Kad se Gospa ukazuje, pojavljuje se i biblijska simbolika vezana uz nju i njezine poruke za nas.
Često sam se pitao o određenim aspektima Gospina ukazanja. Na primjer, zašto se pojavila na Lourdes s ružama na nogama? Cvijeće treba uljepšati naše crkve, domove i vrtove. Majke dobivaju koržaže na Majčin dan. Ali tko stavlja ružu na prste?
Gospa čini stvari inteligentno i stoga je morao postojati razlog vezan uz njezinu poruku. Moja zbunjenost je nestala kada sam naišao na Izaiju 52:7: “Kako su lijepe noge onih na gori koji navješćuju mir.” Sjetio sam se da je Gospa u svojim porukama koristila biblijske slike.
Još jedan aspekt Lurdske vizije koji nisam mogao shvatiti bio je zašto je razgovarala s Bernadette iz niše u toj masivnoj stijeni. Sjedila je na stolcu dok je razgovarala sa svetom Katarinom Labouré, što je sasvim normalno. Teorija biblijskog simbolizma je i to riješila.
Sveto pismo govori o stijenama i u Starom i u Novom zavjetu. Mojsije je udario o stijenu i voda je potekla (Brojevi 20,11). Sveti Pavao usporedio je Krista s tom stijenom, ali koja daje duhovno piće (1. Korinćanima 1,4). To nas dovodi do Krista Raspetoga koji je proboden u boku iz kojeg je potekla krv i voda (Ivan 19,34), što označava milost kojom se rađa Crkva. Gospa se Bernadeti identificirala kao Bezgrješno Začeće. Ona, dakle, kao Bezgrješno Začeće, predstavlja Crkvu u njezinu savršenstvu koje izlazi iz ranjenog Kristova srca.
Čudesna voda koja teče iz Lurdske pećine vrlo se dobro uklapa u tu sliku. “Krist je ljubio Crkvu i predao samoga sebe za nju da je posveti, očistivši je kupeljom vodenom riječju, da bi sebi predstavio Crkvu u sjaju, bez mrlje ili bore ili bilo čega sličnog, da ona bi mogla biti sveta i bez mane (bezgrešna)” (Efežanima 25:27).
Treći aspekt lurdskog ukazanja kojemu se, čini se, ne pridaje puno pozornosti su prva tri dana – možda zato što ona nije verbalno razgovarala s Bernadette. Ali svoju je poruku prenijela preko krunice koju je Bernadette tih dana molila u njezinoj nazočnosti. To je bila prva stvar koju je Bernadette gotovo instinktivno učinila i primijetila da ne može podignuti ruku da učini znak križa dok Gospa to ne učini. Drugim riječima, njezino fizičko djelovanje bilo je usklađeno s Gospinim. To je bio vanjski pokazatelj da je iznutra Bernadetteino srce usklađeno s Bezgrješnim Srcem Marijinim u meditacijama otajstava krunice. Budući da je prvi dan bio četvrtak, možda su se slavila radosna otajstva, u petak žalosna otajstva, a u subotu slavna. To bi mogla biti priprema za verbalne poruke koje bi uslijedile.
Gospina česta poza, kako ju je opisala Bernadette, bila je ona kakva se nalazi na Čudotvornoj medaljici – što je čini se povezuje s lancem događaja Bezgrešnog začeća. Položaj Marijinih ispruženih ruku bitan je za njezin naslov milosti. Kako bismo ocijenili njegovu važnost, možemo pogledati Sveto pismo, naime, Izreke 31 koje hvale vrline predane žene, supruge i majke. Izreke 31:20 ključni su odlomak: “Ona pruža ruku siromahu i pruža ruke siromahu.” Budući da ona pruža svoje ruke posebno potrebitima, to onda identificira posebnu vrlinu za koju je ovdje pohvaljena – ta vrlina je milosrđe. Milost želi ublažiti bijedu.
Biblijska Fatima
Što se tiče biblijskih slika u Fatima ukazanja, nalazi se zvijezda na dnu Gospine haljine, koja ima dvostruko značenje. “Zvijezda” na perzijskom je “Estera”, židovska kraljica koja je spasila svoj narod od istrebljenja 13. dana hebrejskog mjeseca adara. To označava Marijino poslanje kao suvremene Estere koja spašava Crkvu u našem vremenu.
