Vijesti iz Rima, 11. lipnja 2024. / 13:45
Godine 1931., kada je astrofizičar otac Georges Lemaître predložio teoriju Velikog praska – ideju da se svemir proširio iz masivne eksplozije “primordijalnog atoma” – neki znanstvenici su je “mrzili jer je bila previše religiozna”, prema isusovačkom bratu Guyu Consolmagnu .
“Mnogi su ljudi rekli: ‘Oh, vi samo pokušavate reproducirati Genezu’, rekao je Consolmagno, direktor Vatikanske zvjezdarnice, u komentarima za EWTN News 11. lipnja.
U nedavno pronađene snimke intervjua iz 1964. Lemaître objašnjava da teorija o širenju svemira isprva nije bila prihvaćena jer je ideju o stvaranju činila nužnom.
Consolmagno je dodao da “[Lemaître] bio vrlo oprezan reći [the Big Bang] nije isto što i stvaranje u Svetom pismu. To je naš najbolji opis onoga što se događa nakon te kreacije.”
Deseci astrofizičara i kozmologa sljedeći će tjedan istraživati Veliki prasak i druge teme svemira na konferenciji čiji je domaćin Vatikanska zvjezdarnica u Castel Gandolfu u Italiji.
Pod nazivom “Crne rupe, gravitacijski valovi i prostorno-vremenske singularnosti”, radionica od 17. do 21. lipnja druga je međunarodna konferencija u slavljenju nasljeđa Lemaîtrea, kojeg se naziva ocem teorije Velikog praska.
“Veliki prasak je naše današnje najbolje razumijevanje onoga što se dogodilo nakon što je svemir stvoren”, rekao je Consolmagno na tiskovnoj konferenciji 11. lipnja u Vatikanu.
“Ali možda rezultat ovakvih sastanaka [will be that] sljedeće godine, ili za stotinu godina, ili za tisuću godina, možda ćemo pronaći teoriju bolju od te.”
“Ono što točka stvaranja u Postanku opisuje je stvaranje samih zakona fizike, zakona koje još uvijek pokušavamo otkriti”, dodao je.
Iako je teoriju Velikog praska izvorno primila sa skepsom znanstvena zajednica, nije bilo velikog protivljenja Crkve, rekao je Consolmagno.
“Ironično, papa je bio previše entuzijastičan”, nastavio je. “Godine 1951. [Pope Pius XII] imao audijenciju kod Papinske akademije znanosti i, usput, rekao, u biti, ‘Nije li divno što znanstvenici govore o početku svemira? Ali mogli smo im to reći.’ A kada je Lemaître to čuo, rekao je: ‘Ne, ne možete napraviti tu konflaciju.’”
Naglašavajući da znanost i religijsko uvjerenje nisu suprotstavljeni, Consolmagno i organizator konferencije isusovac otac Gabriele Gionti rekli su da postoji vrlo dobar “sklad” između znanstvenika i onih koji rade na Vatikanskom opservatoriju.
“Osjećaju se sposobnijima slobodno govoriti na Vatikanskom opservatoriju”, rekao je Gionti.
Praktičan razlog za poštovanje, rekao je Consolmagno, je zato što se “mi ne natječemo s njima za položaje ili za novac… To nas, kao što je otac Gionti rekao, čini ‘neutralnim tlom’, gdje oni mogu doći, u prekrasnom nalazimo se u Castel Gandolfu i znamo da nemamo plan.”
Prema organizatorima, 40 znanstvenika sudjelovat će na konferenciji osobno, a još 150 pridružit će se online. Sudionici konferencije očekuju da će imati audijenciju kod pape Franje tijekom tjedna ako to papin raspored dopusti.
Fabio Scardigli, teorijski fizičar iz Italije koji je pomogao organizirati konferenciju u Castel Gandolfu, rekao je da su okupili “tim iz snova” znanstvenika i mislilaca iz dvije različite zajednice: kozmologije i astrofizike.
Nadajmo se, rekao je, da kroz otvorenu raspravu i raspravu može doći do “malog koraka naprijed” u dovođenju ove dvije skupine u dijalog.
Otac Matteo Galaverni, kozmolog Vatikanske zvjezdarnice, rekao je da žele da konferencija “iznese nova gledišta” i stvori “zdravi optimizam za one koji vjeruju u istraživanja”.
Consolmagno se osvrnuo na početak enciklike sv. Ivana Pavla II Fides et Ratio (Faith and Reason), u kojoj papa kaže da su “vjera i razum dva krila koja nas vode do istine”.
“Ta nas slika”, rekao je brat, “podsjeća da vjera nije cilj, razum nije cilj, Crkva nije cilj, znanost nije cilj. Istina je cilj. A za one od nas koji vjeruju da je Bog istina, istraživanje istine dovodi nas bliže Bogu.”
Kozmolozi su, dodao je, “toliko svjesni koliko ne znamo da postoji velika otvorenost prema potrebi prihvaćanja načina rješavanja temeljnog pitanja iz [the philosopher Gottfried Wilhelm] Leibniz: Zašto postoji nešto umjesto ničega?”