Sv. Bonifacije je čitav svoj život posvetio propovijedanju Evanđelja, putujući s kraja na kraj Europe, iz Engleske – gdje je rođen između 672. i 675. te završio studij u samostanu Exteru – pa sve do Francuske, Nizozemske i Njemačke. U mjestu Utrechtu u Nizozemskoj, tamošnji ga je biskup Willibrord predložio za svog nasljednika, ali ovaj je to iz skromnosti odbio.
Papa Grgur II., koji je njegovu snažnu duhovnost upoznao prigodom jedne propovijedi u Rimu, poslao ga je na pustolovno poslanje u samo srce Germanije, što je urodilo masovnim obraćenjem tamošnjeg stanovništva.
Nakon što je posvećen za biskupa (papa Grgur III. dodijelio mu je titulu nadbiskupa), organizirao je vjerski život Germanije uspostavljajući biskupije, imenujući biskupe, gradeći crkve i samostane, među kojima i čuvenu opatiju u Fuldi.
Nakon što je nekoliko godina proveo u biskupskome sjedištu Magonzi, Sv. Bonifacije osjetio je kako mu se bliži kraj pa se vratio propovijedanju i napustio stečeni visoki položaj.
Za vrijeme jednoga od njegovih putovanja, napala ga je banda razbojnika, opljačkala ga i mučki ubila 5. lipnja 754.
Onaj tko je, ubivši ga, kanio zaustaviti djelo evangelizacije, koje je Bonidacije započeo, nije računao s Duhom Svetim, koji je i opet dao te su iz mučeničke krvi iznikli nebrojeni plodovi obraćenja i svetosti.
Ime Bonifacije je latinskog porijekla i znači „koji je dobre sreće“, a sam Sv. Bonifacije zaštitnik je Njemačke.
T.M.I., KT
