Na spomendan sv. Romualda, u srijedu, 19. lipnja 2024. godine, u Samostanu sv. Mihovila na Limom, u Kloštru, u Župi Gradina, nedaleko Limskog kanala, svečanim misnim slavljem i procesijom oko samostana obilježena je 997. obljetnica njegova rođenja za Nebo. Bio je utemeljitelj crkvenog reda kamaldoljana, brojnih redovničkih zajednica i samostana, između ostalih i tog Samostana sv. Mihovila nad Limom u Porečkom dekanatu. Zalaganjem preč. mr. sc. Lina Zohila, župnika Vrsara i Gradine, od Redovničke uprave u Camaldoliju, u Italiji, prije nekoliko godina dobivene su za tu crkvu relikvije svetog utemeljitelja, koje su onamo svečano unesene o svečevu blagdanu 2020. godine tijekom mise i procesije kojom je predsjedao tadašnji porečki i pulski ordinarij, danas nadbiskup zagrebački, mons. dr. Dražen Kutleša. Relikvije se od tada čuvaju u župnoj crkvi sv. Andrije u Gradini, a u Samostanu sv. Mihovila nad Limom se izlažu za javno štovanje dva puta godišnje, o svečevu blagdanu te o blagdanu sv. Mihovila arkanđela, nebeskog naslovnika toga samostana kojeg je sv. Romuald osnovao krajem X. stoljeća.
I ove je godine svečanost započela procesijom sa svečevom relikvijom oko samostanskog kompleksa, a uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio župnik domaćin preč. mr. Lino Zohil.
Župnik Zohil je u prvom dijelu homilije okupljenima prizvao u sjećanje životopis sv. Romualda. Podsjetio je da je taj Božji ugodnik rođen oko 951. godine u Ravenni. „Kad mu je bilo 20 godina, bio je upleten u svađu između svoga oca i jednog rođaka u kojoj je njegov otac usmrtio rođaka. Za pokoru je Romuald trebao 40 dana proboraviti u samostanu sv. Apolinara. Za jednog noćnog bdjenja ukazao mu se sam Apolinar, pa je Romuald odlučio postati redovnik. Stupio je u samostan San Severo u Ravenni. Godine 1023. u Camaldoliju kod Arezza utemeljio je zajednicu koja je postala kuća-matica kamaldoljanskoga reda. Utemeljitelj samotnjačkih samostana, posvetio se asketskom životu i šutnji. Na glasu svetosti, Romuald je umro 19. lipnja 1027. godine. No, prije nego je tako pronašao konačni mir, morao je podnijeti najrazličitije poteškoće: progonstva, dvojbe, pa čak i eksklaustraciju. Na prijelazu prvog u drugo tisućljeće boravio je u hrvatskim krajevima. Od 1001. do 1002. u Kloštru kod Vrsara izgradio je samostan. Po dovršetku posla otišao je u samotnjaštvo u spilju u Limskom kanalu. Predaja kaže da je ondje koristio dvije špilje. Po povratku u Toscanu utemeljio je red kamaldoljana.
Preč. Zohil je u nastavku podsjetio kako je on, zajedno s prof. dr. sc. Ivanom Milotićem prije nekoliko godina pohodio samostan u mjestu Camaldoli, te je tom prigodom donio svečevu relikviju, ali i veliku količinu arhivskih materijala temeljem kojih je u pripremi opsežno izdanje o Samostanu sv. Mihovila nad Limom.
Podsjetio je da je svečevo tijelo ostalo neraspadnuto nakon smrti te je i to dokaz u prilog njegove svetosti. Tijelo se čuva u mjestu Fabriano u Italiji.
U osvrtu na misna čitanja propovjednik je potaknuo okupljene, da poput Elizeja od Ilije, ne traže od Boga silu i moć nego Duha Božjega. Osvrtom na čitanje iz Evanđelja po Mateju, podsjetio da činjenje dobra treba biti u skrovitosti, te da je najvažnije imati pažnje i osjećaja za bližnje u potrebi.
“Neka nam sv. Romuald bude primjer u nasljedovanju i življenju evanđeoskih poruka u svojoj svakodnevici”, zaključio je propovjednik.
Uslijedilo je izlaganje povjesničara Marina Martinčevića o povijesti Samostana sv. Mihovila nad Limom.
Svečanost je završena prigodnim domjenkom u klaustru samostana.
G. Krizman
