Vlč. Vid Gradolnik, mladomisnik Porečke i Pulske biskupije, svoju je prvu mladu misu proslavio u pulskoj katedrali Uznesenja Marijina, u nedjelju, 9. lipnja. Homiliju je tom prigodom izrekao rektor sjemeništa „Redemptoris Mater“ Alejandro Castillo Jimenez. U koncelebraciji su, uz rektora sjemeništa i katedralnog župnika Rikarda Lekaja, bili i vicerektor sjemeništa vlč. Jurica Manzoni, prefekt studija u istoj ustanovi vlč. Stefano Cataldi, te još nekolicina svećenika.
Mladomisnici iz pulskog sjemeništa koji dolaze iz drugih biskupija neposredno nakon ređenja slave svoju prvu mladu misu u jednoj župi na području Porečke i Pulske biskupije, uobičajeno ondje gdje su proveli vrijeme đakonata, a zatim proslave svoju mladu misu u župi iz koje dolaze, tako će vlč. Vid Grdadolnik svoju mladu misu proslaviti i Župi sv. Nikole u Mjestu Logatec u Sloveniji u nedjelju, 16. lipnja.
U prigodnoj homiliji ukazujući na riječi sv. Pavla, rektor je istaknuo važnost nevidljivoga. „Danas je puno toga drugačije. Vid je zauzeo posebno mjesto, obukao je misnicu. Počeo je kao bogoslov, malo po malo je napredovao. To je samo jedan vidljiv znak. Ganuti smo, jer ono što danas vidimo je drukčije, ukazuje na nevidljivo Božje djelo koje postaje vidljivo u nekim vanjskim znakovima, a to je Božje djelo koje je Bog učinio u njegovu životu.“
Nadalje, ukazujući na riječi evanđelja u kojima čujemo da se u kući kod Isusa okupilo mnoštvo, obraćajući se mladomisniku, propovjednik je rekao „Vide, mislim da Bog nije mogao dati bolju Riječ za tvoju mladu misu ovdje u pulskoj katedrali, ono što izgleda kao jedna bilješka evanđeliste Marka, čini mi se da danas ima veliku važnost, jer evanđelje danas ukazuje na hitnost Isusovog poslanja. Nema vremena za gubljenje. Čitajući ili slušajući ovo Evanđelje, čini mi se da se to ostvarilo u tvome životu, jer kad se Božji poziv pojavio u tvome životu, došlo je kao nešto iznenada, nešto hitno. Bio si usred studija, fakultetu u Ljubljani, pojavio se Božji i nisi mogao čekati. Ljudski gledano nešto čudno, neobično. Možda su se tvoji prijatelji, ili možda i tvoji ukućani, pitali što je to sad nešto van svega: perspektivan mladić, nadaren za glazbu, ljubitelj borilačkih vještina onda prekida, i da stvar bude još kompliciranija: ne ostaje u Sloveniji, nego dolazi u Pulu. Možda, ljudski gledajući, rekli bi ‘van sebe’, ali to pokazuje hitnost Isusovog poslanja, hitnost poslanja Crkve.“
Propovjednik je posvijestio kako hitnost poslanja koje je Isus prenio Crkvi, daje nam da možemo razumjeti ovaj događaj, da možemo razumjeti veselje ove mlade mise. Podsjetio je kako je poslanje Isus prenio na svoju Crkvu, no bitno je shvatiti da ovo poslanje koje je Isus prenio na Crkvu nije stvar samo svećenika, „zato je lijepo kad na kraju evanđelja čujem došla je tvoja majka, tvoja braća, tvoja rodbina, a Isus gleda okolo, kao što i Vid sada gleda, i kaže evo moje braće i sestre, oni koji slušaju Riječ Božju, oni koji vrše Riječ Božju.“ Propovjednik je podsjetio da je Isus je svoje poslanje predao čitavoj Crkvi, a ona je sastavljena od svećenika koji su pozvani predvoditi, biti glava jednoga tijela, ali i tijela, naroda Božjeg. „Zato smo mi kao svećenici pozvani vršiti volju Božju, jer Crkva vršeći volju Božju uprisutnjuje Kraljevstvo Božje na ovoj zemlji, na ovome svijetu. To je Kraljevstvo koje pobjeđuje, koje jača. I od toga polazi hitnost poslanja. Zato smo došli na ovu euharistiju da bi tražili snagu Duha Svetoga, da svatko od nas u svome životu može vršiti volju Božju, jer činjenica je, da je Crkva pozvala nositi ovo blago svijetu.“
