim njihovim djelima, molitvama i apostolskim pothvatima, obiteljskom i bračnom životu, svakodnevnom radu, opuštanju duha i tijela, ako se ostvaruju u Duhu – čak i životnim teškoćama ako su strpljivo rođeni – sve to postaje duhovna žrtva prihvatljiva Bog kroz Isusa Krista. U slavlju euharistije one se mogu najprikladnije prinijeti Ocu zajedno s tijelom Gospodinovim. I tako, klanjajući se posvuda svojim svetim djelima, laici posvećuju sam svijet Bogu, posvuda prinoseći štovanje svetošću svoga života. (CCC 901naglasak dodan)

Drugim riječima, kada ostanemo u trsu, cijeli svijet može biti posvećen kroz nas. Kakva lijepa žetva!

Mogući odgovor: Nebeski Oče, zahvaljujem Ti što si zasadio plodnu lozu u ovom gladnom svijetu. Ja danas nudim za Tvoju žetvu.

Prvo čitanje (Pročitajte Djela 9,26-31)

Ovdje imamo izvještaj o Savlu, vatrenom progonitelju kršćana, nakon njegovog susreta s Isusom na putu za Damask. Baš kao što su životi apostola bili promijenjeni (“orezani”) njihovim susretom s Isusom, Savao je nakon obraćenja bio novi čovjek. Odmah je počeo propovijedati Evanđelje u Damasku; kasnije je posjetio Jeruzalem. U početku su, naravno, učenici bili oprezni prema njemu. Je li se potajno pokušavao infiltrirati u njihovu zajednicu pretvarajući se da je vjernik? Barnaba, međutim, jedan od vođa u Crkvi, “uzeo je brigu o njemu i doveo ga apostolima”. Njihovo prihvaćanje njega i njegova svjedočanstva značilo je da ga se kršćani više nisu bojali. Savao se čak suprotstavio helenističkim Židovima u raspravi – istoj skupini koju je sam poticao dok su kamenovali Stjepana, prvog mučenika Crkve (vidi Djela 7:58-8:1). Htjeli su ubiti i Saula! Tada su ga njegova kršćanska “braća” (sada toliko različita od njihovog prethodnog terora) poslala daleko od opasnosti u Tarzus, njegov rodni grad.

U ovoj epizodi Savao postaje primjer onoga što Isus opisuje u našem evanđelju; Njegov susret s čovjekom je ono što ga mijenja. Dok je Savao nekoć bio “grana” bez ploda u Izraelu, njegov susret s Isusom u njega je unio novi život – Isusov život. To vidimo u činjenici da su ga helenistički Židovi htjeli ubiti. Život Saulovog Učitelja postao je i njegov vlastiti život.

Konačno, sveti Luka opisuje tihi rast rane crkve u “cijeloj Judeji, Galileji i Samariji.” Bio je “izgrađen” po Duhu Svetom. To nije bila ljudska organizacija, vođena i osnažena voljom čovjeka. Isusov život, prisutan “utjehom Duha Svetoga”, povećao je njihov broj. Ono je “hodalo u strahu Gospodnjem”, baš kao što je Isus živio cijeli svoj život. To je doista bio plod o kojem je Isus govorio u Evanđelju: “Ovime se proslavlja Otac moj.”

Mogući odgovor: Gospodine Isuse, kada vidim promjenu u Savlu zbog Tebe, znam da postoji nada za promjene koje su mi potrebne iu mom životu.

Psalam (Pročitajte Ps 22:26-28, 30-32)

Ovo je psalam koji je Isus imao na umu dok je umirao na križu. Kako znamo? Pročitajte njegov prvi redak (nije uključen u današnje čitanje): “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” Ovo je bio Isusov krik agonije kada je preuzeo grijeh cijele ljudske povijesti da izvrši pomirenje za nas. Zašto je mislio baš na ovaj psalam?

Odgovor je u našem odgovoru: “Hvalit ću te, Gospodine, u zboru naroda tvoga.” Psalam, iako počinje u pustoši i uključuje slikovito proricanje jezivih detalja raspeća, završava velikom nadom. Patnik predviđa život izvan užasnog iskustva kroz koje prolazi. On vidi vrijeme radosti među Božjim narodom, vrijeme kada će se “sve obitelji naroda pokloniti pred njim.” Ovdje je, dakle, predslika Crkve koja će nastati u Isusu kao rezultat Njegove pobjede nad grijehom i smrću u uskrsnuću. Patnik obećava da će “ispuniti svoje zavjete pred onima koji se boje Gospodina” – referenca na Isusovo često učenje da će trpjeti, umrijeti i uskrsnuti trećeg dana. Kad se to dogodi, “niski [or “humble”] nasitit će se” – prikrivena referenca, možda, na euharistijsku gozbu koju je Isus obećao onima koji vjeruju u Njega.

Isus je razmišljao o ovom psalmu dok je umirao jer je obuhvatio i Njegovu patnju i Njegovu slavu. Želio je ubrzati ostvarenje onoga što psalam predviđa. Mogao je možda “vidjeti” u tome navještaj Njegovog Evanđelja od strane apostola, od Savla (sv. Pavla), i od strane Njegovih učenika u naše vrijeme: “Neka se naraštaju koji dolazi govori od Gospodina da mogu naviještati ljudi koji se tek trebaju roditi pravdu koju je On pokazao.” Ako je to ono što je Isus “vidio” u psalmu, umro je u miru.

Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.

Drugo čitanje (Pročitaj 1 Iv 3,18-24)

Ovo je zapravo odlomak koji je težak za definitivno tumačenje. Prostor nam ne dopušta da idemo dalje od toga da vidimo kako sveti Ivan u svojoj poslanici preuzima Isusov nauk koji su on i drugi apostoli primili na Posljednjoj večeri: oni koji žele “ostati” u Isusu, Pravom Trsu, moraju vjerovati u Ime Sina Božjega Isusa Krista i ljubite jedni druge. Ovdje je naglasak na držanju Isusovih zapovijedi kako bismo ostali u Njemu. To ne činimo svojom snagom; naša poslušnost dolazi “od Duha kojeg nam je dao”. Mi nismo kršćani “u riječi ili govoru, nego u djelu i istini”. Naše jedinstvo s Isusom (tj. naš sakramentalni život) je ono što nam daje “pouzdanje u Boga,” čak i ako naše emocije (“naša srca”) čine da se osjećamo nesigurno pred Njim, “jer Bog je veći od našeg srca i zna sve. ” Sveti Ivan ponavlja Isusovo obećanje: mi „primamo od [God] što god tražimo” kada ispunimo posao koji nam je Isus dao da izvršimo (“držimo Njegove zapovijedi i činimo što je njemu drago”). To nas čini plodnim vinogradom, čija berba slavi Boga i blagoslivlja sve stvorenje.

Sveti Ivan nas uvjerava – to je upravo onako kako je Isus rekao da će biti.

Mogući odgovor: Nebeski Oče, znam da ću, kad Te zamolim da mi pomogneš činiti djelo ljubavi prema drugima, dobiti ono što trebam. Pomozi mi da uvijek težim ljubavi.


Autor fotografije Stefano Zocca na Unsplash

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Vjernost u iščekivanju: 33. nedjelja kroz godinu

Katoličke vijesti

Dokazi za agnostike: Primarni problem

Katoličke vijesti

Sveti Ivan Pavao II. je vjerovao da je “majčinska ruka” odvratila metak

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti