Svečanim Euharistijskim slavljima, koja je u prijepodnevnim satima u subotu, 15. lipnja 2024., u župnoj crkvi sv. Vida u mjestu Vidovice pokraj Orašja u Bosanskoj Posavini, predvodio redoviti profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu don Ivan Bodrožić, župna zajednica proslavila je svoj patron u ovom mjestu koje nosi ime po ovom svecu. Koncelebriralo je trideset svećenika koji su najvećim dijelom rodom iz ove župe bogate duhovnim zvanjima, a pridružili su im se svećenici susjednih župa šamačkog i drugih dekanata.
Župnik vlč. Marijan Brkić uputio je riječi pozdrava i dobrodošlice svim svećenicima, sestrama Klanjateljicama koje djeluju u ovoj župi, svim svojim župljanima od kojih su mnogu za ovu prigodu došli iz mjesta kamo su otišli živjeti ili raditi u Hrvatskoj ili inozemstvu, kao i svima koji su došli proslaviti nebeskog zaštitnika ove župe. Posebno je izrazio radost i zahvalnost onima koji su obukli bogatu narodnu nošnju te ih potaknuo da to češće čine. Na osobit način pozdravio je svećenika Ivana i zahvalio mu što se odmah rado odazvao njegovu pozivu. Zahvalio je i svima koji su dali svoj doprinos u proslavi patrona, a posebno predvoditeljima misnih slavlja u vremenu trodnevne duhovne priprave , bivšim župnicima u Vidovicama vlč. Mati Majiću i vlč. Jakovu Filipoviću, te župniku župe Oštra Luka–Bok vlč. Zlatku Ivkiću.
Liturgijsko pjevanje tijekom Mise skladno je animirao župni zbor pod ravnanjem s. Benigne Zelenika.
Uvodeći u Misno slavlje don Ivan je izrazio radost da je imao prigodu doći u župu Vidovice iz koje poznaje veći broj svećenika, redovnika i redovnica. Potaknuo je sve na molitvu sv. Vidu da ih vodi Božjem putem i da uvijek budu vjerni Kristu Gospodinu.
„Draga braćo i sestre, okupljeni smo danas ovdje kako bismo proslavili blagdan svoga svetog zaštitnika Vida. Došli smo, ne samo da bismo odradili nešto što godišnje nam pada kao blagdan ili da bismo se prisjetili eventualno nekog mladića koji je živio davno na prijelazu iz trećega u četvrto stoljeće i položio svoj život u vrijeme progona cara Dioklecijana, nego smo se okupili ovdje da bismo na živ način obnovili onaj život kojim je bio obdaren sveti Vid, taj život kojeg nam daruje naš Gospodin i koji nam po njegovu zagovoru i po njegovu primjeru nudi da i sami to prihvatimo“, kazao je don Ivan ističući da se župa Vidovice treba ponositi što nosi ime po ovom svecu. Posvijestio im je da nose odgovornost za ime kojim se imaju pravo dičiti i životom ga nasljedovati. Kazao je da ostaje obveza svih članove župne zajednice, da ne budu samo imenom Vidovljani, nego i nasljedovanjem primjera ovog sveca po kojem ovo mjesto i nosi svoje ime.
Propovjednik don Ivan ukratko je podsjetio na životni put sv. Vida, koji je u svojoj dječačkoj odnosno mladenačkoj dobi dao svoj život iz ljubavi prema Isusu Kristu. Rekao je da je iz života sv. Vida poznato da je kao dječak prihvatio kršćansku vjeru i to ne zahvaljujući roditeljima, jer je vrlo rano ostao bez majke živjeti s ocem koji se protivio kršćanskoj vjeri. Spomenuo je da je Vid kršćansku vjeru primio od učitelja Modesta i hraniteljice Krescencije koji su na njega izvršili pozitivni utjecaj približavajući ga Kristu Gospodinu. „Sv. Vid se već kao dječak oduševio Kristom i bio je Bogom prosvijetljen primajući Božje svjetlo u dušu koji je već kao dječak, potom kao mladić doista najbolje vidio što je to život i što su vrjednote života te uz njih pristao, prigrlio i ostao im vjeran u svim ovim prilikama i neprilikama i onda kad je bio izložen progonu čak od vlastitoga oca… Kad je prigrlio vjeru, kad je prigrlio Krista, on ostaje vjeran Kristu sve do groba, sve do smrti, sve do prolijevanja vlastite krvi“, kazao je profesor Bodrožić.