Drugi značaj je kao Zvijezda evangelizacije. U svom dokumentu o evangelizaciji iz 1975. sveti Pavao VI. Mariju je proglasio Zvijezdom evangelizacije. Kao što su mudraci bili vođeni zvijezdom u njihovoj potrazi za Kristom, tako nas Marija može dovesti do njega zbog svog jedinstvenog majčinskog odnosa prema njemu. U svojoj enciklici iz 2007 O kršćanskoj nadiistaknuo je papa Benedikt, “Tko bi nam više od Marije mogao biti zvijezda nade?”
Što se tiče Fatimskog čuda sunca, ono ima simbole Noinog vremena: kišu, dugu i novu zemlju. Tog dana u Fatimi je žestoko padala kiša. Tijekom vrtnje sunca, Cova je bila prekrivena raznim bojama, nakon čega je zemlja bila očišćena od blata i vode kao i odjeća ljudi. Dakle, vidimo čudesnu obnovu zemlje. U starozavjetnoj priči nekadašnje nemoralno stanovništvo zamijenjeno je Noinom bogobojaznom obitelji kao novi početak. Gospa je rekla da će na kraju njezino Bezgrješno Srce trijumfirati, što implicira drugi početak. To je sve označeno u Fatimskom čudu.
Biblijski Guadalupe
Na Tepeyac u Meksiku je čudesno utisnula svoj lik. Prikazana je u ružičastoj haljini ukrašenoj cvjetnim uzorkom prema aztečkim religijskim hijeroglifima i plavkastom plaštu posutom zvijezdama prema nebeskom uzorku toga dana. Biblijska referenca je u Otkrivenju 21:5: “Evo, sve činim novo.” Njezin cvjetni ogrtač predstavlja zemlju, a plašt sa zvijezdama nebo.
Ukazala se na blagdan Bezgrješnog začeća (koji se u to vrijeme slavio 9. prosinca) koji slavi njezinu potpunu slobodu od grijeha i savršenu svetost prema Bogu – predslika stvorenja potpuno obnovljenog u slavu Boga Oca. Ona je sigurno srušila prijašnju zlu meksičku kulturu, utemeljenu na neprestanoj ljudskoj žrtvi, i obnovila je kroz životvorno Evanđelje svog Božanskog Sina.
Biblijski Kuc
Ukazanje 1879. u selu Kucanje, Irska je prepuna biblijske simbolike. Bilo je to ukazanje na otvorenom na crkvenom zabatu. U sredini je bilo mlado janje koje je stajalo na oltaru okruženo anđelima. S lijeve strane bile su tri figure u bijelom. U sredini je bila Gospa s krunom na glavi s rukama uzdignutim u molitvi poput svećenika na misi i očima uprtim u nebo. Na mjestu gdje joj je kruna dodirivala čelo bila je minijaturna ruža. Lijevo od nje bio je sveti Josip okrenut Gospi, blago pognute glave i ruku sklopljenih u molitvi. Djelovao je sredovječno jer mu je kosa počela sijedjeti. Između Gospe i oltara nalazio se sveti Ivan Evanđelist u biskupskoj odjeći s otvorenom knjigom u desnoj ruci i lijevom uzdignutom kao da propovijeda.
Kucanje je liturgijska slika koja podsjeća na Knjigu Otkrivenja gdje je Jaganjac Božji istaknut. Prikazuje stanovnike neba u obožavanju. Marija je Kraljica liturgije, koja je u svom srcu čuvala i razmišljala o silnim Božjim djelima. Ruža u blizini njezine krune podsjeća na njezinu titulu mistične ruže. Sveti Josip je u kontemplativnoj pozi, dok sveti Ivan tumači otajstvo euharistije koje se nalazi u njegovom Evanđelju. Činjenica da se ovo ukazanje dogodilo u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja, proroka koji je pripremio brojna srca za Jaganjca i njegovu svadbu, ukazuje na cjelovitost Evanđelja, sv. Ivana Krstitelja koji simbolizira početak na zemlji i ukazanje koje prikazuje zaključak na nebu.
Gospa je domišljata u stvaranju tako maštovitih sredstava da potkrijepi svoje verbalne poruke. Takve postavke lijepo zaokružuju ukazanja.