Ukazujući na Prvo čitanje, propovjednik je naglasio, kako ono govori u ljudskoj slobodi, jer čovjek može izabrati živjeti bez Boga, i daleko od Njega, a posljedica toga je velika pustoš, ogromna praznina koja se vidi u današnjem svijetu. „Bog Otac je želio ovom svijetu ostaviti jedan mali znak poput gorušičinog zrna, a to je Crkva koja ima moć. To je Vid osjetio, jer njegovo poslanje ne dolazi od njegove snage, ili talenta. Ova Radosna vijest koju je Vid primio u kršćanskoj zajednici zajedno s braćom koja su kao i on pokušali vršiti volju Božju, ova Radosna vijest dala mu je snagu da ostavi obitelj, karijeru, da bi danas živio za druge“, rekao je propovjednik, te nastavio „dakle, Kraljevstvo Božje u Crkvi se živi, ono nas jača. Zato danas zajedno s Vidom možemo pjevati pobjedu u Isusu Kristu, koji je uskrsnuo od mrtvih i daje nam snagu da možemo biti novi ljudi“, rekao je propovjednik, te homiliju zaključio riječima „neka đavao nikad ne oduzme ovu sigurnost, neka nam nikad ne oduzme ljepotu naše vjere. Gledajmo na Krista, gledajmo na Onoga koji sve može, jer jedino će On ispuniti prazninu našega života, jedino on može graditi ono što đavao uništi. Stoga nemojmo se obeshrabriti. Idimo naprijed, i dok gledamo Vida, dok se divimo djelu Božjem u njegovu životu, tražimo od Gospodina da budemo vjerni, da možemo i mi vršiti volju Božju, a to je da ljubimo jedni druge. Neka ta ljubav Božja bude vodilja u našem životu, jer sve ovo što danas ovdje doživljavamo je iskazivanje Kristove ljubavi prema nama“.
Prije otpusnog blagoslova katedralni župnik vlč. Rikard Lekaj je mladomisniku izrazio čestitke i zahvalio mu na lijepoj suradnji tijekom vremena đakonske službe koju je vlč. Grdadolnik proveo u pulskoj katedralnoj župi. Uz čestitke mu je uručio i prigodni dar.
Mladomisnik se je okupljenima obratio prigodnim zahvalama te je svima udjelio mladomisnički blagoslov.
Potom je vicerektor pulskog sjemeništa, vlč. Manzoni izrekao povijeno pojašnjenje geste ljubljenja mladomisničkih ruku. Spomenuo je da u istarskoj tradiciji postoji običaj ljubljenja mladomisničkog križa, no rekao je da je ljubljenje mladomisničkih ruku povratak drevnom kršćanskom običaju, naglasivši da „ljubljenjem ruku novoga svećenika ljubimo u njima Krista koji će po tim rukama dijeliti svoje sakramente“.
Misu su glazbeno popratili zajedno zbor pulske katedrale i zbor Župe sv. Nikole iz mjesta Logatec u Sloveniji, župe iz koje dolazi vlč. Grdadolnik. Zborom je dirigirao mladomisnikov otac, koji inače vodi taj župni zbor u Logatecu. Dio pjesama bio je prigodno otpjevan na slovenskom jeziku.
vlč. Vid Grdadolnik rođen je 19. kolovoza 1991. u Postojni (Slovenija), kao drugo od četvero djece Marjana Grdadolnika i Mojce rod. Mivšek, gdje je odgojen u kršćanskom duhu. Vid je primio krštenje 27. listopada 1991. u župi Dolnji Logatec (Slovenija), a sakrament potvrde 30. travnja 2006. u istoj župi. Po završetku srednje škole Vid je upisao fakultet industrijskog dizajna u Ljubljani. Početkom 2014. godine, dok je boravio u Portugalu u sklopu studijskog programa, doživljava egzistencijalnu krizu koja ga tjera preispitivanju smisla života te osobnog odnosa s Bogom. Po povratku u Sloveniju upoznaje Neokatekumenski put, te osjeća poziv za prezbiterat. Na poticaj mjesnog župnika i katehista boravi jedno vrijeme u sjemeništu u Puli, gdje se konačno odlučuje za svećenički poziv. Na konvivenciji formiranja sjemeništa ,,Redemptoris Mater” 2015. godine, Božjom providnošću, biva dodijeljen Biskupijskom Misijskom Sjemeništu „Redemptoris Mater“ u Puli gdje započinje filozofske i teološke studije na Visokoj teološkoj školi u Puli. Za vrijeme boravka u sjemeništu vanredno nastavlja studij industrijskog dizajna koji je uspješno i završio 2019. godine. Vrijeme itinerancije, odnosno, pastoralne prakse, proveo je u Češkoj i Slovačkoj (godinu dana) kao dio ekipe odgovorne za Neokatekumenski put u tim državama. Ostale dvije godine itinerancije proveo je u župi u Nišu te potom u Nikšiću. Red đakonata primio je 18. studenog 2023. po rukama porečkog i pulskog biskupa mons. Ivana Štironje.