„Draga braćo i sestre, ove činjenice iz života našeg zaštitnika danas rječito govore i danas u našem vremenu, u našem društvu, u našem narodu, ovdje u ovoj dičnoj župi obvezuju da o tome promišljamo i da promatramo što nam poručuju“, rekao je don Ivan stavljajući za primjer također Modesta i Krescenciju koji su odgojili u vjeri malog Vida. „Oni su bili jednostavni ljudi koji su posjedovali znanje svete vjere, znanje živo živoga Boga i znali su da je to najsnažnije znanje, ono znanje koje smo i mi nekada u svojim obiteljima jasno znali i prihvaćali, a za koje strahujem da ga danas polako gubimo. Nekada su i nas, roditelji, djedovi, bake, pradjedovi, odgajali da se ponajprije držimo Boga i njegove riječi, njegova zakona i svete majke Crkve. Sve drugo u životu je relativno. Sve drugo ćemo ostvariti ako poštujemo Boga i one istinske božanske vrjednote. I zato znamo da su nam prvi odgojitelji, oni ponosni i časni bili naši roditelji, djedovi, bake, koji su poznavali Boga. I kad nisu škole imali, kad nisu imali nauka, doktorata i drugih ostvarenja, kada su se na ovoj grudi borili za preživljavanje u tolikim nevoljama i nedaćama, osvajanjima, znali su da Boga imaju i nisu se bojali budućnosti, nisu se bojali ići naprijed jer znali su da s Bogom mogu sve. Danas kao da nam ponestaje polako tih malih, jednostavnih, tihih, skromnih hranitelja, odgojitelja, učitelja, koji su prije svega učitelji vjere, ne učitelji svjetovnosti, ne pronositelji svjetovnih ambicija“, kazao je don Ivan podsjećajući na primjer sv. Vida koji se „odrekao svega zemaljskog zbog onoga najsvetijega znajući koliko to vrijedi, koliko je to biser života, koliko je to nezamjenjivo i neprocjenjivo blago koje nosimo“.
„Budimo ponosni na sve koje smo imali i koji su nas odgajali, davali čvrstoću života, davali snagu da budemo vjerni svome Kristu Gospodinu već tolika stoljeća i na ovim prostorima i dajući živote i prolijevajući krv, ali uvijek ponosni na ono što smo i na ono odakle smo i tko smo. I ne bojimo se izazova, ne bojimo se križeva i tegoba. Ali budimo čvrsti, budimo vjerni poput svoga svetog zaštitnika i nastojimo bremenitim kreposnim životom i svojom svetošću obnavljati lice zemlje i davati budućnost našem narodu“, rekao je profesor Bodrožić stavljajući za primjer sv. Vida koji je vjerski bio zreo već u svojoj dječačkoj odnosno mladenačkoj dobi. Istaknuo je da se zrelost u vjeri ne mjeri godinama nego mjerom pristajanja uz Krista Gospodina i njegov sveti križ. „I zato i mi budimo na nj ponosni i budimo ponosni da nam On danas daje poticaje i ponizno ih prihvatimo za vlastitu bolju budućnost. Nastojimo živjeti ispravnim, čestitim kršćanskim životom kojim je živio i on kako bismo i mi jednom došli u nebesku domovinu, onu vječnu radost u zajedništvu Oca nebeskoga gdje ćemo kod svoga Boga biti zajedno sa svetim Vidom i svima svecima i svetim zaštitnicima te ga hvaliti i slaviti u sve vijeke vijekova“, rekao je na kraju svoje propovijedi profesor Bodrožić.
Nakon Svete mise uslijedio je druženje uz razgovor pjesmu i kolo u crkvenom dvorištu, a domaći župljani pozvali su svoje goste u svoj dom na zajednički objed. (kta/ika)
