Ovdje počinje druga Isusova vrlina u Svetoj Euharistiji: milosrđe. Sveti Petar Julian Eymard, “apostol euharistije”, govori o ovoj najbitnijoj kreposti sljedeće:
Njegove oči ne izražavaju ni ljutnju ni ogorčenje; pogled u njima je izraz poštovanja prema Njegovim nadređenima, ljubavi prema Njegovoj majci i svetom Josipu u Nazaretu, dobrote prema Njegovim učenicima, nježne samilosti prema grešnicima i milosrdnog oprosta prema Njegovim neprijateljima. Njegove svete usne su prijestolje Njegovog milosrđa. Otvara ih skromno i nježnom gravitacijom. Spasitelj malo govori; nikad lakrdija ili podsmjeh na Njegove usne; sve Njegove riječi, kao i Njegove misli, rođene su iz dobrote. Izrazi koje koristi su jednostavni, uvijek prikladni i prilagođeni Njegovim slušateljima, koji su najčešće siromašni i neobrazovani.
On ne izbjegava one koji Ga mrze. On nijednu dužnost ne ostavlja neizvršenom, nijednu istinu neizrečenom iz straha – da izbjegne proturječje ili da zadovolji neku utjecajnu osobu. On ne upućuje ishitreni prijekor, nema osobnog proročanstva prije vremena koje je označio Njegov Otac. On živi u nepogrešivoj jednostavnosti i dobroti s onima za koje zna da će ga napustiti. Budući da vrijeme za govor još nije došlo, budućnost je za Njega kao da je ne zna.1
Isusovo skriveno stanje potiče moju slabost. Mogu mu se bez straha približiti, razmišljati o Njemu i razgovarati s Njim. Kad bi Njegova slava sjala okolo, tko bi se usudio s Njim govoriti budući da su i apostoli padali na zemlju od straha ugledavši jednu zraku te slave na Taboru?
Isus je prikrio moć koja će uplašiti čovjeka. On je prikrio svoju svetost, koja je tako uzvišena da bi obeshrabrila naše slabe vrline. Majka šuška sa svojim djetetom i stavlja mu se na dohvat da ga podigne u naručje; i tako se Isus čini malim s malima da bi ih uzdigao k sebi i Bogu.
Isus skriva svoju ljubav, ublažava je. Njegov žar je takav da bi nas progutao da smo izloženi njegovom izravnom plamenu: “Ignis consumens est – Bog je vatra koja proždire.”
Gle kako Isus zastrt potiče našu slabost! Ima li većeg dokaza ljubavi od ovog euharistijskog vela?2
Isti Isus koji je hodao ulicama Nazareta prisutan je pred našim očima. Gledajući Svetu Hostiju, gledamo najljepši prizor s ove strane vječnosti. Ako stignemo u nebo, vidjet ćemo Isusa onakvim kakav jest. U euharistijskoj hostiji Isusove su oči ispunjene najnježnijim milosrđem i ljubavlju prema svakom čovjeku na svijetu, uključujući i Njegove neprijatelje. On nas gleda s ljubavlju koja je neizmjerno veća od bilo koje ljubavi koju ćemo doživjeti na ovoj zemlji. Njegove oči probadaju našu dušu, tjeraju svaki strah, tjeskobu i nesigurnost. Isus govori na najnježniji način, tihim glasom. Svaki put kad zakoračimo u klanjanje, trebamo biti uvjereni da nam Isus šapće na uho: „Hvala što ste me posjetili. Volim te više od vlastitog života. Ti si moja slast. Molim te, pravi Mi društvo za sve one koji Me vrijeđaju.”
Isus se spušta na našu razinu i komunicira na način na koji ga možemo razumjeti. Isusov jezik ljubavi je bezuvjetna ljubav i čini se da On više uživa u prenošenju svoje ljubavi nego u primanju.
Baš kao što se suočio s farizejima i saducejima zbog njihove oholosti i taštine, Isus nas previše voli da bi nas ostavio takve kakvi jesmo. On želi otkriti istinu o sebi i nama ako se usudimo otvoriti uši svoga srca. Isus želi da budemo poput njega moleći za svoje neprijatelje. On želi da gledamo svijet Njegovim očima, odnosno da vidimo dobro u drugima. Ljubav je odgovor, a ne mržnja ili osveta. I baš kao što su Isusa napustili gotovo svi njegovi apostoli na Kalvariji, mnogi rođaci i prijatelji bi nas također mogli napustiti, jer što smo bliže Isusu, manje ćemo biti cijenjeni u očima svijeta.
Iako bismo mogli izgubiti mnogo prijatelja na zemlji, uvijek ćemo imati više prijatelja na nebu: svece. U našoj napuštenosti Isus nas nikada neće ostaviti, nego će nam se još više približiti. Dopustit će napuštenost, progone i patnje jer nam želi dati više od sebe. Naposljetku, nismo stvoreni da se stapamo, nego da se ističemo i samo Bogu ugađamo.
Svaki put kada se susretnemo s našim euharistijskim Gospodinom, trebamo otići s udjelom Njegove jednostavnosti i dobrote. Ako je Isus zadovoljan što je u Svetoj Euharistiji, što nam još treba u ovom životu? Ako naš Gospodin dragovoljno pokazuje dobrotu čak i prema svojim neprijateljima, to treba učiniti i mi s njegovom milošću. Sveta Euharistija ima za cilj preobraziti nas u druge Kristove za svijet i pomoći nam pobijediti naše slabosti i grijehe.
Autor fotografije Rod Dugi na Unsplash
1Sveti Petar Julian Eymard, U svjetlu monstrance, prev. Vlč. Charles De Keyser (New York: The Sentinel Press, 1947.), 87-88.
2Sveti Petar Julian Eymard, Prava prisutnost (New York: Fathers of the Blessed Sacrament, 1907.), 120-121.
