U Župi sv. Ivana Krstitelja u Labincima, mjestu Porečkog dekanata, župna svetkovina proslavljena je svečanim koncelebriranim misnim slavljem, u ponedjeljak, 24. lipnja, koje je predvodio ravnatelj dijecezanskog Caritasa preč. Željko Zec. Koncelebrirali su: vlč. Ivan Princ, vlč. Branimir Šapina, vlč. Vladimir Brizić te župnik domaćin, vlč. Želimir Bagavac, koji je okupljenima na početku mise uputio riječ dobrodošlice.
Na početku homilije, preč. Željko Zec pohvalio je vjernike, što svjedoče vjerodostojno ono što su naslijedili od predaka, da nisu iznevjerili krst, te da štuju svoga patrona, svetog Ivana Krstitelja.
Govoreći o svecu, naglasio je, kako je on sav Božji. „On u svom životu nije znao za neku diplomaciju, za neko uljepšavanje stvari. Rekli bismo, on je čovjek istine, koji je u konačnici radi istine i stradao. Kao takav se pojavio na rijeci Jordanu, uočivši da je ljudima potrebna obnova i duhovni preporod, jer grešnost uništava čovjeka“.
Propovjednik je posebno ukazao na činjenicu, kako slavimo rođenje Ivana Krstitelja, te upitao „znamo li, da slavimo samo tri rođenja? Rođenje Isusovo, rođenje Marijino i rođenje ovoga čovjeka. Svim drugim svecima častimo dan smrti, a njemu, evo, uz Isusa i Mariju častimo rođenje. Znači da je to rođenje vrlo značajno, a značajno je po tome što je taj čovjek zadnji čovjek proročke službe, Božje službe koja je bila u starom židovskom narodu potrebna da se vodi i opominje narod, da se služi narodu onako kako je Izaija u prvom čitanju govorio“. Kratko se osvrnuo na Ivanovo krštenje, koje je prati čudo. „Bog nije te pravedne ljude pustio u njihovoj neprilici, nego ih je obdario porodom. Tako čudesni čin koji Ivana Krstitelja od početka prati, znači on je na neki način darovan već starijim ljudima Elizabeti i Zahariji. Zaharija je, bio čovjek hrama svećeničke službe koja se ostvarivala ne zato što bi netko imao poziv za svećenika, nego ako je iz svećeničkog roda. I Zaharija je predvidio za svoga sina tu službu. Međutim, kad je došlo vrijeme, on je napustio obitelj i odvojio se na rijeku Jordan i ostvario sebe kao čovjeka koji u ime Božje govori, ali van institucije, van tadašnjeg svećeničkog poziva“. U tom je kontekstu posvijestio potrebu mladih ljudi da se ostvare, da udišu novi zrak, no naglasio je, kako mladi ljudi mogu biti nadahnuti Bogom i oni u nekom smislu traže dobro, pa ih treba pratiti, a ne zaustavljati.
Nastavljajući govor o Ivanu Krstitelju, propovjednik je posebno ukazao na činjenicu kako je on upozoravao na ljudsku grešnost, ali unatoč tomu, narod je za njim krenuo. „Na rijeku Jordan su dolazile mase ljudi da ih on krsti želeći jedan preporod duha, ostvariti sebe boljima. To krštenje na rijeci Jordan bila je zapravo priprava da se primi pravu snagu Duha Svetoga koji će donijeti Onaj za koga je ovaj Ivan radio“. U tom je kontekstu podsjetio na Ivanove riječi iz Djela Apostolskih „nisam ja onaj za koga me držite, iza mene dolazi onaj komu ja nisam dostojan niti vezice na odjeći razriješiti.“ „Ovdje vidimo veličinu čovjeka koji je znao sebe pozicionirati. Njemu nije bilo do hvale, ni do časti i nije mu se pamet pomutila kad je vidio narod koji je dolazio na rijeku Jordan, nego je u skromnosti duha, a po tome se vidi da je čovjek od Boga, ocijenio sebe u onoj dimenziji u kojoj je kao pripravnik Onome koji će doista ljude u krstiti Duhom Svetim i ognjem. To krštenje će kasnije krenuti svijetom, pronijet će ga apostoli kako im je Isus rekao ‘pođite po svemu svijetu, krstite sve narode i učite ih čuvati što sam vam ja zapovjedio’. Taj krst smo i mi primili“.
Homiliju je preč. Zec zaključio riječima „Ivan Krstitelj je čovjek koji svima nama govori ‘digni i ti prst kad vidiš da treba popraviti nešto’. U ime čega? U ime Boga, jer Bog je ono dobro koje se ne mijenja, koje nije pristrano, koje je univerzalno za dobro čovjeka i svijeta koji je stvorio i zato u ime te istine digni prst kad vidiš nepravdu, potrudi se sam u sebi najprije skidati sve ono što ne valja, i tako čini svijet boljim“.
Nakon misnog slavlja održana je tradicionalna procesija s kipom sv. Ivana Krstitelja po ulicama mjesta. Procesija se tradicionalno zaustavila u trenutku molitve ispred male drevne kapelice u kojoj se čuvaju kipovi sv. Ivana, sv. Antuna Padovanskog i Blažene Djevice Marije.
Ovom je prigodom župnik Bagavac preč. Zecu, u osobno svoje ime te u ime ove župne zajednice, izrekao čestitke za njegovu 50. obljetnicu svećeničke službe, te mu je uručen i prigodni dar.
Txt: G. Krizman
Foto: P. Ružić, Rose art d.o.o.
