Napomena urednika: Ovo je prva polovica dvodijelne serije o hodočašću u Washington, DC.
Washington, DC, sjedište je naše ustavne, savezne republike. Ovdje posjetitelji mogu razgledati velike hramove naše tripartitne republike, posebno zgradu američkog Kapitola, Bijelu kuću i zgradu Vrhovnog suda; baciti oko na dokumente našeg nacionalnog utemeljenja; poštujemo one muškarce i žene koji su izrazili i zaštitili naše najviše ideale; te obraditi i procijeniti američku povijest i inovacije u nekim od najboljih muzeja na svijetu. Ako nismo previše cinični, možemo pohvaliti američki način života koji je poticao ljudski procvat na gotovo svakom koraku, čak i kada ne vidimo da se temeljna načela savršeno provode.
Ipak, postoji dublje i bogatije iskustvo nacionalne prijestolnice, iskustvo barem jednako važno i intrigantno kao i znamenitosti naših građanskih ideala, povijesti i državnih operacija. U Washingtonu, DC, postoji mnoštvo blaga koje je spremno pomoći svakom kršćanskom učeniku u njegovanju dublje i jače vjere i podsjeća nas hodočasnike da živimo u dva carstva državljanstva. Doista, postoji veliki potencijal za sve nas da odemo znajući da smo građani Sjedinjenih Država u isto vrijeme da smo, što je još važnije, građani Kraljevstva Božjeg.
Neka od najupečatljivijih blaga nalaze se u posvećenim dvoranama zgrade Capitol, koja bi mogla poslužiti i kao muzej umjetnosti. Unutrašnjost kaptolske kupole oslikana je freskom pod nazivom Apoteoza Washingtona, koju je 1865. dovršio Constantino Brumidi. To je počast vrlinama koje je naš prvi predsjednik donio u ured i naciju, i to je poziv Amerikancima da oponašaju te vrline. Ipak, budući da apoteoza kao filozofski i teološki pojam znači obogotvorenjehodočasnici mogu razumjeti da je svaka osoba pozvana živjeti junačku krepost, kako bi svi učenici “postali dionicima božanske naravi” (2 Pt 1,3-8).
Ispod te kupolaste freske nalazi se osam slika koje suprotstavljaju kršćansku vjeru, otkriće Amerike i neovisnost naše nacije. Dvije slike prikazuju španjolske istraživače koji su donijeli katoličku vjeru u novi svijet i pomogli njeno širenje po cijelom kontinentu. To nam omogućuje da se prisjetimo Isusovog Velikog naloga da stvaramo učenike “sve do kraja zemlje” (Mt 28,18-20). Druga slika prikazuje Pocahantasovo krštenje u Jamestownu, podsjećajući nas da svako zemaljsko državljanstvo jest i treba biti uzdignuto nebeskim državljanstvom. Treća slika prikazuje ukrcavanje puritanskih hodočasnika iz Nizozemske 1620. godine, pružajući stalni podsjetnik da je vjerska sloboda temeljni stup svake državnosti vođene prirodnim zakonom. Konačno, četiri slike Johna Trumbulla prikazuju specifične događaje iz Rata za neovisnost, počevši od same Deklaracije.
Također unutar Capitola, Statuary Hall također sadrži barem nekoliko poveznica s vjerom. Svaka država Unije smije donirati dvije statue zbirci, u čast osoba i ideala koji su bili utjecajni u povijesti te države. Kalifornija je odlučila odati počast svetom Juniperu Serri, franjevačkom fratru koji je uspostavio katoličke misije za evangelizaciju od San Diega na jugu do Sonome na sjeveru. Uskoro će tu biti i kip Billyja Grahama iz Sjeverne Karoline, popularnog teleevanđelista koji je propovijedao Evanđelje milijunima diljem svijeta tijekom posljednje polovice dvadesetog stoljeća. Ova nas dva kipa podsjećaju na potrebu, na zadaću, da širimo Radosnu vijest Isusa Krista u koje god povijesno doba bili smješteni i svim sredstvima koja su nam dostupna. Iako su naša moderna kultura, čak i naša vlada u novijoj povijesti, možda neprijateljski raspoloženi prema toj ideji, još uvijek smo pozvani pomoći u njegovanju šireg građanstva nebeskog kraljevstva.
Između zgrade Kapitola i Bijele kuće, duž Avenije Ustava, nalazi se Nacionalni arhiv, spremište najvažnijih dokumenata naše nacije. Vrhunac posjeta ovoj svetoj dvorani je prilika da pogledate Deklaraciju neovisnosti, Ustav i Povelju o pravima. U blizini se nalazi i primjerak Magna Carte iz 1297. godine.1 Uzeta zajedno, ova četiri dokumenta prate razvoj našeg američkog razumijevanja prava, sloboda i odgovornosti. Dok svjedočimo dokumentima i razvoju ideja, važno nam je imati na umu da Ustav i Povelja o pravima, “vrhovni zakon zemlje,” postoje samo da služe Prirodnom zakonu i Vječnom božanskom zakonu, koji su izraženi u dvije starije isprave.
Područje u središtu grada također je dom jednog od najvećih muzeja umjetnosti u cijelom svijetu. Nacionalna galerija umjetnosti sadrži mnoštvo sjajnih djela, previše da bi ih se moglo podsjetiti, a koja će podsjetiti hodočasnike na njihovo dvojno državljanstvo. Uz velika djela američke umjetnosti, postoji barem nekoliko izvanrednih djela iz povijesti umjetnosti. Kristovo iskušenje Juana de Flandesa podsjeća nas da će život u ovome svijetu biti obilježen neprestanom borbom protiv iskušenja i grijeha, te da se lukavstva našeg najvećeg duhovnog neprijatelja mogu nadvladati samo hrabrom vjernošću Očevom planu. Povratak izgubljenog sina govori priču o milosrdnom pomirenju u našem nebeskom kraljevstvu nakon što smo pali zbog slabosti, odbacili svoju božansku baštinu i otputovali “u daleku zemlju” (Lk 15,13). Amnon i Tamara Giovannija Barbierija (češće poznatog kao Guercino) izvlači iz biblijske epizode kako bi prikazao jedan specifičan aspekt ljudske zloporabe slobode. I konačno, Krštenje Klodvigovo Učitelja Saint Gilesa upućuje nas na misiju nebeskog Kraljevstva da donese Evanđelje svim ljudima koji još nisu primili poruku otkupljenja. Provođenje dužeg vremena u ovim galerijama pruža prekrasnu priliku za razmišljanje o istini o Božjem vječnom planu i o tome kako bi naši životi mogli odražavati tu istinu.
Višestruki posjeti glavnom gradu naše nacije ne bi bili dovoljni da iscrpe bogato blago povezanosti federalizma i vjere. Oni koji su gore identificirani samo su vrh poslovičnog sante leda. Ipak, koliko god vremena hodočasnik mogao provesti razgledavajući ova važna mjesta, pomaže im pristupiti s razumijevanjem da nismo samo građani republike. Što je još važnije, građani smo Kraljevstva nebeskoga i pozvani smo preobraziti ovo prvo u svjetlu drugoga.
Autor fotografije Kyle Mills na Unsplash
1The Magna Carta izvorno je sastavljen i proglašen zakonom 1215. godine. Ovaj primjerak napisan je više od osam desetljeća kasnije da bi bio službeno uvršten u Statute Rolls of England. To je jedan od samo četiri preživjela primjerka u svijetu.
