Sv. Deziderije kao revan nadbiskup želio je poboljšati među svećenicima disciplinu, ali je bilo i onih kojima se to nije svidjelo, pa su ga počeli kod Pape optuživati te ga je on zato ozbiljno opomenuo. Međutim, kada je doznao da je Deziderije bio krivo optuživan, ovlastio ga je da poduzme obnovu i drugih biskupija.
No, Deziderije je mnogo gore prošao kada je pao u nemilost kraljici Brunhildi, koju su povjesničari nazivali najgorom ženom njezina doba. Naime, on je kraljicu oštro opomenuo zbog brakolomstva i umorstva njoj nepodobnih osoba. Brunhilda se tada nije usudila izravno napasti nadbiskupa, već se poslužila lyonskim biskupom. On je na jednoj od sinoda svojeg subrata teško optužio i zbog tih optužbi Deziderije je morao otići na jedan otočić u sužanjstvo.
Tamošnji stanovnici jako su ga zavoljeli, jer se za njih očinski brinuo, a o njemu su se razglasila i čudesna djela. Kraljicu je zbog toga spopao strah i pozvala je nadbiskupa da se vrati iz sužanjstva.
Ipak, Brunhilda se nije odrekla neprijateljstva prema Dezideriju. Novcem je potkupila ljude koji su ga i dalje lažno optuživali. Kad ju je nadbiskup zbog teških sablazni ponovno javno opomenuo i pozvao na obraćenje, platila je ubojice, koji su tog svetog nadbiskupa na vratima crkve kamenovali 611. Njegovo mrtvo tijelo pokopali su u crkvi Svetog Petra i Pavla u gradu Vienneu.
J.P., KT
