63. Svećenički dan Zadarske nadbiskupije u srijedu, 19. lipnja, obilježen je hodočašćem zadarskog prezbiterija u svetište Gospe Sinjske u Sinj. Ove godine svećenicima su se u proslavi njihovog Dana pridružile i redovnice iz Zadarske nadbiskupije, obilježavajući svoj Redovnički dan. Svečano misno slavlje u svetištu Gospe Sinjske predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Koncelebrirali su umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić, domaćin, sinjski gvardijan fra Marinko Vukman i osamdeset svećenika.
Na Svećeničkom i Redovničkom danu svećenici i redovnice povezani su kao duhovna obitelj koje povezuje ista vjera, Isus Krist koji ih je pozvao u svećeništvo i duhovni život te nebeska Majka Marija, rekao je mons. Zgrablić. „Kad god se približimo majci, znamo da nas ona uvijek rado prima. Očekuje nas. Majka nas dobro poznaje, dočekuje i nastoji nam spremiti ono što mi volimo, što nam je drago, počevši od onoga što volimo pojesti i popiti. Majka nam uvijek želi iskazati neko dobro i ljubav“, poručio je mons. Zgrablić.
Nadbiskup je razmatrao misao iz pročitanog prvog čitanja: „Izraelski narod pogleda kako ga je Bog nosio na orlovskim krilima“, rekavši da je to zanimljiva i lijepa slika, Boga metaforički usporediti s orlom.
„Orao je divlja životinja. Ali, pisac želi reći da je to snažna, jaka životinja koja gotovo da i nema protivnika jer leti visoko, nema neprijatelja koji ga može ugroziti. Mi pripadamo onome koji nas je uzeo na svoja krila, nosi nas kroz našu svećeničku službu i njegove milosti, da učini ono za što nas je izabrao. Da budemo sveti narod, sveti svećenici. Sveti smo ne zato jer smo bezgrešni, jer činimo ono što nije dobro, nego sveti smo jer je Bog svet i što pripadamo njemu. Bog je htio da budemo u njegovoj službi“, rekao je nadbiskup Zgrablić.
Svećenici su Božji poslužitelji, poslužitelji Božjeg naroda u pastoralu i životu. U duhu navještenog evanđelja o svadbi u Kani Galilejskoj, nadbiskup je rekao da i u svećeničkom životu ponestane vina radosti i zajedništva.
„Majka to vidi i svakom od nas kaže, ‘Što god vam rekne, učinite’. Isus nam također govori što trebamo učiniti. Trebamo sudove napuniti vodom, trebamo zagrabiti u tu vodu, trebamo nositi tu vodu. Gospodin nam govori što trebamo činiti da bi napravio čudo u našem životu – da se očituje njegova slava, da vodu našeg života pretvori u vino života“, istaknuo je mons. Zgrablić, podsjetivši da u liturgiji voda označava našu ljudsku narav, a vino Kristovu narav. „Kad se voda i vino pomiješaju, postaju jedno. Tako Gospodin želi da našu narav utopimo u njegovu narav. Ne da se izgubimo u božanskoj naravi, nego da se ispuni naša narav, da ostvarimo sebe. A to ostvarujemo kad slušamo i vršimo ono što Gospodin čini“, rekao je mons. Zgrablić. Istaknuo je da je važno svaki dan u svom životu osluškivati poticaje Duha Svetoga, slušati Božju riječ i živjeti je, „da ne budemo samo oni koji navještaju, govore, da ne budemo lažni svjedoci. Da nešto drugome govorimo, a da to sami ne živimo“, upozorio je nadbiskup, potaknuvši svećenike da ono što navještaju ujedno i propovijedaju svojim djelima, životom.
Nadbiskup je poželio da Svećenički i Redovnički dan bude poticaj svećenicima da uđu u dar svećeništva, redovništva i duhovnog života, da se još više posvete Bogu. „Da još više budemo Božji, da još više raspirujemo nadu u nama kako bi ta nada i duh u nama mogli biti snaga da možemo slušati što govore Božja riječ, majka koja nas najviše ljubi, Krist koji nas je otkupio i svoj život položio za nas. Da to živimo i da Krist po nama uvijek djeluje u poniznosti i istini našeg života“, potaknuo je mons. Zgrablić.
Nadbiskup je upozorio da ne umislimo da je ono što činimo naše djelo, nego da prepoznamo Gospodina i njemu damo slavu. „On je po svom duhu, po svojoj snazi, sili i milosti prvi, on djeluje u nama, a mi više ili manje slušamo ono što Gospodin čini. Kada izvršite sve što vam je naređeno, recite, ‘Sluge smo beskorisne, učinismo što smo bili dužni učiniti’. Neka nam naše zajedništvo, susret s Majkom i misa budu poticaj da iskreno živimo što propovijedamo, do susreta s Isusom na vječnoj gozbi u nebu“ poručio je nadbiskup Zgrablić.
Na kraju mise, fra Marinko Vukman, gvardijan i upravitelj svetišta, istaknuo je važnost čudotvorne Gospe Sinjske za Sinj i Cetinsku krajinu, rekavši da je to najsvetije mjesto Cetinske krajine koje je Marija zagrlila i toliko povezala s Bogom te je duboko urezano u život vjernika i povijest hrvatskog naroda. To svetište blagopokojni splitsko-makarski nadbiskup Frane Franić nazvao je srcem i dušom te nadbiskupije. Vukman je izrazio radost zbog pohoda nadbiskupa, svećenika i redovnica te je darovao dvojicu nadbiskupa, uručivši im jubilarni medaljon iz 2015. s prikazom čudesne pobjede po zagovoru Majke od Milosti, jubilarni medaljon krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske iz 2016., monografiju „Zauvijek okrunjena“ i Ljetopis fra Petra Filipovića, prvog povjesničara Sinja i Čudotvorne Gospe Sinjske.
Prije početka mise, sinjski župnik fra Antonio Mravak poželio je dobrodošlicu svećenicima i zahvalio što su za svoj pohod izabrali Gospino svetište u Sinju kao mjesto gdje će Bogu zahvaliti na milostima za proteklo razdoblje. Fra Antonio je govorio o povijesti štovanja Čudotvorne Gospe Sinjske i čudesnoj obrani Sinja 1715. godine. „Od 1687. godine kada su fratri iz Rame donijeli Gospinu sliku, povijest Sinja i Cetinske krajine je pod okriljem Blažene Djevice Marije. Ona se među pukom u Bosni i Rami slavila kao Majka od Milosti. Čudesnom pobjedom nad Osmanlijama u kolovozu 1715. godine, branitelji i vjerni puk pobjedu su pripisali Nebu, zagovoru Majke od Milosti. Od tada se Majka od Milosti časti kao Čudotvorna Gospa Sinjska. Gospa je srce i duša Sinja i Cetinske krajine, Majka koja okuplja djecu iz svih hrvatskih krajeva, Bosne i Hercegovine – Rame, Duvna, Livna, Lašvanske doline. U njenu čast i kao sjećanje na čudesnu pobjedu nad Osmanlijama, u Sinju se igru viteška igra Alka“, rekao je župnik Mravak.
Nakon mise, svećenici su posjetili samostanski muzej i muzej Sinjske alke.
Ines Grbić
Foto: L. Šustić / A. Mravak
