U Dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi, 5. siječnja 2023. održan je susret djelatnika katoličkih škola Požeške biskupije na početku nove građanske godine i novog školskog polugodišta. Susret je započeo božićnom pjesmom te navještajem evanđelja. Pozdravivši sve nazočne, među kojima je bio i predstojnik Ureda za katoličke škole Ivica Žuljević, biskup Antun Škvorčević je istaknuo kako nam naviješteno evanđelje predstavlja Nikodema, čestita i učena farizeja, čovjeka otvorena i dobrohotna srca s kojim Isus raspravlja o važnom životnom pitanju. Progovorio mu je, naime, o mogućnosti i potrebi da se nanovo rodi. Biskup je ustvrdio kako iz iskustva dohvaćamo da nitko od nas nije konačno rođen onoga dana koji je u našim dokumentima naznačen kao datum rođenja. Osvrnuvši se na svetkovinu Isusova rođenja, zapitao je sudionike skupa što zapravo znači „roditi se“. Kazao je da nam valja poći dalje od činjenice naše fizičke pojave na ovom svijetu u trenutku kad nas je majka rodila u krhkosti i malenosti novorođenčeta, kao i od činjenice našeg fizičkog rasta i razvoja, tijekom kojeg se svake tri godine – nekada se govorilo svakih sedam godina – naš organizam potpuno promijeni i obnovi, kako nas uvjerava suvremena znanost, a da pritom u našoj svijesti, u identitetu jedinstvene i neponovljive osobe ostajemo isti ljudi. Spomenuo je da se može reći kako se mi razvijamo i fizički obnavljamo kroz trogodišnji ciklus svojevrsnog umiranja, dok ne svane dan koji će biti zabilježen kao trenutak naše konačne smrti. To nas stavlja pred silno izazovnu činjenicu, da kroz to što čovjek umire, on zapravo osvaja život, rađa se.
Naglasio je kako je Isus u razgovoru s Nikodemom stvarnosti našeg rađanja i umiranja pristupio na drugačiji, božanski način nego li mi to redovito činimo, upozorivši nas da nećemo ući u kraljevstvo nebesko, puninu života, ako se ne rodimo nanovo odozgor. U Isusu se čovjek nanovo rodio kad je on na križu položio sebe i umro za nas. Ljubav je, naime, umiranje, da bi život pobijedio. Dok pobornici zemaljskog kraljevstva trebaju čovjeka kao kotačić u proizvodno-potrošačkom procesu, Isus se s obzirom na nebesko kraljevstvo zauzima za drugačijeg čovjeka, koji ne živi od onoga što posjeduje, nego od onoga što on jest po oblikovanosti svoga duha, ustvrdio je biskup. Rast duhom zapravo nije neko naše vlastito djelo, nego učinak djelovanja drugih s nama i na nama. U tom smislu biskup je podsjetio djelatnike katoličkih škola koliko oni rastu na razini života samom svojom otvorenošću, čestitim i neprijetvornim duhom, založenošću za djecu i mlade u školi, a napose svojom duhovnom komunikacijom i dijalogom s Bogom. Izrazivši uvjerenje da se Nikodem nanovo rodio i najviše izrastao kad je povjerovao u Isusa Krista i s njime uspostavio duboku duhovnu komunikaciju, biskup je pozvao djelatnike katoličkih škola da na ovom susretu, polazeći od svoga krštenja kao novog rođenja vodom i Duhom Svetim, provjere na kojoj je razini njihova duhovna komunikacija s Isusom Kristom.
Potaknuo ih je da izazvani Nikodemovim primjerom i oni svakoga dana druguju s Isusom Kristom i kroz dijalog s njime otvaraju se za one stvarnosti koje se ne mogu naučiti u školi, nego se postaje njihovim dionikom samo susretom u međusobnoj iskrenosti i dobrohotnosti. Kroz usvajanje znanja i druge oblike edukacije mi naučimo “nešto“, ali u susretima jednih s drugima, napose s Bogom u molitvi i svetim sakramentima postajemo „netko“. Potrebno je „roditi se odozgor“, zauzimati se da se u nama najprije događa duhovno, kako bismo mogli pomoći mladim ljudima da na pravi način rastu i u znanju, ustvrdio je biskup. Naglasio je kako je u tom smislu veoma važno da njihova molitva u katoličkoj školi ne bude tek posao jezika i usta, nego otvaranje transcendenciji, onostranosti, osobi Isusa Krista za susret, jer takvom svojom duhovnošću pokreću i mlade u svojim školama na duhovnost. Poželio je da im u tom smislu bude blagoslovljena nova 2024. godina, osobito drugo polugodište školske godine, te im je na čelu s predstojnikom Ureda za katoličke škole i ravnateljima zahvalio za sve što u svojoj požrtvovnosti nastoje činiti za djecu i mlade.
Nakon biskupovih riječi, djelatnici su poslušali predavanje pod naslovom „Pokretači promjena: Inspirativno liderstvo – zalet za uspjeh u učionici” Kristijana Sedaka, profesora na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Prof. Sedak je započeo tvrdnjom da su sve velike promjene započele s dobrim govornikom i time naglasio važnost kvalitetne komunikacije koja nas dovodi do kvalitetnijeg rada s učenicima, kvalitetnijeg radnog okruženja i kvalitete uopće. Prikazavši neke od najpoznatijih učitelja u povijesti čovječanstva, kao što su sam Isus Krist, Artistotel, Sokrat, Einstein ili Maria Montessori, postavljamo si pitanja što je njih učinilo najboljima, što im je zajedničko te se nameće pitanje koja je to uloga učitelja. Odgovori su u duhovnosti: oni su poučavali vrijednosti, pokazivali primjerom, nisu se bojali biti inovativni i revolucionarni, inspirirali su. Postaviti sebi prava pitanja, primjerice Kako znati da sam dobar učitelj?, raditi na razvoju empatije, prilagodljivosti i razumijevanju omogućit će nam da i sami postanemo uzor mladima i shvatimo da dodirujemo budućnost, a samim time i da je naša uloga u razvoju budućeg društva neizostavna i ključna.
Nakon kratke zajedničke okrjepe i promišljanja, djelatnici su se uputili u Katedralu sv. Terezije na duhovni program kojeg je predvodio vjeroučitelj Katoličke gimnazije u Požegi Tomislav Dokoza. Susret je završio domjenkom u prostorima blagovaonice Katoličke osnovne škole.
