Mještani sela Greda (župa Sela kod Siska) svečano su proslavili svoje nebeske zaštitnike mučenike sv. Akacije i drugove, u subotu 22. lipnja 2024. godine.
Sveto misno slavlje ispred seoske kapelice svetih zaštitnika sela predslavio je generalni vikar mons. Ivica Mađer u zajedništvu s domaćim župnikom Dragutinom Papićem, mons. Marko Cvitkušićem, biskupskim vikarom, Markom Karačom, katedralnim župnikom, Robertom Jakicom, sisačkim župnikom sv. Kvirina i lekeničkim župnikom Tugomilom Radočekom.
Toma Bakač Erdödy, jedan od zapovjednika pobjedničkih postrojbi iz Sisačke bitke (1593.), ovdje se sa svojim braniteljima u Gredi zahvalio mučenicima sv. Akaciju i njegovim drugovima za izvojevanu pobjedu i uzviknuo poznate riječi ‘u Bogu pobijedih’.
Propovjednik je u prigodnoj propovijedi, spomenuvši mučeništvo sv. Akacija i drugova, govorio o javnom svjedočenju vrednota kršćanske vjere. „Vjera se ne živi samo u intimi svoga srca, unutar zidova crkve ili u skrovitosti svoga doma, ona se mora i riječima i djelima praktično svjedočiti u svagdanjem životu.“
Ustvrdio je da su nas „dugo uvjeravali da je vjera privatna stvar i da joj nema mjesta u javnom životu. Velik je broj vjernika tako izgradio svoj model vjere i vjerske prakse, koji ne prelazi granice te privatnostii koji se u mnogo slučajeva svodi na to da je dovoljno vjerovati da Boga ima, koji put se pomoliti, primiti sakramente iz tradicionalnih motiva, proslaviti najveće kršćanske blagdane i biti kršćanski pokopan.“
Spominjući slavnu Sisačku pobjedu nad Osmanlijama 1593. godine propovjednik je naglasio da je “malo koji narod na svijetu, tako skupo plaćao svoju višestoljetnu želju za slobodom, svoj san o vlastitoj državi, kao ovaj naš mali narod. Samo Bog zna koliko smo zbog toga bili osvajani i ubijani, proganjani i suđeni, koliko smo kao narod patili i stradavali.“
Po propovjednikovim riječima „cijela naša povijest, zapravo, i nije ništa drugo do ‘Kalvarija’ jednog naroda. Sisačka bitka i pobjeda nad Turcima bila je samo jedna postaja četrnaeststoljetnog ‘križnog puta’ našeg naroda na ovim prostorima. Branili smo se od mnogih agresora i okupator, ginuli smo i stradavali, ali uspjeli smo sačuvati ovu malu, jedinu i Lijepu Našu, koja je nama Hrvatima najveća i najljepša na svijetu!“
Potom je naveo Kristove riječi: „Tko sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stjeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer utemeljena je na stijeni.”
Slika je vrlo jasna i konkretna. Kuća na stijeni prkosi svemu. ‘Kuća’ je zapravo svatko od nas. To je slika hrabra i odvažna čovjeka koji gradi sebe i svoj život na čvrstoj stijeni vjere i povezanosti s Bogom. Ako slijedimo Isusov primjer ljubavi i služenja bližnjima, gradimo na stijeni.
Takvim svjedočenjem pokazujemo da smo se doista opredijelili za Krista kao što su to posvjedočili Akacije i drugovi.
Svojim skladnim pjevanjem misno slavlje su animirali mladi iz župe sv. Marije Magdalene u Selima.
Foto: Dorotea Turkalj
